Preporod ženske reprezentacije, koja je maltene preko noći, iz najniže - pete ili šeste, stigla do treće kategorije evropskih selekcija, istovremeno preskočivši nekoliko stepenika, najljepša je crnogorska fudbalska priča u 2021. godini.
Ekipa koja je imala svih 27 poraza u prethodnim ciklusima kvalifikacija sada je bolja od Bosne i Hercegovine, Azerbejdžana, Malte... u duele sa takvim protivnicima ulazi kao favorit.
Mnogo stvari se poklopilo, mogo aktera je zaslužno za preporod, ispostavilo se da su dugogodišnji rad, dugogodišnje strpljenje, pa čak i toliki porazi - na kraju imali smisla.
U smiraj sjajne 2021. godine za crnogorski ženski fudbal u centru pažnje je Armisa Kuč. “Serijska” golgeterka, fudbalerka koja u klubovima, ali i i reprezentaciji, pogađa u ritmu i sa prosjekom kakav nema ni RoberT Levandovski, rekorderka po broju nastupa i golova u nacionalnoj selekciji, prigrabila je prvu nagradu Fudbalskog saveza za najbolju fudbalerku u Crnoj Gori.
Ubojita, 29-godišnja Rožajka, kaže da se dugo, sa svojim saigračicama, borila za ove pobjede, za ovu pažnju...
”Počele smo da pobjeđujemo, postale smo interesantne, zovu nas mediji, ljudi nas prepoznaju, a to nam jako prija. Sve je drugačije, došli su rezultati, sada nas i pitaju kada igramo, da bi došli da nas prate i navijaju za nas. Zaslužile smo to dobrim igrama i pobjedama. Marija Vukčević, Slađana Bulatović, Jasna Đoković, Darija Đukić… - sve smo prošle zajedno, a sve djevojke koje su ikada igrale u reprezentaciji zaslužne su za ovo što se događa sada”, kaže Armisa Kuč za “Vijesti”.
I sama je prošla “kroz trnje” da bi došla do uspjeha. Reprezentativni i klupskih uspjeh su povezani, jer se nakon sjajnih igara i golova u bjeloruskom šampionu Minsku našla na korak od najvećeg angažmana do sada.
”Prošla sam kroz teške momente, sada prolazim kroz najljepše”, poručuje ponosno dok se sprema za prelazak u veliki evropski klub, čije ime još ne otkriva.
A kako je sve počelo? Priča je klasično crnogorska - u rodnim Rožajama je bila jedina djevojčica koja je igrala fudbal, morala je da trenira sa muškarcima u mlađim kategorijama Ibra.
”Trener Raif Šutković me je vidio kako ispred zgrade igram sa muškarcima i zvao me da dođem ne trening. Tako je počelo, trenirala sam sa njima, imala sam najbolje moguće uslove zahvaljujući Raifu i Balju Šutkoviću. Igrala sam i neke utakmice sa kadetima Ibra, doduše prijateljske jer u zvaničnim mečevima nisam mogla da nastupim”, priča popularna Misa.
Odlazak u Nikšić, na Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, popularni “Dif”, dok je još imala 17 godina, prelomni je trenutak njene karijere.
Pristupila je Ekonomistu, u tom periodu najboljem crnogorskom ženskom fudbalskom klubu, tih godina je i zvanično krenula ženska liga...
”U Ekonomistu sam provela tri prelijepe godine, vjerovatno i ključne kada je moj fudbalski razvoj u pitanju. Tu sam stasala, postala igračica kakva sam otprilike i sada, tih godina sam postala i svjesna da bi fudbal mogao da bude moje zanimanje. Nastavila sam da igram i na poligonu, sa muškarcima, svi su mi govorili da sam jako talentovana”.
Misa je, naravno, odmah obukla dres crnogorske reprezentacije. Iako nije bilo dobrih rezultata, nastupi u nacionalnoj selekciji su joj pomogli da ostvari prvi inostrani angažman.
”Selektorka BiH bila je ujedno i trener Sarajeva, vidjela me je na jednom meču između Crne Gore i Bosne i dobila sam poziv. Prihvatila sam i otišla u Sarajevo - bila je to stepenica više u mojoj karijeri”.
Stepenica više, ali i odskočna daska - nakon tri sezone u Sarajevu, tri osvojene titule, preko 100 postignutih golova, uslijedio je poziv iz jedne od najjačih liga u Evropu - švedske “Damalsvenksan”.
”Igrale smo u kvalifikacijama za Ligu šampiona protiv ekipe iz Švedske, čak smo ih i eliminisale, a ja sam dobila ponudu ekipe Kvarsvedens. Prihvatila sam i otišla sam u Skandinaviju”.
Promjena je bila ogromna...
”Dobro sam se pripremila fizički, ali mi je uprkos tome bilo preteško. Fizički nevjerovatno zahtjevna liga, trebalo je sve to izdržati. Osim toga, bila je to možda i najjača liga u Evropi, u njoj su igrale legendarna Brazilka Marta, pa Holanđanka Like Martens, u to vrijeme najbolje igračice na svijetu. Iako sam igrala stalno, mislim da sam tamo otišla prerano, bila mi je potrebna jedna međustepenica, a ja sam je preskočila”, priznaje Armisa Kuč.
Nakon završene sezone, nije željela da se vraća u Švedsku...
”Nije mi odgovaralo ni vrijeme, mnogo je bilo hladno, ali ne samo to - treninzi su bili u šest sati popodne, dolazila sam blijeda kući. Rekla sam sebi - idem u Španiju, iako nije bilo ni naznaka da bi to mogla da bude moja naredna destinacija. Na znam zašto, ali ja sam željela tamo i čekala sam gotovo do posljednjeg dana prelaznog roka”.
Stigla je i preporuka dobre drugarice - poznate makedonske fudbalerke Nataše Andorove, koja je igrala za Levante, Pari Sen Žermen. Misa je dobila interesantan poziv - pravac Saragosa.
”Bilo je to ono baš što sam željela. Stigla sam u ligu koja mi je odgovarala, okruženje koje mi je prijalo i odigrala sam odličnu sezonu, imala sam ponude pet-šest klubova”.
Ostala je u Španiji, ali je otišla još južnije, još toplije - u Malagu.
”Taj prelazak je bila greška, poslušala sam neke savjete, a nisam znala da je trener doveo 15 igračica. Ipak, igrala sam dovoljno, ili počinjala, ili ulazila sa klupe, davala sam golove...
I tako sve do početka pandemije koronavirusa 2020. godine.
”Malo sam se bila i zasitila, tri godine u inostranstvu, uželjela se kuće. A Sarajevo je moja druga kuća i vratila sam se u periodu kada je vladala velika neizvjesnost u vezi sa tim šta će biti sa fudbalom kada je buknuo koronavirus”.
U Sarajevu je nastavila gdje je stala...
”Prija mi očigledno taj grad i taj klub, za pet sezona postigla sam preko 200 golova, oborila sve moguće rekorde i ponosna sam na sve to”.
U ekipi SFK200 osvojila je još dvije titule, nadavala se golova, prošle sezone je na 21 meču 45 puta pogodila mrežu. Napunila je baterije, “nabildovala” samopouzdanje. Stigao je poziv Minska...
”Prihvatila sam odlazak u Bjelorusiju kao veliki izazov, prešla sam u ekipu koja igra Ligu šampiona. I nisam pogriješila. Osjećala sam se fantastično, prihvaćena sam kao da sam odavno tu. Jeste bilo hladno, ali nije bilo depresivno kao u Švedskoj. Sama hladnoća mi ne smeta, hladno je i u Rožajama”, kaže uz osmijeh popularna Misa.
Na 11 utakmica za Minsk u prvenstvu i Ligi šampiona postigla je 17 golova. Moćan prosjek otvara nove horizonte, Armisa Kuč će uskoro, kako stvari stoje, zaigrati u još većem klubu.
”Imam 29 godina, na nekom sam igračkom vrhuncu i mislim da je vrijeme da idem dalje. Znaće se sve uskoro”, zagonetna je crnogorska reprezentativka. Živopisna karijera - a vrhunac tek slijedi!
Za devet godina preskočila samo jedan meč u reprezentaciji
Prije otprilike devet godina krenula je i ženska crnogorska fudbalska reprezentativna priča, a Armisa Kuč može da se pohvaili interesantnim podatkom - preskočila je samo jednu utakmicu.
Odigrala ih je 63, dala je 23 gola.
”Da nisam dobila koronu, ne bih preskočila ni tu jednu”, kaže Misa, koja nije mogla da igra protiv Rusije u Moskvi prije dva mjeseca.
”Slađana Bulatović i ja smo jedine koje igramo sada, a bile smo u reprezentaciji od početka. Ona je preskočila neki meč zbog kartona, ja sam imala sreću da izbjegnem povrede i suspenzije”.
Svaki dolazak u nacionalni tim za nju je kao praznik.
”Obožavam kada igram za reprezentaciju, osjećaj je ljepši nego u bilo kojem klubu”.
Na proljeće se nastavljaju kvalifikacije za SP, Crna Gora je 3. u grupi, iza jakih Danske i Rusije, ispred BiH, Malte, Azerbejdžana.
”Nije lako igrati protiv reprezentacija koje crpe bazu iz nekoliko hiljada igračica, kod nas ih ima možda samo oko 200. Svaki meč, međutim, igramo srcem, dajemo sve što možemo i mnogo smo srećne što su napokon došle i pobjede”.
“Kopiram” Ibru, ali to nije uvijek moguće
Fudbal je Misi, kako kaže, pružio sve u životu, a na zelenom terenu se iskristalisalo njeno pravo “zanimanje” - golgeterka.
Lakoća kojom pogađa protivničke mreže imponuje, njene brojke su impresivne...
”Obožavala sam, i sad obožavam da gledam Zlatana Ibrahimovića kako igra. Njegove reakcije pred golom, njegovo majstorstvo, udarci - to je ono što prosto upijam i želim da “iskopiram”, iako to naravno nije uvijek moguće”.
Bonus video:
