Herta nova sredina našeg najboljeg fudbalera „Jovetić je najbliži Bešiktašu“, „Granada sprema bombu – dovodi Jovetića“, „Lacio gotovo završio sve sa našim fudbalskim asom“, „Jovetić ostaje u Francuskoj, prelazi u Nicu“...
Samo su neki od natpisa kojima smo bili bombardovani proteklih dana, u iščekivanju gdje će karijeru da nastavi naš najbolji fudbaler.
A onda, „Adrian Vojnarovski fudbalskog svijeta“ Đanluka DiMarcio je javio, gotovo u ponoć vijest „Jovetić će igrati u Herti iz Berlina“.
Samo dan kasnije, kapiten naše reprezentacije se slikao sa sportskim direktorom Fredijem Bobićem i tim legendarnim natpisom „Ha Ho He“. Die alte dame Herta je jedan od najstarijih klubova Bundeslige.
Za njeno formiranje davne 1892. godine zaslužna su dva para braće: Maks i Fric Linder, i Oto i Vili Lorenc. Naziv Herta je dat po parabrodu koji je krstario rijekama Špre i Hafel, a i klupske boje su uzete od boja parabroda – plava i bijela.
Navijači ovog berlinskog kluba uspjeli su sve da vide od svojih miljenika.
Od fantastičnih sezona, nastupa u Ligi šampiona, do ispadanja u regionalnu ligu.
Iako klub postoji 129 godina i ima bogatu tradiciju, klupske vitrine krase samo dva pehara: nacionalnog prvaka oba osvojena prije 90 godina (Sezone 1931. i 1932.) i dva trofeja Liga kupa koje je klub osvojio 2001. i 2002. godine.
Pa ipak, skoro svaki stanovnik Berlina (osim onih koji žive u distriktu Kepenik, i gotovo religijski prate Union Berlin) je ponosan na svoju Staru damu. Bili su uvijek tu sa najvećima iz njemačkog fudbala - i to je sasvim dovoljno.
Na proslavi 125 godina postojanja kluba, i klub i grad su stali zajedno iza parole „Budućnost pripada Berlinu“, kao svojevrstan zavjet da ma šta da donese sadašnjica, uvijek treba gledati da sjutra bude bolje.
Herti se, doduše, umalo desilo da prošle sezone završi u Cvajti, ali ih je ispadanja spasio najvoljeniji sin kluba, sa mađarskim pasošem, Pal Dardai, koji je preuzeo klub krajem januara ove godine i obezbjedio mu bundesligaški status i naredne godine.
Herta igra na jednom od najljepših svjetskih stadiona Olimpijskom stadionu u Berlinu, koji ima kapacitet 74.475 mjesta, i gotovo je uvijek rasprodat kad igraju „plavo-bijeli“.
“Ha Ho He BSC Herta” je navijački poklič koji se često čuje sa tribina. Sam poklič nema neko značenje, ali pedantni Njemci napominju da je to prvi navijački poklič u istoriji njemačkog fudbala i da datira od davne 1927. godine.
Čovjek kome pripada budućnost – Fredi Bobić
Najzvučnije ime koje je uprava berlinskog kluba dovela na kraju katastrofalne prošle sezone je definitivno Fredi Bobić.
Rođen u Mariboru, od oca Slovenca i majke Hrvatice, koji su se ranih 70-ih se preselili u Štutgart u potrazi za boljim životom, a Fredi je upravo tamo napravio svoje prve fudbalske korake.
Kasnije je izrastao u 190 cm robusnog špica, kakvih je bilo iz njemačke škole fudbala, koji je nastupao za više njemačkih klubova, od Štutgarta, preko Dortmunda, Hanovera, Herte, da bi karijeru završio u hrvatskoj Rijeci (sa kojom je uspio da osvoji i kup Hrvatske).
Svakako kruna karijere je što je bio član reprezentacije koja je 1996. godine osvojila EURO u Engleskoj.
Poslije kraja profesionalne fudbalske karijere, odlučio je da ostane u fudbalu, ali ne kao trener, kako to većina njegovih kolega odradi, već kao sportski direktor. Interesantno, prvi posao sportskog direktora nije bila Njemačka, već Bugarska, gdje je na poziv svog saigrača iz Štutgarta i bugarskog reprezentativca Krasimira Balakova obavljao funkciju u Černomorecu iz Burgasa.
Nakon samo godinu dana, napušta popularne „Ajkule“ i prihvata posao u svom Štutgartu. Njemački klub je tad prolazio kroz turbulentan period (jedne godine odigraju sjajnu sezonu, budu u samom vrhu, već naredne mediokritetski sa tendencijama ispadanja), kao i većina njemačkih klubova ovih zadnjih godina. Ipak Fredi je pokazao sjajno poznavanje tržišta, i odličan njuh za prava pojačanja; prije svih Gotokua Sakaia, japanskog beka, i Vedada Ibiševića u napadu.
Poslije Štutgarta preuzima čelnu funkciju u Ajntrahtu iz Franfurta, i narednih pet sezona je jedan od razloga zašto su „Orlovi“ bili hit, ne samo Budneslige, nego i Evrope generalno.
Fenomenalna pojačanja, neka zaboravljena imena koja su oživjela karijere u Frankfurtu (Luka Jović prije svih) - sve je to rađeno pod okriljem Fredija Bobića. Na kraju prošle sezone rastao se sa Ajntrahtom i preuzeo fukciju u Herti.
Nakon Kevina Princa Boatenga i Suata Serdara, doveo je našeg Stevana Jovetića.
Pojačanja Herte
Osim našeg fudbalskog asa, Bobić je doveo dva igrača koja igraju u veznom redu. Kevin Princ Boateng je jedan od dobro poznatih imena, pravi fudbalski vagabundo koji je promjenio toliko klubova (15 za 13 godina), uspio da u karijeri igra i za Barselonu i Milan.
Prošle sezone igrao za Moncu, klub starih prijatelja iz Milana, Berluskonija i Galjanija, a onda je odlučio da sa 34 godine ponovo obuče dres Herte, u kojem je i započeo svoju profesionalnu karijeru.
I dok se KPB više daje prostora, vjerovatno veće pojačanje je dolazak Suata Serdara iz ekipe Šalkea.
Riječ je o mladom fudbaleru, njemačkog pasoša i turskog porijekla, koji igra u sredini.
Dolazi iz Šalkea, koji se nakon prošle sezone preselio u Cvajtu.
U sezoni 19/20 Serdar se smatrao za najboljeg fudbalera Šalkea.
Nevjerovatan je spoj dobre defanzive, pravovremenih startova sa jedne strane, i sjajnih driblinga i odličnog pregleda terena sa druge.
Ima 24 godine i 4 puta je branio boje njemačke reprezentacije, pošto je na njegovoj poziciji bila gužva, ne bi trebalo nikoga da iznenadi da se broj utakmica u „elfu“ poveća.
Vjerovatno je doveden i da polako preuzme lidersku fukciju od glavnog motora ekipe Vladimira Daride.
Trener – Pal Dardai, najvjerniji sluga “Stare dame”
Od kad je 1996. godine napustio Mađarsku i otisnuo se za Berlin, niko nije mogao da pretpostavi da će Herta dobiti svog najvjernijeg fudbalera, fudbalskog radnika trenera, nekoga ko će da ispiše rekorde berlinskog kluba. Pal Dardai je stigao u u njemačku prijestonicu kada je Herta nastupala u Cvajti i ostao je vjeran klubu sve do kraja karijere 2011. godine.
Igrao je na poziciji zadnjeg veznog, i upisao je najviše nastupa za Hertu u istoriji kluba - čak 366.
Nakon što je otišao u zasluženu fudbalsku penziju, odmah počinje karijeru trenera, u U 15 ekipi berlinskog kluba.
Tu razvija prijateljstvo sa srpskim stručnjakom Admirom Hamžagićem, koji će od tada da mu postane glavni asistent.
Uspio je godinu dana da vodi i prvi nacionalni tim Mađarske, ali je ta avantura trajala samo godinu dana.
Od 2015. godine je bio prvi trener Herte. Dadrai je poznat po napadačkoj filozofiji fudbala, u kojoj se poseban osvrt daje na posjedu lopte.
U Bundesligi će nerijetko da se kaže da ne postoji veći taktički kameleon od njega.
Omiljena mu je je transformacija 4-2-3-1 u 3-4-1-2 formaciju, gdje vrši visoki presing na protivnika, i primorava ga na duge lopte, sa kojim njegov tim brzo osvaja loptu i preuzima posjed. Pored ovih voli da protiv određenih timova igra 4-4-2 diamond taktiku (nešto slično Anćelotijevom Milanu), ali i 5-3-2 formaciju, u kojoj sijevaju kontre protivnika.
Pod njegovom palicom, Herta je bila najučinkovitija ekipa iz kontranapada.
Osim golmana i jednog štopera, u većini slučajeva to je Niklas Štark, kojeg je on i promovisao u prvi tim Herte, svi fubaleri su podložni promjeni mjesta u formaciji, i gotovo uvijek tokom utakmice napuštaju svoje pozicije.
Darida tako može npr. da počne na poziciji ofanzivnog veznog, ali da završi kao klasični zadnji vezni.
Krila često uđu na poziciju “shadow strikera”, dok napadač zna da se spusti bliže sredini i tako “oslobodi prostor”.
Mađarski stručnjak je neko ko konstanto voli da prvom timu priključuje igrače iz akademije Herte, i time da se prevashodno oslanja na domaću proizvodnju igrača.
Čak i kad je napustio Hertu 2019. godine, 2020. se vratio kao trener mlađih pogona, prije nego je u januaru ove godine ponovo preuzeo prvi tim i spasio ga ponora Cvajte.
Ključni igrači
Kostur ekipe će najvjerovatnije da ostane isti.
U odbrani komadnuje Dedrik Bojata, belgijski reprezentativac koji je ponikao u omladinskim školama Brisela i fudbalskoj akademiji Mančester Sitija.
“Građani” mu nikad nisu dali pravu šansu, pa je karijeru gradio kao pozajmljeni igrač u brojnim evropskim klubovima.
Osim štopera, po potrebi može da igra i desnog beka.
U veznom redu treba očekivati veću minutažu za pojačanje iz Šalke, Suata Serdara.
Čovjek od ultimativnog povjerenja Dardaia je Vladimir Darida, neko ko je po mnogima podcijenjen igrač, zbog toga što možda u nije preveliki miljenik statistike.
Ali riječ je o pravoj radilici na sredini, koja uvijek daje svoj maksimum.
Očekuje se da se vidi i kolika će uloga da bude Santjaga Askasabara, argentinskog defanzivnog veznog, koji je došao u januaru ove godine.
U napadu najveća zvijezda tima je Mateus Kunja, mladi brazilski fudbaler. Momak koji se u Evropu pojavio u švajcarskom Sionu (menadžerska “Meka”) iz omladinskog pogona Kortibe.
Odatle je preko Red Bul Lajpciga, došao u Hertu, gdje je uspio da pokaže raskošan talenat, ali i svojevrsne “bubice” koje se obično vežu za mlade fudbalere iz Južne Amerike.
Bruno Labadia, trener koji je započeo prethodnu sezonu kao strateg Herte znao je često da ga javno napadne pred kraj mandata, kritikujući ga da “se ponaša kao da je sam na terenu”.
Upravo zato je Fredi Bobić po dolasku u klub prvi sastanak imao upravo sa agentom brazilskog fudbalera, na kojem su ustanovili da je Kunja bez premca veliki talenat i veliki potencijal, ali da mora da poradi na svom ponašanju. “Ako je to u stanju da napravi biće sigurno veliki fudbaler, i za Hertu i za brazilsku reprezentaciju”, kazao je Bobić.
U napadu je i bivša senzacija Serije A, poljski fudbaler Kšištov Pjontek, koji je, za Hertine uslove, ogromnih 27 miliona eura pojačao berlinski tim, ali se, i pored zalaganja, ostavlja utisak da još nije pokazao svoj maksimum.
Jovetić u “Staroj Dami”
Našeg asa očekuje inicijalno privikavanje na novi sistem, ligu, način života. Fudbalski, mogao bi da bude sjajan u paru i sa Pjontekom i sa Kunjom, sa tim da ne treba da se niko iznenadi iako sva tri fudbalera budu istovremeno na terenu.
Sa svojom tehnikom, pasom, vizijom na terenu mogao bi da bude sjajan tandem sa poljskim “pistolerom”, koji je je klasična devetka, odličan u izgradnji pozicije i dobre reakcije u protivničkom šesnaestercu.
Svakako, sa sportskim direktorom koji je i sam igrao za “Staru damu”, trenerom koji je i igračka i trenerska legenda kluba, jasno je da u Jovetića polažu velike nade, i da je zato i dobio ugovor na 2+1 godinu.
Bonus video:
