Petar Šanjo Ljumović, nekadašnji fudbaler OFK Titograda i trener Budućnosti, preminuo je prije dva dana u 83. godini.
Ljumović je igrao OFK Titogradu, gdje je i počeo trenersku karijeru, odigrao i nekoliko mečeva za Budućnost, u koju je došao 1984. godine - i narednih 19 godina je radio kao koordinator mlađih selekcija, trener prvog tima i trener u omladinskoj školi...
„Šanjo je prije svega bio iz fudbalske porodice, jer su njegova braća Cvetko i Vlatko bili odlični fudbaleri. Po završetku karijere je počeo u omladincima OFK Titograda, da bi prvi trener postao 1971. taman kada sam se ja priključio tome timu vrativši se iz vojske“, kazao je za sajt Budućnosti Janko Miročević.
„Bio je nevjerovatno talentovan trener, predviđana mu je blistava karijera, a koliko je bio posvećen, koliko je znao o fudbalu na raznim seminarima u Jugoslaviji su ga nazivali 'mali Miljan'. Sa Titogradom je imao rezultate i bio je uspješan trener. Radio je petnaestak godina u kontinuitetu kao prvi trener OFK Titograd“.
Nakon što je Milutin Mišo Folić 1984. godine smijenjen, Šanjo Ljumović preuzima kormilo prvog tima Budućnosti.
„Vodio je brigu o svemu, davao se maksimalno, bio posvećen toj djeci. Nevjerovatan čovjek sa nevjerovatnom energijom za fudbal“, rekao je Miročević.
On je obavljao i posao skauta, da nije bilo Petra Ljumovića, pitanje je da li bi bilo Aleksandra Nedovića, Ardijana Đokaja, Gorana Perišića...
„To je čovjek koji me je pronašao i koji mi je bio prvi trener“, rekao je Nedović.
„Naravno da me najljepša sjećanja vežu za njega, bukvalno me je pronašao na poligonu Sportskog centra Morača i odveo me na prvi trening Budućnosti. Bio je stari stadion, stare tribine i to je za mene bilo sve. Kao da sam osvojio svijet“, jasan je Nedović.
„Širio je toplinu svuda oko sebe, znao je svima da nam priđe, usadio nam je ljubav prema fudbalu i Budućnosti. Uradio je velike stvari za nas igrače, ali i za Budućnost“, poručio je Nedović.
Ljumović nikada više nije želio da trenira prvi tim, maksimalno je bio fokusiran na mlađe kategorije, a kroz njegove ruke su prošli razne generacije - između ostalih Mirko Ćiro Raičević, Rade Petrović, Nikola Vukčević, Goran Burzanović, Marko Mugoša, Balša Božović, Ivan Vuković...
„Čika Šanjo je za sve nas bio bukvalno drugi otac. Uveo nas je u Budućnost, bio nam prvi trener uz Janka i Tonka Miročevića čiju smo školu fudbala pohađali. Uvijek je bio za sve klince tu, ponašao se kao drug prema nama, bio vrhunski pedagog“, govori Balša Božović, čija je generacija pjetlića sa Šanjom Ljumovićem 1997. godine osvojila prvenstvo Jugoslavije u Kladovu.
Ljumović je 2003. godine doživio moždani udar, koji ga je onemogućio da dalje stvara...
„I kada se desilo to što se desilo, bio je uz nas. Naravno, nije mogao da nas trenira, ali je bio sa strane, gledao nas i pratio stalno sa tribina. Stvarno smo mu svi zahvalni na svemu što je učinio za nas - većina igrača je došla do prvog tima, neki bili i reprezentativci“, poručio je na kraju Balša Božović, nekadašnji prvotimac Budućnosti, a sada trener pjetlića.
Bonus video:
