Miodrag Božović je dugo godina, uz Željka Petrovića, jedini crnogorski fudbalski trener koji radi na ozbiljnom evropskom nivou, a jedan od rijetkih koji uopšte i radi u inostranstvu.
Od nedavno je ponovo na klupi, i to u Rusiji, zemlji u kojoj je stekao veliku reputaciju i poštovanje.
Od posljednjih 13 godina karijere 11 proveo u Rusiji, a prije 15-ak dana se vratio u Tulu, na klupu Arsenala, kluba koji je vodio u sezoni 2017/18.
Došao je u nezgodnom momentu, i pokrenuo ekipu, koja je u prva dva meča pod njegovim vođstvom osvojila četiri boda - 2:2 kod kuće sa favoritom CSKA, pa pobjeda od 3:2 na gostovanju Nižnjem Novgorodu, golom u posljednjem napadu.
”Moram da budem zadovoljan. Da mi je neko ponudio dva boda iz ova dva meča vjerovatno da bih prihvatio. Ovako, napravili smo korak ka mirnoj luci, ali još nismo na mjestu koje nam garantuje mirnu sezonu”, kaže Božović za TV Vijesti.
U Tulu ga je privuklo i to što je ostavio nedovršen posao. Prije četiri sezone sa Arsenalom je osvojio sedmo mjesto u prvenstvu, što je najbolji plasman u istoriji kluba, ali neočekivano - nije produžio ugovor.
”Otišao sam poslije dobrog rezultata, a možda sam i pogriješio, jer je Arsenal igrao i u Evropi. Ljudi me ovdje doživljavaju kao svog, osjećam se odlično. Klub je izuzetno organizovan, ljudi koji su ga vodili kada sam bio prvi put i sada su ovdje, vlada veliko poštovanje sa obje strane. Takođe, grad živi za fudbal, prija mi sve”, kaže Božović, sa kojim su u stručnom štabu Saša Petrović i Vesko Stešević.
Arsenal je u donjem dijelu tabele, podigao se od dolaska popularnog Grofa, koji je svjestan da je borba tek počela, te da ga najveći izazovi čekaju.
”Jeste izazov, ali mislim da nisam previše rizikovao, jer poznajem ekipu i klub. Ovaj sastav zaslužuje mnogo bolje mjesto na tabeli, igrački sastav je sasvim dobar. Tim je izgubio samopouzdanje, nadam se da će se podići nakon dva pozitivna rezultata, a što se tiče kvaliteta - imamo ga da budemo među prvih deset sigurno, a uz malo sreće i nešto više”.
To nešto više je imao sa nekoliko klubova u Rusiji - Amkar i FC Moskvu je vodio do Evrope, sa Rostovom osvojio Kup, došao do klupe dva moskovska giganta Dinama i Lokomotive.
Stranac je sa najviše trenerskih mečeva u ruskom fudbalu, njegova reputacija i popularnost su veliki.
Na pitanje kako objašnjava da tako dugo traje i uspjehe koje ima, odgovara da je početak, u Amkaru 2008. godine, bio najvažniji.
”Lako je objasniti uspjeh. Imao sam sreće kada sam preuzimao prvi klub, sreće da je u Permu radio naš zemljak Bjelopoljac Vukman Obradović, koji nije ni agent, ni fudbalski radnik. On me preporučio čelnicma Amkara, oni su se raspitali o meni i odlučili da dođem. Objektivno, Amkar je tada imao izvanredan tim, da su se zvali Spartak ili CSKA - vjerovatno bi bili prvaci Rusije. Znači, napravio sam dobar rezultat sa dobrim igračima, došli do finala Kupa, bili četvrti u prvenstvu, plasirali se u Evropu. Zatim sam preuzeo FC Moskvu, takođe ekipu sa dobrim igračima, koju smo i pojačali, a do tri kola prije kraja bili smo drugi na tabeli. Klub je rasformiran zbog finansijskih, ili drugih razloga, nije mi jasno ni poslije toliko godina. U svakom slučaju, to su rezultati koji su mi pomogli. Tako je krenulo, a kada sam naučio jezik i sa većim iskustvom - nastavilo se i traje i danas”.
Nisam osjećao fudbal kada nije bilo navijača
Božović je u junu prošle godine napustio mjesto trenera Krila Sovjetov, uzeo možda i neočekivano dugu pauzu - da li je čekao baš novi poziv iz Rusije.
”Nisam baš čekao, ali u dubini duše sam to i želio. Dobro govorim jezik, dobro poznajem prilike u ruskom fudbalu. Kada se ukazala šansa da se vratim u klub koji poznajem, za koga znam koliko može, nisam se dvoumio ni sekunde”.
Priznaje, međutim, i da ga nije privlačio fudbal u doba korone - mečevi bez navijača, neizvjesnost koja vlada...
”Fudbal bez publike mi nije prijao. Bilo mi je neobično i možda je ova situacija sa koronom i uticala da ne radim toliko dugo. Jednostavno, nisam uživao u fudbalu bez navijača, nisam ga osjećao”.
Bonus video:
