San svih igrača iz Azije je da zaigraju u Evropi, ali fudbal je razgranao brojne puteve. Najpopularniji sport pruža neslućene mogućnosti, a ulaganja i napredak vidni su u svakom dijelu svijeta. Uvjerio se u to i crnogorski internacionalac Danin Talović, koji je juče debitovao u dresu Persikabe u najjačoj ligi Indonezije.
To je druga utakmica u ovoj sezoni za 26-godišnjeg vezistu, jer je odigrao jedan meč za Rudar u prvom kolu Telekom 1. CFL-a.
”Izgubili smo od Persita, a poraz nikada nije dobar. Ipak, do poluvremena smo gubili sa 2:0, a ja sam odigrao drugo poluvrijeme za konačnih 2:1. Zadovoljan sam, pozitivne su rekacije trenera Igora Krjušenka i saigrača na mojih prvih 45 minuta. Publike još nema na stadionima, očekuje se uskoro do 30 odsto kapaciteta, a to znači da će na stadionima imati po 15-ak hiljada gledalaca, jer su stadioni u Indoneziji velelepni i po pravilu imaju oko 50-60 hiljada mjesta”, priča za “Vijesti” Talović.
Još u avgustu je potpisao ugovor, ali je debitovao tek u osmom kolu. Interesantna je, takođe, i fudbalska veza preko koje je iz Telekom 1. CFL otišao pravo u Indoneziju.
”Menadžer mi je iz Bjelorusije, a trener Persikabe je njegov zemljak. Potpisao sam još u avgustu, ali je Indonezija bila zatvorena i nakon dva mjeseca individulanog treninga uspio sam da dočekam dolazak u klub, ali ne prije osmodnevnog karantina. Sada je sve u redu, atmosfara u ekipi je fantastična, a ljudi su nevjerovatno predusretjivi, ljubazni, vedrog duha i spremni da pomognu. Žao mi je što svi saigrači ne govore engleski, pa neke još nisam uspio da upoznam na pravi način. A živimo u hotelu, jer je liga zbog korone koncipirana na po šest kola u oblastima sa najmanjom stopom inficiranih. Sada smo u Samarindi, gdje će se odigrati još četiri utakmice drugog ciklusa, a tek u četvrtom sa šest utakmica upoznaću se sa svojim stadionom i navijačima u gradu mog kluba Persikaba, Bogoru, koji je blizu glavnog grada Džakarte.
Talović je ponikao u Rudaru, ali je igrao u brojnim klubovima u Crnoj Gori, a Persikaba mu je drugi odlazak vani.
”Prvi je u Fljamurtariju iz Prištine za mene bio fijasko. Nisam se prilagodio na igru fajta, dugih lopti i manjka tehnike kod saigrača. Na Kosovo sam pošao iz Lovćena, u kojem sam bio najbolji strijleac Druge lige i uspjeli smo da klub vratimo u Prvu ligu. Trener je bio svima dobro poznati, Dragi Kanatlarovski, i značajno je uticao na moje igre i transfer u Fljamurtari, mada mi je još u najljepšem sjećanju Jezero. Tamo sam fantastično prihvaćen i imao sam značajnu minutažu kao mladi bonus igrač zbog pravila obaveze da u sastavu budu dva igrača mlađa od 21 godinu”, zaključio je Talović.
Spasojević i Lopičić utabali put za crnogorske igrače
Vezista iz Pljevalja je tek debitovao, ali ne krije da je očaran Indonezijom i da bi želio da ostane.
”Potpisao sam samo na sezonu, koja se ovdje završava krajem marta, a naredna počinje već u maju, jer se nije igralo skoro dvije godine zbog korone. Uslovi su fantastični, ugovor takođe i želim da igrama i golovima zaslužim novi. Jedini problem je klima, igra se na 33 stepena Celzijusa uz vlažnost od 90 odsto, ali privikavam se. Sada je lakše jer se utakmice igraju u jednom centru, a kada se stanje zbog pandemije vrati u prvobitno, onda će se na utakmice letjeti i po pet sati, jer Indonezija je ogromna zemlja”, kazao je Talović.
Igranje u jednom centru pomoglo je mladom Pljevljaku.
”Sve ekipe su u okrugu pa mi je potrebno svega 15 minuta za susret sa Srđom Lopičićem, pomoćnim trenerom u Borneu. Puno mi je pomogao. Znači i što dolazim iz zemlje iz koje je i Ilija Spasojević. On je fudbalska ikona u ovoj zemlji, reprezentativac i upravo sam na televiziji gledao film o njemu. Mislim da ću i ja uspjeti, jer igra se za gol više, napadački, lepršavo i uz dosta kontri. Njihovi igrači su hitri, fudbal napreduje a rad je na najvećem standardu. Sve informacije o suparničkim igračima dobijem u videu, uz akcenat na mane svakog od njih pa nam potom zajednički sastanci i priprema kratko traju”, ističe Talović.
Bonus video:
