Evropsko prvenstvo 1992. godine ostaće upamćeno po senzacionalnom trijumfu Danske. Senzacionalnom, prije svega zbog načina na koji su se Danci uopšte i pojavili, jer je rezultatski i igrački veća senzacija bila šampionska odiseja Grčke 2004. u Portugalu.
Tog ljeta Danska je ispisala najblistavije fudbalsko poglavlje u svojoj istoriji. Prvo je u odlučujućem meču u grupi savladala Francusku, potom u polufinalu Holandiju na penale, a onda u meču za trofej Njemačku (2:0). Nakon učešća na Euru 1984. i Mundijalu 1986, Danska je razočarala sve na kontinentalnom šampionatu 1988, koje je završila bez osvojenog boda, pa su u Švedskoj zaliječene sve rane.
Okosnicu tima činili su igrači iz domaćih klubova. Tih godina najjači tim u zemlji bio je Brondbi - 1991. igrao je polufinale Kupa Uefa, pa je upravo iz redova “žutih” najviše igrača dobilo reprezentativni poziv. Jedan od njih bio je Kim Vilfort, koji je nakon četiri godine u Fremu i jedne u Lilu čak 12 proveo u Brondbiju, a 1991. proglašen je za najboljeg danskog igrača.
Za razliku od brojnih saigrača, koji su uživali u čarima odmora kada je Danska dobila poziv da zamijeni Jugoslaviju na kontinentalnoj smotri, Vilfort je proživljavao porodičnu dramu. Njegova sedmogodišnja kćerka dane je provodila u bolnici, gdje se liječila od leukemije. Zbog toga se Vilfort posljednji priključio nacionalnom timu, ne sluteći da će u Švedskoj izrasti u heroja.
Remi bez golova sa Engleskom, te minimalni poraz od Švedske u grupnoj fazi doveo je Dance na korak od eliminacije. Uslijedio je meč protiv Francuske, gdje je pobjeda bila obaveza. Ali, uoči meča protiv „trikolora“ Vilfort je napustio kamp reprezentacije i otputovao za Kopenhagen, jer se zdravstveno stanje njegove kćerke pogoršalo.
Bez Vilforta Danska je senzacionalno savladala Francusku 2:1 i obezbijedila plasman u polufinale. Pogađali su Henrik Larsen i Lars Elstrup, pa ih je u meču za plasman u finale čekao aktuelni evropski šampion, Holandija.
Vilfort se našao u teškoj situaciji. Želio je da ostane uz kćerku, ali ga je porodica nagovorila da se priključi saigračima. Šanse Danaca protiv „lala“ bile su minimalne, pa se očekivalo da fudbaler brzo nakon obaveza bude uz familiju. Ova odluka sudbonosno će uticati na danski fudbal...
Uoči meča sa Holandijom, selektor Danaca, Rihard Nilsen odlučio je da strijelca pogotka protiv Francuske, Larsona upari u napadu sa Vilfortom. Ispostaviće se da je to bila sjajna odluka, jer je Larson postigao oba gola u remiju (2:2), a Vilfort bio jedan od najboljih na terenu.
Budući da u regularnom dijelu i produžecima nije bilo pobjednika, finalistu su odlučili penali. U četvrtoj penal-seriji Vilfort je postigao pogodak, a Danska je senzacionalno izborila finale.
Odmah nakon uspjeha tada 29-godišnji napadač se vratio u Dansku, iako je njegova zemlja igrala finale Evropskog prvenstva. Potom je na nagovor kćerke odlučio da se ponovo priduži ekipi. Pred samo finale.
U finalu protiv Njemačke 26. juna u Geteborgu Danska je povela nakon 18 minuta golom Jona Jensena, a onda su uslijedili minuti opsade. Njemci su napadali, ali je na golu briljirao Piter Šmajhel. I kada lopta nije htjela u gol Danske, stigla je kazna i najljepši trenutak na tom Euru - 12 minuta prije kraja utakmice lopta je došla do Vilforta. Na oko 20 metara od gola oslobodio se čuvara, još malo prišao golu i sa ivice šesnaesterca savladao Boda Ilgnera. Pečat na nevjerovatan turnir i jednu čudesnu priču, koja, ipak nije imala srećan kraj. Nažalost, nekoliko dana nakon završetka Evropskog prvenstva Vilfortova kćerka je preminula.
Reprezentativna karijera Kima Vilforta trajala je do 1996. godine. Danska nije igrala na Mundijalu u SAD 1994, da bi dvije godine kasnije na Euru u Engleskoj takmičenje završila u grupi. Poraz od Hrvatske 3:0 bio je posljednji Vilfortov meč u dresu sa nacionalnim grbom.
Bonus video:
