Francuz Arsen Venger je preuzeo Arsenal u oktobru 1996. i vodio je klub 22 godine, osvojio tri titule Premijer lige i rekordnih sedam trofeja u FA kupu. Takođe, ispisao je istoriju kada su njegove “tobdžije” završile sezonu 2003/04. bez jednog jedinog poraza.
Otkada je 2018. napustio slavni klub iz sjevernog Londona, popularni Profesor je preuzeo ulogu u Fifi, gdje nadgleda globalni razvoj igre. Legendarni 70-godišnjak pričao je u opširnom intervju za BBC o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a prenosimo neke djelove.
Šta za vas znači Arsenal?
"Ljubav mog života. Dao sam 22 godine života klubu. Za to vrijeme izgradili smo trening centar i stadion “Emirejts”. Dao sam puno znoja da vratim novac uložen u stadion i stvorim atmosferu i infrastrukturu koja će omogućiti klubu da dobro posluje i ulaže u budućnost. Mislim da smo na dobrom putu".
Poznato je da još niste bili na stadionu “Emirejts” otkada ste 2018. napustili Arsenal. Zašto?
"Ja sam pomalo poput tipa koji je okončao vezu i više nema kontakta sa svojom djecom, ali ih i dalje voli. Šalu na stranu, ali odlučio sam da se malo distanciram. To ne znači da više nisam emotivno vezan za klub, samo fizički. Važno je da vas ljudi ne doživljavaju kao sjenku. Može da izgleda kako još uvijek pokušavate da utičete na neke stvari kada ste tamo, zato sam osjećao da je najbolje da se malo “odmaknem”.
Banka je pozajmila 260 miliona funti za izgradnju supermodernog stadiona, ali je ubačena klauzula da vi morate ostati na klupi Arsenala još pet godina. Da li se kajete zbog toga?
"Prihvatio sam to jer sam mislio da je izazov. Prvih 10 godina mog boravka u klubu stalno smo bili u trci za titulu, ali sam znao da će sljedećih 10 godina biti teže. U tom prvom periodu igrali smo fantastičan fudbal, tri puta smo bili prvaci, ali sveukupno smo bili puno mlađi kao ekipa. Možda sam, ipak, još ponosniji na drugi dio moje karijere u Arsenalu, jer je prvi bio lagan. Drugi je bio žilaviji i moja otpornost je testirana na sve moguće načine. Ponosan sam što sam služio klubu tokom tako osjetljivog perioda".
Pred kraj vašeg boravka u Arsenalu bilo je protesta i demonstracija - navijači su tražili odlazak. Je li vas to povrijedilo?
"Ne vjerujem da bi trebalo tako visoko vrednovati ono što navijač kaže u ovom trenutku - navijač kaže nešto na temelju trenutka, na temelju emocija. Danas se čini da manjina ima diktaturu. Oni diktiraju ono o čemu se govori, pa ako na društvenim mrežama imate 50 negativnih ljudi, oni će privući više pažnje od 60 hiljada ljudi na stadionu. Ako pogledate naše posljednje tri sezone, vidjećete da smo 2016. završili na drugom mjestu - u redu, bilo je to iza Lestera, ali svaki drugi klub je takođe završio iza Lestera, dok smo 2017. osvojili FA Kup. Istina je da 2017. prvi put od 1997. nismo bili u Ligi šampiona, žao mi je što nismo zadržali taj rekord".
Imali ste žestoka rivalstva sa ser Aleks Fergusonom u Mančester junajtedu i Žozeom Murinjom u Čelsiju - je li to još uvijek slučaj? Da li ste u kontaktu?
"Rijetko održavam kontakte, jer nisam puno u zemlji. Poštujem ih. Kad ste u takmičenju i kada je dilema - vi ili on, uvijek djeluje pomalo agresivno. Ali, nakon što sretnete te ljude van svega toga, van takmičenja, van utakmica, nije tako. Pored terena obojica patite, imate poteškoća sa svojom ekipama, ali morate da branite svoj klub po svaku cijenu i zato ponekad stvari malo izmaknu kontroli. Sve u svemu, između nas postoji veliko poštovanje".
Kao menadžer Arsenala dva puta ste odbili ponude Real Madrida, zatim Bajerna iz Minhena, Juventusa, Pari Sen Žermena, reprezentacija Francuske i Engleske, ali i Mančester junajteda - kome ste od njih bili najbliži?
"Svakako, Real Madridu - jer, ne znate mnogo ljudi koji su dva puta odbili taj klub. Ali, za mene je bio izazov ostati u ekipi koja nema resursa za osvajanje prvenstva. Još prije toga sam rekao da ću prihvatiti takav izazov i išao sam do kraja. Imate različite tipove menadžera. Bio sam trener s najdužim stažom u Monaku i menadžer s najdužim stažom u Arsenalu - tako da je to dio moje ličnosti".
Ko je bila najteža ekipa, ili igrači protiv kojih ste naišli?
"Ekipa: Vimbldon kad sam prvi put došao u Englesku. Igrači: Roj Kin i Alf-Inge Haland (otac Erlinga Halanda) - protiv njih je uvijek bilo teško igrati".
S tako blistavom karijerom ne možete da se žalite previše, ali Arsenal je uvijek bio povezan s velikim imenima. Jeste li se tada zapitali “šta ako...?
"Naravno da sam pomislio kako bi izgledalo da je Kristijano Ronaldo igrao sa Anrijem, Piresom, Viltorom i Bergkampom. Možda bismo postigli 200 golova u sezoni! Ponekad žalite, mislite da ste krivi što se niste dovoljno brzo odlučili, ali ponekad finansijski niste mogli dovoljno brzo da napravite konstrukciju. Svaki je klub prepun ovakvih priča".
A da li žalite što niste angažovali Zlatana Ibrahimovića, umjesto da ga pozovete na probu?
"Ne baš, jer on je tada bio 17-godišnjak koji je igrao u Malmeu u drugoj ligi Švedske. I niko ga nije poznavao. Isprobali smo mnoge igrače sa 17 godina - bilo je to apsolutno normalno prije nego što donesete odluku".
Mirko Vučinić žali što 2014. nije došao u Arsenal
Bivši kapiten crnogorske reprezentacije Mirko Vučinić žali što u januaru 2014. nije prihvatio poziv Arsena Vengera da iz Juventusa pređe u Arsenal.
U razgovoru sa fanovima na društvenoj mreži Instagram, Vučinić je na pitanje za kojom odbijenom ponudom najviše žali, odgovorio:
"Ponudom Arsenala".
Te 2014. Vučinić je bio i na korak od prelaska u Inter, ali je ostao u Juveu još šest mjeseci i osvojio treću titulu prvaka Italije.
Na ljeto je otišao u Al Džaziru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je i okončao karijeru.
Bonus video:
