Francuska je novi fudbalski vladar, drugi put u istoriji. Igrali su Francuzi tačno onako kako se postaje svjetski šampion - pametno, čvrsto, precizno, gotovo bezgrešno - i potpuno zasluženo našli su se na krovu svijeta.
Hrvatska je pobrala simpatije, njeni fudbaleri borili su se kao da im je bukvalno život u pitanju i tako pokazali kako se voli svoja zemlja. Belgija je vjerovatno igrala najatraktivniji fudbal, izuzev u drugom poluvremenu meča sa Brazilom, dok je Engleska iskoristila lakši raspored i došla do polufinala.
Francuska je imala Antoana Grizmana i Kilijana Mbapea, Hrvatska Luku Modrića, Marija Mandžukića, Ivana Perišića, Ivana Rakitića i Danijela Subašića (bilo bi nepravedno izostaviti bilo koga od njih), Belgija Edena Azara i Kevina De Brujnea, Engleska Harija Kejna.
Za najboljeg igrača šampionata izabran je Luka Modrić.
Hrvati, a i mnogi neutralni posmatrači kažu - potpuno zasluženo!
Francuzi, a i mnogi neutralni posmatrači kažu - potpuno nezasluženo!
Prvi nabrajaju Modrićeve pasove, govore da je on “motor” ekipe, lider male zemlje koja je došla do velikog finala Svjetskog prvenstva, te da je tri puta proglašen za igrača utakmice (četvrtfinale protiv Rusije, te u grupi protiv Argentine i Nigerije). Kažu i da je Francuska prepuna klase, pa da je iz te klase lako „iskočiti”.
Drugi konstatuju da Grizman ima najveći napadački učinak na šampionatu (četiri gola - tri iz penala, te dvije asistencije), ističu da je u defanzivnim zadacima neuporedivo angažovaniji od Modrića, te da je takođe tri puta proglašen za najboljeg igrača meča, između ostalih i u finalu protiv Hrvatske (kao i u četvrtfinalu protiv Urugvaja, te u grupi protiv Australije).
Kažu da „vatreni”, iako sa lakšim rasporedom, ni osminu finala, ni četvrtfinale, ni polufinale nijesu dobili u regularnom dijelu (prve dvije na penale, treću na produžetke), da je Modrić promašio penal protiv Danske, te da Hrvatska i nije baš tako „mala” ako joj igrači nastupaju za Real, Barsu, Atletiko Madrid, Juventus, Inter, Milan, Liverpul, Monako...
I dok se tako jedni pozivaju na ovo, a drugi na ono, statistika je izbacila vrlo zanimljiv podatak - na posljednjih šest svjetskih prvenstava za najboljeg igrača nije proglašen član šampionske ekipe!
Posljednji put svjetski prvak je dao i najboljeg igrača još 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama - bio je to Romario, kada je Brazil bio šampion.
Od tada do danas bilo je i više nego komičnih izbora za “Adidasovu” “Zlatnu loptu”, a gotovo svaki je najblaže rečeno kontraverzan.
U Francuskoj je 1998. izabran Brazilac Ronaldo, koji je u finalu nastupio pod pritiskom sponzora iako bolestan, i potpuno razočarao. Titulu je osvojila Francuska, Zinedin Zidan u finalu dao dva gola, ali ostao kratkih rukava prilikom izbora najboljeg igrača.
Trofej koji je tada dobio, Ronaldu je otet četiri godine kasnije na prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Iako je sa osam golova bio najbolji strijelac turnira, iako je dao oba gola za Brazil u finalu protiv Njemačke, za najboljeg igrača je izabran Oliver Kan, koji mu je u finalu poklonio prvi gol, ispustivši laganu loptu pravo njemu na nogu.
Italija je u Njemačkoj 2006. osvojila titulu, savladavši u finalu Francusku nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. U produžecima je isključen Zidan, koji je glavom u grudi udario Marka Materacija i na taj način svoj tim ostavio na cjedilu. Ipak, valjda da mu vrate za nepravdu napravljenu osam godina ranije, Zidana su izabrali za najboljeg i pored takvog incidenta. Fabio Kanavaro je na kraju godine dobio Zlatnu loptu i od strane Fife i od strane Frans fudbala, ali ne i priznanje na šampionatu na kojem je kao kapiten podigao pehar.
Posebna priča je 2010. godina. Za najboljeg igrača šampionata u Južnoj Africi izabran je Dijego Forlan čija je ekipa bila četvrtoplasirana! Španija je bila šampion prvi put u istoriji, Andres Inijesta odlučio finalni meč protiv Holandije u produžetku, ali nije krunisao sezonu snova. Priznanje nije dobio ni David Vilja, koji je postigao pet golova, koliko i Forlan, a ni kapiten Španaca Iker Ksiljas koji je na čitavom Mundijalu primio svega dva gola, u četvrtfinalu odbranio penal protiv Paragvaja (Španija dobila 1:0), a u finalu dvije kolosalne šanse Arjena Robena pri rezultatu 0:0.
I konačno, na SP 2014. u Brazilu, Lionel Mesi je proglašen za najboljeg iako je njegova Argentina u finalu izgubila od Njemačke. Mesi nije postigao nijedan gol u nokaut fazi, a na drugoj strani Tomas Miler je pet puta tresao mrežu (uključujući i prvi gol u istorijskoj pobjedi od 7:1 nad domaćim Brazilom), samo jednom manje od najboljeg strijelca turnira Hamesa Rodrigesa.
A ko je „kriv” ili „zaslužan” za takve izbore, zavisno iz kog ugla se gleda? Listu kandidata predlaže Tehnički komitet Fife, a najboljeg igrača glasovima biraju novinari. Kako su birali svih ovih godina, prosudite sami.
Bonus video:
