Norveška je bolja reprezentacija od Crne Gore i tu bi mogao da bude početak i kraj svake analize poraza crnogorske reprezentacije na stadionu “Ulevol” u Oslu (2:0) i gotovo i matematičkog gubitka šansi da se uradi nešto više u ovom ciklusu.
U fudbalu, međutim, ne pobjeđuje uvijek bolji - više nego u bilo kojem drugom sportu, a svjetski fudbal, posebno u sadašnjem, prenatrpanom covid-rasporedu, prepun je iznenađenja.
Tako, na primjer, Makedonci pobijede Njemce u Duizburgu, Bosanci odigraju neriješeno sa svjetskim prvacima Francuzima na gostujućem terenu, a Bugari zakinu evropskog prvaka Italiju, takođe na strani.
Zašto crnogorska reprezentacija, već pet godina - još od oktobra 2016. i velike pobjede nad Danskom u Kopenhagenu, nije bila ni blizu da iznenadi neku jaču reprezentaciju - ni kod kuće, a ne u gostima, već bi moglo dodatno da se analizira.
Izabranici Miodraga Radulovića jesu u ovom ciklusu ostvarili jedan “bonus” rezultat, golom u petom minutu sudijske nadoknade remizirali su sa Turskom u Istanbulu 2:2, ali je podgoričkih 0:0 sa Letonijom samo tri dana kasnije vratilo stvari u prethodnu ravan i pokazalo da nedostaje i kontinuiteta.
U svakom slučaju - borba za visok plasman u grupi još jednom je bila daleko, predaleko, a dva kola prije kraja jasno je da će naša reprezentacija biti 4. na tabeli, iza Holandije, Norveške i Turske.
Norvežani nisu reprezentacija top kategorije, posebno kada im nedostaje jedina megazvijezda, Erling Haland, ali su i bez njega prilično komotno pobijedili Crnu Goru.
”Zreliji smo, kompaktniji nego ranije, bolji kao ekipa, ali još neke stvari moramo da nadogradimo da bismo došli u situaciju da se borimo za plasman na veliko takmičenje. Utakmica u Oslu pokazala je da razlika nije velika”, kaže vezista Aleksandar Šćekić.
U Oslu jesu presudile nijanse - Norvežani su imali jednu veliku priliku, postigli su dva gola; Crna Gora je imala jednu veliku priliku, nije zatresla protivničku mrežu.
Razlika je, dakle, naizgled mala, ali u tim “sitnicima” staje i sva suština.
”Ušli smo bojažljivo u meč i sa previše respekta prema protivniku. Iako treba da poštujemo svaku ekipu, mislim da i mi imamo određeni kvalitet i da moramo da više vjerujemo u sebe. Treba i da sa sebe skinemo pritisak da se nešto mora, jer onda to izgleda kao da igramo pod strahom”, dodaje vezista Marko Janković, koji je u Oslu igrao svih 90 minuta.
Šta je sve pokazalo (ili potvrdilo) gostovanje u Oslu?
Da Jovetić teško više može da igra jednog napadača, da se sam “bije” sa protivničkim štoperima. Zato, u prvom dijelu, dok je bio usamljen u napadu, i nije mogao da dođe u situaciju da pošalje fenomenalnu loptu Adamu Marušiću, kao što je to uradio u 55. minutu, kreiravši jedinu pravu šansu za naš tim.
Duel na stadionu “Uleval” pokazao je da se na Seada Hakšabanovića, momka kojeg je Rubin platio 16 miliona eura, teško može računati na defanzivne zadatke - Norvežani su prelako probijali našu lijevu stranu, pa zato, ako već igra, treba da bude bliži napadu.
Bilo je, naravno, i nekih pozitivnih stvari, pa je tako 24-godišnji Matija Šarkić još jednom najavio da bi mogao da izraste u vrhunskog golmana.
Ostala su još dva kola, dvije teške utakmice u kojima će crnogorska reprezentacija igrati na kartu popravljanja utiska u kvalifikacija. Narednog mjeseca, u razmaku od samo tri dana, pod Goricom gostuju Holandija i Turska.
Ponovo će, naravno, biti teško, preteško - Luj van Gal je već juče pričao o značaju tog meča za “oranje”, Turci će u posljednjem kolu doći da se bore za 2. mjesto i baraž.
Sa druge strane, potpuno rasterećana Crna Gora treba da pokaže, ili barem da najavi, nešto iz čega bi se gradile stvari za naredne cikluse. U protivnom, biće to još jedne kvalifikacije za zaborav.
”Svima nam je žao što meč sa Holandijom nije odlučujući. Ipak, potrudićemo se da odigramo najbolje što možemo. To je utakmica koja diže rejting reprezentacije, meč iz kojeg možemo mnogo da naučimo, baš kao iz duela sa Turskom”, zaključio je Aleksandar Šćekić.
Bonus video:
