Budućnost je od prošlog vikenda najtrofejniji crnogorski klub, a njen golman, Miloš Dragojević - najtrofejniji igrač Budućnosti.
Svih pet titula koje su Podgoričani osvojili na domaćoj sceni, pripadaju i 32-godišnjem čuvaru meže, aktuelnom crnogorskom reprezentativcu. U prvoj, 2008, učestvovao je kao tinejdžer, učeći na treninzima od iskusnijih golmana, u drugoj, 2012, nije dao veliki doprinos samo zbog teške povrede, ali je u posljednje tri (2017, 2020. i 2021.) bio velika snaga podgoričkog tima na golu.
Ako se zna da je Dragojević sa ekipom Budućnosti 2019. osvojio i Kup (ukupno - šest trofeja), onda se dobija jedinstvena figura na domaćoj klupskoj sceni.
Miloš Dragojević opisuje za “Vijesti” sjećanja na svih pet titula.
PRVA (2007/08): Bio sam klinac, dijete Budućnosti, imao sam 17 godina, sezonu ranije sam došao iz OFK Titograda, tadašnje Mladosti. Bila su tri dobra golmana kada sam došao, Miroslav Vujadinović, Mladen Božović i Darko Lubarda. Naišao sam na sjajne golmane, vrhunske sportiste i od svakog od njih sam mogao da naučim, svakog dana. Najviše od Vujadinovića, koji je ostao da brani kada je Božović otišao u Partizan. Za mene, kao klinca, bila je to nezaboravna godina, utakmice sa mnogo navijača, stadioni puni. Imali smo i harizmatičnog trenera, Branka Sosu Babića i sjećana na tu godinu za mene su nešto posebno.
DRUGA (2011/12): Sezonu ranije već sam bio prvi golman, jer su stariji i iskusniji otišli, a na scenu je stupila mlađa generacija - Jasmin Agović, Damir Ljuljanović i ja. Ipak, doživio sam tešku povredu koljena još krajem 2010. dok je trener bio Nikola Rakojević i cijelu šampionsku sezonu 2011/12 sam se oporavljao. Agović je branio, ekipa je igrala odlično, kod Miodraga Radulovića, sadašnjeg selektora, imali smo stabilnu formu cijele sezone, bili smo atraktivni i efikasni, osvojili smo 80 bodova. Zapravo, sve rekorde koje sada obaramo vezani su za tu sezonu.
TREĆA (2016/17): Vratio sam se u Budućnost uoči te sezone, pred start kvalifikacija za Ligu Evrope. Izvukli smo Rabotnički i dok smo ih skautirali osjetili smo da imamo šansu. Bile su, inače, čudne okolnosti, nismo imali upravu kluba, mi igrači i stručni štab, na čelu sa trenerom Miodragom Vukotićem, bili smo prepušteni sami sebi. Ipak, znali smo da ćemo, ako uradimo nešto znajačjno u Evropi, privući i ozbiljnije ljude u klub, a tako je i bilo. Eliminisali smo Rabotnički, a onda tek nakon penala ispali od Genka. Malo sreće nam je nedostajalo da napravimo ogroman podvig. Toliko smo vjerovali da možemo da nadoknadimo poraz od 2:0 iz Belgije da smo čak vježbali penale uoči revanša. Bila mi je to možda i najteža pobjeda u karijeri, ako tako mogu da je nazovem, jer smo eliminisani, ali smo prepuni samopouzdanja ušli u prvenstvo. Dobili smo i novu upravu. Odigrali smo nezaboravnu polusezonu, imali 11 bodova prednosti na vrhu, a onda smo otišli na pripreme u Antaliju, ispovređivali se, zatim i odigrali izuzetno loše drugi dio. Ne znam šta se desilo, ali svi igrači su bili van forme, imali smo mnogo poraza, na kraju smo ipak sačuvali prednost. Utisci iz te sezone za mene su fenomenalni, posebno evropski, a bila je to i moja prva titula gdje sam branio od početka do kraja.
ČETVRTA (2019/20): Sezonu ranije počeo sam na klupi, jer je prvi golman bio Milan Mijatović, i mogu da kažem da mi je to bio najteži period, teško sam ga prebolio. Ipak, kod Branka Brnovića sam branio u Kup utakmicama i osvojili smo taj trofej, napravili dobru uvertiru za dominaciju koja je uslijedila. Početak sezone 2017/18. bio je turbulentan, dobili smo novu upravu i novog trenera. Ipak, došao je gospodin u liku Mladena Milinkovića, koji je za kratak peridod našao sa svima zajednički jezik, unio nam sigunost, samopouzdanje. Branio sam od početka sezone, jer je Mijatović otišao u Levski. Dominantno smo osvojili titulu, dočekali Evropu koju smo odigrali sjajno, uz malo sreće mogli smo do meča sa Seltikom, gdje bi nas 90 minuta dijelilo od Lige Evrope.
PETA (2020/21): Sve je išlo glatko na dobro postavljeni temelj - ušli smo u sezonu motivisani, uigrani u svim linijama tima, svjesni da smo najbolji. Iako smo u prva četiri kola doživjeli dva poraza, brzo smo se stabilizovali, počeli da dobijamo u seriji, da rušimo rekorde. Otuda titula sedam kola prije kraja. Slavili smo samo jedan dan, sada mislimo na Kup jer želimo da postanemo prva generacija Budućnosti koja je osvojila duplu krunu.
Hvala svim saigračima, svim trenerima...
Kao ključnu figuru stabilne forme i napretka kao golmana - sve do reprezentativnog nivoa, Miloš Dragojević je izdvojio Božidara Vuksanovića, trenera golmana Budućnosti i reprezentacije.
- Sa Vuksanovićem radim posljednjih pet godina u klubu, sa njim sam osvojio tri titule, a i ranije smo sarađivali u mlađim reprezentativnim selekcijama. Najzaslužniji je za moj golmanski razvoj - taj pobjednički gen koji ima u sebi prenosi svakodnevno na nas i čini nas boljim ljudima i boljim golmanima - kaže Dragojević.
- Hvala njemu, ali i svim mojim trenerima sa kojima sam sarađivao, svim mojim saigračima, svim direktorima i predsjednicima... svima koji su mi pomogli da budem najtrofejniji igrač Budućnosti - istakao je Dragojević.
Bonus video:
