Grupu A smatraju kao od jednu od najneatraktivnijih na Mundijalu, iako će u njoj igrati neke planetarne zvijezde - Mohamed Salah, Edison Kavani, Luis Suares.
Može li domaćin Mundijala, selekcija Rusije, da ispiše istoriju i prvi put od raspada Sovjetskog saveza se plasira u drugu fazu? Da li će Urugvaj opravdati ulogu favorita, kolko može povrijeđeni, ili tek oporavljeni Salah sa Egiptom? Može li Saudijska Arabija barem do jedne pobjede?
RUSIJA - "ZBORNAJA KOMANDA" IZMEĐU SNA I REALNOSTI
Prvi put u istoriji Rusija će organizovati Svjetsko prvenstvo, prvi put nije morala da prođe kvalifikacije da bi igrala završnicu.
Pune četiri godine imala je “zbornaja komanda” da se pripremi za spektakl.
Šansa da se konačno uradi nešto veliko? Teško, reći će većina navijača najveće zemlje na svijetu. Neki čak i sumnjaju da će njihova selekcija proći grupu, u konkurenciji Urugvaja, Egipta i Saudijske Arabije. Na pesimizam koji je zahvatio predmundijalsku Rusiju dominantno su uticali rezultati u prijateljskim mečevima selekcije koju vodi nekadašnji sovjetski golman Stanislav Čerčesov (preuzeo reprezentaciju nakon Eura 2016, iz ruku preplaćenog Fabija Kapela).
Iako su u provjerama pred Svjetskog prvenstvo imali, uglavom, sparing partnere top-klase, glatki porazi od Francuske, Španije, Argentine, prošle godine na Kupu konfederacija i od Portugala i Meksika, pokazali su navijačima surovu realnost - “zbornaja” je daleko od svjetskog vrha.
Tom vrhu, zapravo, nikada nije ni pripadala, jer šokantno zvuči podatak da od raspada nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, 1991. godine, Rusija nije igrala drugu fazu Mundijala. U Francuskoj 1998, Njemačkoj 2006. i Južnoj Africi 2010. nije ni učestvovala, dok je u Americi 1994, Japanu i Koreji 2002. i Brazilu 2014. završila takmičenje nakon grupne faze.
“Dvadeset godina patnje”, tako neki evropski mediji u mundijalskim brošurama opisuju istoriju nastupa samostalne Rusije na svjetskim prvenstvima.
Tu istoriju će pokušati da promijene Aleksandr Golovin iz CSKA, Fjodr Smolov iz Kransodara, ljubimac Grofa Božovića iz Arsenala Artjom Dzjuba, legendarni golman Igor Akinfejev i ostali igrači, uglavnom iz domaće lige, koji su se našli na listi Čerčesova.
Rusi su pred Mundijal doživjeli i smjenu generacija, što bi mogao predstavlja dodatni problem, prije svega u odbrani, jer su se od reprezentacije oprostila legendarna braća Berezutski. Ignaševič je na spisku, iako će 14. jula napuniti 39. godina...
Kao i svaki domaćin, Rusi, međutim, nisu bez ambicija. Ako na otvaranju Mundijala, 14. juna na moskovskom “Lužnjikiju”, opravdaju ulogu favorita protiv Suadijske Arabije, onda ko zna, možda i uhvate zalet ka drugoj fazi...
URUGVAJ - PAKLENI NAPAD I BEDEM U ODBRANI „SELESTEA”
Urugvaj je jedan od timova po kojima se prepoznaje Mundijal - tipično za selekciju koja je bila prvi svjetski prvak, davne 1930.
Predvodi ih jedan od najdugovječnijih selektora, 71-godišnja hodajuća institucija lationoameričkog fudbala, Oskar Vašington Tabares.
Popularni El Maestro je bez prestanka na kormilu nacionalnog tima od 2006. godine - predvodio je Uruse na mundijalima u Južnoj Africi 2010. (4. mjesto) i Brazilu 2014, ali i mnogo prije toga, u svom prvom mandatu - na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990.
Najveći Tabaresov uspjeh je titula na Kopa Americi u Argentini 2011. Svi su tada očekivali slavlje Mesija i drugova, ali je pehar otišao na drugu stranu obale Rio dela Plata.
„La seleste” (nebesko-plavi) stiže u Rusiju sa jednim od najboljih napadačkih tandema - Edinson Kavani i Luis Suares su strah i trepet za protivničke odbrane.
Trebalo je to da budu i prije četiri godine u Brazilu. Bili su, zapravo, ali samo u prvoj fazi, kada su srušili Engleze i Italijane... Njihov san raspršio se kada je Suares u posljednjem meču prve faze ujeo za vrat Italijana Kjelinija. Bez ponajboljeg igrača, bili su lak plijen za Kolumbijce u osmini finala.
U Rusiju stižu sa željom da naprave barem korak više, a osim paklenog napada, adut im je i čvrsta odbrana, koju predvode saigrači Stefana Savića iz Atletiko Madrida, Dijego Godin i Hose Marija Himenes, osvajači Lige Evrope.
Vezni red iz Serije A, koji čine Vesino iz Intera, Bentankur iz Juventusa i Gaston Ramires iz Sampdorije, ima zadatak da napravi balans u timu.
Urugvajci su dvostrki svjetski prvaci, a na ukupno 12 mundijala na kojima su učestvovali četiri puta su se plasirali u polufinale.
Na rang-listi Fife trenutno su 17. selekcija svijeta.
Mundijal u Rusiji otvaraju duelom sa Egiptom, 15. juna u Jekaterinburgu.
EGIPAT - OČEKIVANJA NACIJE PALA SU NA SALAHOVO RAME
Egipat je čekao previše, navijači su tražili korak dalje u odnosu na osvajanje Kupa afričkih nacija, a onda su u istoj godini dobili dva džek-pota - plasman na Mundijal u Rusiji, ali i planetarnu zvijezdu u liku Mohameda Salaha
Pamti se da su ljudi skakali iz invalidskih kolica kada su “faraoni” u oktobru, pobjedom protiv DR Konga, izborili plasman na Svjetsko prvenstvo, prvo od 1990. godine.
I kada je izgledalo da ništa ne može da zaustavi bajku, dogodio se šok - Salah je povrijedio rame na posljednjoj klupskoj utakmici u sezoni, u finalu Lige šampiona.
"Biću spreman za Mundijal" smirivao je naciju napadač Liverpula.
Doktori su bili malo oprezniji:
"Teško da će igrati prvi meč, ali na ostala dva bi mogao da pripomogne".
Kako god, kompletne ambicije Egipćana na prvom Mundijalu nakon 28 godina pale su na rame čudesnog Mohameda Salaha, napadača po kojem se u Kairu odnedavno zove jedna osnovna škola.
Ako bude mogao da igra, i ako bude igrao barem približno onako kako je radio u Liverpulu, Egipćani mogu do prve pobjede na mundijalima ikada! Mogu i do druge faze.
U suprotnom - sve se mijenja...
Uz nezaobilaznog Salaha, najzaslužniji za povratak Egipćana na najveću svjetsku smotru reprezentacija je i “trener gubitnik” koji je najzad imao razloga da se nasmije - Ektor Kuper.
"Sve vrijeme tokom kvalifikacija mislili smo o prvom narednom rivalu. Tako ćemo se ponašati i na Mundijalu", kazao je ovaj Argentinac, nekadašnji trener Intera, Valensije...
Mogućnosti Egipta svakako nisu male, makar za nastupe protiv tri rivala u grupi. Jer, Salah bi mogao da ima pravu pomoć od Arsenalovog Mohameda Elnenija, Ramadana Sobija (Stouk)...
SAUDIJSKA ARABIJA - VAŽNO JE UČESTVOVATI
U grupi A na Mundijalu je samo jedan autsajder - selekcija Saudijske Arabije.
U svim analizama pred SP popularnim “zeleni sokolima” se proriče osvajanje možda jednog ili dva boda, što dovoljno govori o ambicija pred dolazak u Rusiju.
"Ne znam kako bi mogli da prođu grupu", rekao je Mihael Skibe, selektor Grčke koja je bila rival Saudijske Arabije u prijateljskom meču igranom 15. maja.
Kuriozitet predstavlja podatak da su Grci taj meč izgubili - Saudijska Arabija je slavila sa 2:0, nakon čega je pretrpjela poraze od Italije (2:1) i Perua (3:0).
Saudijska Arabija je posljednja dobila selektora u susret Mundijalu, nakon što je tokom kvalifikacija smijenila dvojicu trenera.
Najveći posao u kvalifikacijama je uradio Holanđanin Bert van Marvajk, srebrini sa “lalama” na Mundijalu u Južnoj Africi 2010. njega je kasnije zamijenio Edgardo Bausa iz Argentine, ali se on zadržao svega pet utakmica.
Sada je tu još jedan Argentinac - Huan Antonio Pici, bivši napadač Barselone, koji je sa Čileom 2016. osvojio Kopa Ameriku.
"Nedostaje nam internacionalno iskustvo, u nekim segmentima i određeni kvalitet. Ali, dočekaćemo spremni Mundijal", istakao je Pici.
Arabija je prvi put na mundijalima zaigrala 1994. godine, kada je stigla i do osmine finala (ispala od Švedske). Potom je učestvovala i 1998, 2002. i 2006. i svaki put je eliminisana u grupi.
Najveća zvijezda je napadač Mohamad Al-Salavi, najbolji strijelac kvalifikacija za Mundijal - dao je 16 golova, koliko i Poljak Robert Levandovski.
Al-Salavi ima 31 godinu, golgeter je Al Nasra, a ove sezone je čak tri sedmice trenirao sa prvim timom Mančester junajteda.
Saudijska Arabija ima trojicu igrača koji nastupaju u inostranstvu, i to sva trojica u Španiji - po jedan za Levante, Viljareal i Leganes.
Svi ostali nose dresove najjačih klubova iz Saudijske Arabije - Al Hilala, Al Ahlija, Al Nasra i Al Šababa.
"Napravili smo veliki uspjeh, promijenili istoriju egipatskog fudbala i sada ćemo u tome da uživamo na velikom takmičenju", dodao je Kuper, koji je s Egiptom igrao i finale Kupa afričkih nacija prošle godine.
Bonus video:
