Dijego Armando Maradona rođen je 30. oktobra 1960. u Lanusu, predgrađu Buenos Ajresa, a njegova prva zabilježena fudbalska priča nastala je otprilike 12 godina kasnije.
Slavni urugvajski novinar i pisac Eduardo Galeano u knjizi “Fudbal, sjaj i tama”, ovako je zapisao Dijegove početke:
“Bilo je to 1973. godine. U Bunenos Ajresu su se susreli timovi podmladaka Arhentinos juniorsa i River plate. Golman Arhentinosa je dodao loptu svojoj desetki, koji je izmakao centarforu Rivera i krenuo u trk. K njemu se stuštilo nekoliko protivničkih igrača: jednom je loptu prebacio preko glave, drugom proturio kroz noge, a trećeg isfintirao petom. Onda je, ne osvrćući se, prošao i bekove, skamenjene u mjestu, i golmana, koji je zaplivao kroz travu, i s loptom se ušetao u gol. Na terenu je stajalo sedam klinaca koji nisu znali gdje se nalaze i još četvorica koji su zinuli u čudu... Dijego Armando Maradona je imao 12 godina kada je dao ovaj nevjerovatni gol. Kada bi bio u punom naletu, Maradona je imao običaj da izbaci jezik. Sve golove je davao isplaženog jezika. Noću je spavao u zagrljaju s loptom, danju je s njom činio čuda. Živio je u siromašnoj kući, u siromašnom kraju grada, i htio je da bude tehnolog proizvodnje”.
Tako je počela jedna velika životna, stvarna, a istovremeno i filmska priča. Završila se juče u Buenos Ajresu, a ostala je legenda - Dijego Maradona, najveći argentinski fudbalski sin, jedan od najvećih umjetnika koji su ikada kročili zelenim pravougaonikom, preminuo je u 61. godini od posljedica srčanog udara, tri sedmice nakon što mu je uspješno izvršena operacija hematoma na mozgu.
Otišao je “el pibe” (u prevodu - klinac) i ostavio u suzama milione i milione fudbalskih obožavalaca širom svijeta, koji su se decenijama divili njegovim fudbalskim vragolijama, pa čak i one koji nisu bili rođeni kada se družio s loptom, koji su uživali gledajući snimke, slušajući priče o njemu.
One će se i dalje pričati i prepričavati - status pravog mita dosegao je još za vrijeme aktivne igračke karijere, poroci sa kojima je živio, koji su ga obarali, sa kojima se borio, napravili su od njega vjerovatno i najfascinantniju figuru u istoriji fudbala i svjetskog sporta uopšte.
Alkohol i kokain doslovno su ga bacali na konopce, Maradona se dizao, vraćao u “ring”, magija je slabila, ali pompa koja ga je pratila nikada nije opala. Naprotiv!
“A igrao je bolje od svih, uprkos kokainu, a ne uz njegovu pomoć”, pisao je Galeano.
Još 1991. Maradona je suspendovan na 15 mjeseci zbog upotrebe kokaina, a najveći skandal izbio je tokom Mundijala 1994. godine kada je izbačen sa Svjetskog prvenstva jer je bio pozitivan na supstancu zvanu efedrin.
“Teško se nosio sa teretom sopstvene ličnosti. Imao je problema sa kičmenim stubom, još od onog davnog dana kada je gomila svijeta po prvi put uzvikivala njegovo ime. Maradona je na svojim plećima imao breme zvano Maradona, pod kojim su mu se povijala leđa. Tijelo je kao metafora: imao je bolove u nogama, nije mogao da zaspi bez ljekova. Nije mu dugo trebalo da uvidi da je ta odgovornost da na stadionima izigrava boga bila neizdrživa, ali je od samog početka znao da je bilo nemoguće da prestane s tim. Zadovoljstvo koje ljudi imaju u rušenju idola je direktno je proporcionalno njihovoj potrebi da imaju idole. Kada je, u Španiji, Goikoečea slomio nogu Maradoni udaljivši ga s terena na više mjeseci, našli su se fanatici koji su izvršioci ovog ubistva s predumišljajem nosili na rukama, po cijelom svijetu je bilo onih koji su se radovali padu tog južnoameričkog došljaka koji se probio do samog vrha, tog novog bogataša koji je pobjegao od gladi, tog razmetljivca koji se drsko šepurio pred svima”, zapisao je Galeano.
Ali, još prije najkontroverznijih detalja iz njegove karijere, koji su ga obilježili, desila se 1986. godina. Dijego Maradona je sam odveo Argentinu do titule svjetskog prvaka u Meksiku.
“Bio je to igrač sa druge planete”, pisali su mediji.
Maradona je tada dobio i jedan od svojih nadimak - “mali zeleni”.
Jedan gol u četvrtfinalu protiv Engleske postigao je rukom, koju je sam nazvao “božjom”, prevarivši sudiju i cijeli fudbalski svijet, a drugi tako što je predriblao cijelu protivničku odbranu u najljepšem pogotku u istoriji svjetskih prvenstava. Argentinci su tada dobili svog fudbalskog boga, jednog, jedinog i neponovljivog - tako ga doživljavaju i navijači Napolija, za koje će zauvijek ostati Sveti Maradona.
“Jednog dana igraćemo zajedno na nebu”
Pele ili Maradona, vječita dilema, veća i od modernog pitanja - Mesi ili Ronaldo.
Pele i Maradona, Brazilac i Argentinac, simboli su fudbala 20. vijeka, kultne figure, svako na svoj način...
Dok je “O Rei” bio smjeran i uzoran sportista, “El Pibe” je bio buntovnik, mangup, poročan i kontroverzan...
Ali, spajao ih je status legendi i zato je jedna od prvih poruka nakon vijesti o Maradoninoj smrti stigla od brazilske ikone.
“Tužno je izgubiti prijatelja. Jednog dana šutiraćemo loptu zajedno na nebu”, napisao je Pele, koji je 23. oktobra napunio 80 godina.
Mesija je i sam Maradona proglasio za njegovog jedinog legitimnog nasljednika, iako se Leo sa tim nikada nije slagao.
- I da igram milion godina, nikada neću biti blizu Maradone. Niti želim da budem. On je najveći koga je svijet ikada vidio - pričao je Mesi 2010. godine.
Juče je, naravno, bio mnogo tužan:
“Napustio nas je, ali nije otišao, jer je Dijego vječan”, napisao je as Barselone.
Željko Petrović: Bio je normalan momak, koji nije mogao da živi normalnim životom
Željko Petrović je jedini crnogorski fudbaler koji je igrao sa Dijegom Maradonom.
Petrović i Maradona su dijelili svlačionicu u Sevilji, prvom Maradoninom klubu nakon odlaska iz Napolija, te 15-mjesečne suspenzije zbog korištenja kokaina.
- On je bio normalan momak, koji nije mogao da živi normalan život - kazao je Petrović za holandske medije.
- Nakon treninga, Davor Šuker i ja išli bismo na kafu, Dijego je želio ponekad da ode sa nama, ali nije bilo moguće uvijek. Nekada smo našli kafe koji ima zadnja vrata, bukvalno se ušunjali unutra, jer je na ulici bio haos od navijača - priča Petrović, koji je trenutno pomoćni trener Fejenorda.
- Dok Maradona nije došao u klub, na treninge sam putovao po desetak minuta kolima. Kada je on stigao, trebalo mi je 45. Svi su htjeli da ga vide, da ga dodirnu - sjeća se Petrović.
Maradona je, kaže Petrović, bio čovjek velikog srca. - Vodio je računa o članovima porodice, toliko da to nije bilo normalno.
Bonus video:
