Nebojša Jovović odavno je “kralj Bliskog Istoka”, radio je u sedam arapskih zemalja, osvajao je trofeje u Jordanu, Iraku, Tunisu, sjedio je na klupi egipatskog giganta Zamaleka, o njegovom imenovanju za trenera jednog od najvećih afričkih klubova pisao je i BBC.
Ipak, uspjeh koji je 46-godišnji Podgoričanin napravio ove sezone na klupi katarskog Al Ahlija iz Dohe - poseban je, u neku ruku i veći od svih ostalih, iako se ne mjeri trofejima.
Stars liga ima svega 12 klubova, fudbalske zvijezde i svjetski zvučna trenerska imena, a Jovović i Al Ahli podijelili su četvrto mjesto sa Al Garafom Slaviše Jokanovića (slabiji su samo zbog gol razlike). A ko je bio isped - Al Sad, na čijoj klupi sjedi legendarni Ćavi, Al Duhail kojeg vodi Sabri Lamuši, kao i Al Rajan kojim komanduje nekadašnji francuski kapiten i selektor, Loran Blan.
U takvom trenerskom društvu Jovović je ostvario najbolji plasman u istoriji kluba u kojem je Pep Gvardiola završio igračku i započeo trenersku karijeru, a kojeg su svojevremeno vodili Ilija Petković, Zlatko Kranjčar, Sebastiao Lazaroni, Hoakin Kaparos...
- Cilj je bio 7. ili 8. mjesto, da ne brinemo za opstanak, a ovim plasmanom u ligi gdje su Al Sad, Al Duhail i Al Rajan neprikosnoveni ne samo da smo napravili veliki uspjeh, već smo i podigli očekivanja i preuzeli dodatnu odgovornost za narednu sezonu. Cilj je da se napravi stepenica više, što neće biti ni malo lako i potrebne su korekcije u igračkom kadru, ali klub već radi na tome. U svakom slučaju, biće to veliki izazov - kaže Jovović.
U ligi, u klubu, cijelom podneblju - gdje se treneri smjenjuju kao na traci, gdje često ne “traju” više od mjesec ili dva, Jovović je povezao 43 utakmice na klupi, a produžetkom ugovora uskoro će voditi Al Ahli treću različitu sezonu. To je do sada uspjelo samo Čehu Milanu Mačali (vodio klub od 2012. do 2015. godine).
- Najvažnije i najteže za trenera jeste stvaranje prave hemije u klubu. Imate upravu, stručni štab, navijače, igrače - i trener mora da bude taj koji će biti kopča između svih segmenata - kaže Jovović, navodeći da nije uspio sam.
- Sve je ovo rezultat rada stručnog tima - Zoran Banović je kao trener golmana u karijeri već radio sa pet različitih reprezentativnih golmana, što je velika stvar. Marko Jovanović je fitnes-trener, a tu je i Riječanin Damir Markanović. Nadam se da će uskoro biti prostora i za još nekoga.
Katarska Stars liga - najzvučnija u kojoj je Jovović radio, ali i drugačija od svih ostalih...
- Samo ime lige sve govori - cilj vlasnika klubova je da privuku svjetske zvijezde, kako igračke, tako i trenerske, i naprave što bolju promociju. Ipak, često se dogodi da igrači potcijene ligu, dođu nespremni i to im se obije o glavu. Nedavni primjer Marija Mandžukića najbolje govori o tome - on nije prošao, a znamo o kakvom se igraču radi. Ipak, oni koji zadrže profesionalizam - i u životu, i na treninzima, poput Santija Kasorle - dominiraju u ovoj ligi - ističe nekadašnji fudbaler i sportski direktor Budućnosti.
Još jedna katarska specifičnost - publike na stadionima skoro da nema, ili je uopšte nema...
- To je i najveća promjena u odnosu na zemlje u kojima sam do sada radio. U Egiptu, Iraku, u Jordanu, na hiljade ljudi pratili su i treninge, čekali nas na aerodromima, nekad je to bila prava histerija. U Tunisu se dogodilo da jedan navijač svaki dan dolazi i zapisuje nešto u notes, morao sam da mu priđem i da ga pitam šta to piše - odgovorio je da zapisuje moje treninge i da ih poredi sa svojima. Tražio sam da razmijenimo papire - priča Jovović zanimljivu priču.
- To je esencija fudbala, igra koja spaja ljude, strast koja postoji zbog navijača. A u Kataru...
- Jednom je PR mog kluba kazao da je klub dobio poruke od preko dvije hiljade navijača. Rekao sam - to je u redu, ali ne priznajem internet navijače. Pozvao sam ih sve da dođu na našu narednu utakmicu i ponudio se da platim sve karte. “Bukirao” sam dosta ulaznica, a došla su četiri čovjeka. Prokomentarisao sam da je i to u redu ako će oni povući još četiri - ističe Jovović.
Takvi su ljudi u Kataru - ležerni, “razmaženi”.
- U Kataru su uglavom ljudi sa strane, koji tu žive i rade. Mali je broj Kataraca, koji imaju specifičan režim života, ali i način na koji prate svoj klub - oni su navikli na luksuz i više vole da prate utakmice iz udobnih fotelja, u rashlađenim prostorijama, nego da budu na tribinama gdje su često paklene vrućine.
Zemlja koja će naredne godine organizovati Svjetsko prvenstvo i dalje je, međutim, atraktivna i za velika fudbalska imena, a Jovović se lako prilagodio. Naravno, pomogli su mu dobri rezultati.
- Katar je mala zemlja, praktično nema putovanja, sve se završava automobilom, zato je i atraktivna - nema dugačkih letova, potrošnje te vrste, što pomaže igračima da sačuvaju svježinu za utakmicu, ali i da uživaju u životu - zaključuje Nebojša Jovović.
Volio bih da budem učesnik Svjetskog prvenstva
Katar će za godinu i po organizovati sportski događaj najvećeg kalibra - Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Novi, “svemirski” stadioni su već spremni, ili su u završnoj fazi, izgradnje, kao i sva ostala infrastruktura potrebna za takav događaj.
- Katar je želio to Svjetsko prvenstvo zbog promocije zemlje i nema sumnje da će sve biti na vrhunskom nivou, čak i iznad toga. Na svakom koraku se osjeća da dolazi Mundijal, prave se novi stadioni, a ovi na kojima mi igramo biće baze reprezentacija - kaže Jovović.
Cilj mu je da ostane u Kataru barem do Mundijala, ali ne samo to.
- Volio bih da na Svjetskom prvenstvu budem učesnik, a ne samo gledalac - ambiciozan je Jovović, jedan od samo nekoliko crnogorskih trenera koji rade u inostranstvu, a uz to radi sa velikim uspjehom.
Katar će učestvovati na SP kao domaćin, a Azija daje još četiri ili pet učesnika Mundijala.
- Dosta sam rekao - zaključuje Nebojša Jovović, uz osmijeh.
Bonus video:
