Fudbal nije samo sport, nije samo igra… Fudbal je život. Radost, tuga, smijeh, suze…
Fudbal je i lijek, a to zna Argentinac Hulio Fuket i njegova porodica.
Hulio ima 68 godina i deceniju boluje od Parkinsonove bolesti. Jedva se kreće, jedva priča, a u posljednje vrijeme njegova bolest se i pogoršala.
Ali, postoji mjesto gdje Hulio ozdravi. To je stadion “Gigante de Arroyito”, na kome igra Rosario Sentral. Tokom dva sata dok traje utakmica, Hulio, vatreni navijač kluba iz grada u kome je rođen Leo Mesi (Mesi je počeo u Njuelsu), a za koga je navijao Ernesto Če Gevara, se oporavi, nema tragova bolesti. Nastupa magija…
Snimak, koji je njegova kćerka Žisela, objavila na Tviteru obišao je svijet. Na snimku se vidi kako Hulio, koji jedva dođe do stadiona, a na tribine se popne uz pomoć članova porodice, pjeva i skače u ritmu svih navijača Rosarija.
„Za njega je stadion život, on to povezuje. Tamo mu ništa ne otkazuje. Koncentriše se, za to vrijeme ne dobija Parkinsonove napade. Kada je na stadionu ustaje i počinje da skače, a bolest mu inače to ne dozvoljava. To je nešto magično“, kaže Žisela, jedna od njegove tri kćerke.
Hulio Fuket je strastveno navijao za Rosario cijelog života…
„Kad je mogao, vodio nas je na mečeve u gostima, sa Bokom, Riverom, svuda. To su bili naši vikendi. Pandemija ga je odvela sa stadiona, ali ne i iz fudbala. Nažalost, njegova bolest se produbila. Kada se fudbal vratio, htio je da ide na stadion”, kaže Žisela.
Snimak je nastao na posljednjem meču protiv Urakana.
„Nije bio dobrog zdravlja, a zamolio me je da odemo. Prvo sam rekla ne, jer nije se dobro osjećao, ali sam prihvatila kada me je podsjetio da je srećan tamo. Ljekari su mi rekli da ga vodim na stadion, da mu ne oduzimamo to što voli. Za nas koji fudbal gledamo iz drugačije perspektive, sada shvatamo da je fudbal mnogo više od obične igre “, zaključuje Žisela.
Bonus video:
