U martu 2003. godine Mančester junajted je gostovao Deportivu iz La Korunje u posljednjem kolu druge grupne faze Lige šampiona.
Bila je to jedna od onih sezona kada su timovi i u drugoj fazi Lige šampiona bili raspoređeni po grupama, pa su "đavoli" sa liderske pozicije i sa već obezbijeđenim plasmanom u nokaut fazu stigli na "Riazor".
Budući da je meč bio bez rezultatskog značaja, menadžer Mančestera, ser Aleks Ferguson pružio je priliku i igračima, koji nijesu imali zavidnu minutažu. Jedan od njih bio je Li Rouč. Radi se o desnom beku, kojem je meč protiv La Korunje bila šansa za stepenik više u karijeri. Ispostaviće se da mu je to bio posljednji nastup u dresu Mančestera.
Po završetku te sezone Rouč je napustio Junajted i karijeru nastavio u Barnliju. Nakon toga nosio je dres Vreksama i nižerazrednog Drojlsdena, a potom 2011. godine i završio karijeru. Po završetku fudbalske karijere postao je vodoinstalater, a time se i danas bavi, uz povremeni posao statističara za Opta Sports.
"Ne kajem se zbog bilo čega u igračkoj karijeri. U Junajtedu sam bio veoma tih. Možda je trebalo da budem agresivniji i da se više družim. Odmah poslije treninga sam odlazio kući i družio se sa prijateljima iz komšiluka. Sad kad pogledam karijere saigrača poput Džona O'Šeja i Darena Flečera mislim da je trebalo da budem više poput njih, da izlazim i družim se. Vjerujem da bih se tako bolje uklopio u Junajtedu", kazao je Rouč za engleske medije.
Imao je 16 godina kada je došao u Junajtedovu akademiju.
"Svi igrači, od prvog tima do djece akademije, jeli su u istoj menzi. U početku sam ostajao impresioniran kada sam viđao Roja Kina i Rajana Gigsa kako sjede u kantini, ali sam se vremenom navikao na to. Niko nikoga nije gledao s visine. I ljudi poput Gigsa, Dejvida Bekama i Nevila prošli su kroz omladinski sistem, tako da nije bilo ega. Bilo je to kao biti dio velike porodice", prisjeća se Rouč.
Debi u prvom timu imao je 2001. protiv Arsenala u Vortington kupu (danas Liga kupu).
"U sjećanju mi je ostao Nvanko Kanu. U jednom trenutku mi je prebacio loptu preko glave i zahvatio je volej udarcem. Na sreću, lopta je otišla iznad prečke inače bi to bio jedan od onih golova koji bi bili prikazivani zauvijek. Ta utakmica mi je bila dobra lekcija i veliko iskustvo".
Na novu utakmicu u dresu "đavola" čekao je godinu dana. Na teren se vratio protiv Njukasla u Premijer ligi - ušao je u igru umjesto Lorana Blana.
"Bilo je nevjerovatno izaći pred 75.000 navijača na "Old trafordu". Odigrao sam dobro, ali se sjećam da je Ferguson poslije prišao da razgovara sa mnom. Alan Širer me je lako dobio u jednom vazdušnom duelu, pa mi je zbog toga rekao da moram odmah da ustanem i da ne dozvoljavam napadačima da mi to čine. Sjećam se da sam nakon toga bio na aerodromu i neko me pitao za autogram misleći da sam Niki Bat, pa sam ga potpisao".
I onda - meč protiv Deportiva u Ligi šampiona. Zamijenjen je na poluvremenu.
"Sjećam se da sam se pripremao uz muziku Lige šampiona. Tek kada sam pogledao najvažnije događaje, shvatio sam kakav je to bio nevjerovatan osjećaj - isplatio se sav naporan rad. Igrao sam protiv Alberta Lukea i mislio sam da sam dobro odigrao, ali nijesam htio da započinjem svađu sa Fergusonom. Gigs mi je rekao da držim glavu podignutu i da nijesam učinio ništa loše, dok mi ser Aleks nije rekao zašto sam zamijenjen. Ipak, nijesam želio da previše razmišljam o tome", prisjeća se Rouč.
Na kraju sezone je otišao u Barnli, a po završetku karijere postao je vodoinstalater.
"Imao sam nekoliko kolega radnika na gradilištima koji su me pitali o Junajtedu i kako sam završio ovdje. Može da bude prilično zamorno, tako da ne idem i vičem o tome da sam igrao za Junajted. Mislim da bi danas mlade igrače trebalo natjerati da uče nešto osim fudbala, kako bi sposobni za stvarni svijet. Većina njih vjerovatno nema plan da se povuče", kazao je Rouč.
Bonus video:
