Prije dvije godine je kao pobjednik napustio “Enfild”, prije dvije večeri još jedan kultni engleski stadion - “Old traford”.
Nakon 90 minuta fudbalske bitke, Stefan Savić i njegovi saigrači iz Atletika proslavili su plasman u četvrtfinale Lige šampiona, savladavši Mančester junajted u gostima 1:0.
Takve pobjede, nad takvim rivalima, na takvim mjestima - posebno znače.
”Engleska je kolijevka fudbala, fudbal u Engleskoj ima posebno mjesto. Pamtim slavlje protiv Liverpula i taj trijumf 3:2, ovo je još jedan pečat u mojoj karijeri”, kaže Savić za “Vijesti”.
Atletiko je na revanš sa Junajtedom došao nakon 1:1 iz Madrida i meča u kome je zaslužio mnogo više od remija.
”Kolćonerosi” su bili spremni na napadačku furiju i kvalitet protivnika, na “neprijateljsko” raspoloženje navijača...
”Znali smo šta nas čeka. Znali smo da će Junajted izaći visoko u presing, da će pokušati da što brže otvori utakmicu golom. Bili smo pripremljeni i taktički i mentalno. Mi imamo mnogo klase u napadu, logično je da stvorimo šanse i da ih pretvorimo, makar jednu. Znali smo da mora da se otvore situacije, pa nam je osnovni cilj bio da pokušamo da ne primimo gol. Kao defanzivac, presrećan sam što smo uspjeli, sjajan je osjećaj još jednom biti u završnici najjačeg takmičenja”.
Kakav su posao u defanzivnom dijelu obavili Savić i saigrači govori i podatak da Kristijano Ronaldo, možda i najdominantniji napadač svih vremena i golgeterski rekorder, nije imao nijedan šut, ni jedan kontakt sa loptom u šesnaestercu...
”Ne bih rekao da je ostario, prije nekoliko dana je upisao het-trik protiv Totenhema. Svi znamo kakav je igrač, jedan od najboljih svih vremena, ima naše veliko poštovanje. Imali smo i plan za njega... Junajted ima veliki izbor napadača, bukvalno su svi bili na terenu - Ronaldo, Sančo, Rašford, Kavani, mladi Elanga... Nismo znali odakle nam dolazi veća prijetnja. Uspjeli smo da ih limitiramo, da im skratimo prostor... Sve smo uradili kako treba”.
Atletiko je prošle godine osvojio titulu u Španiji, ova sezona je drugačija, sa mnogo oscilacija. Borba za odbranu trofeja u La Ligi je davno izgubljena, a španski mediji i javnost “ne praštaju greške”. Da li je kraj Simeoneove ere, koliko vrijedi ovaj tim, zašto Atletiko nije na nivou na kome je bio, gdje je nestao talenat Žoaa Feliksa, šta je sa Grizmanom - ređala su se pitanja, analize, kritike...
”Da li nas je to motivisalo? Mislim da jeste, bio je motiv više. Atletiko je još ‘živ’, drago mi je što smo to pokazali u ovakvom trenutku. Ali, ostajemo sa obje noge čvrsto na zemlji, ovo je jedna prepreka do ciljeva - želimo dalje u Ligi šampiona i da dođemo makar do četvrte pozicije u La Ligi”.
Kada se dođe do četvrtfinala, kada se uđe u taj krug, logično je da se razmišlja i dalje, posebno kada je riječ o klubu i timu takve snage kao što je Atletiko.
”Atletiko će osvojiti Ligu šampiona, rekao sam to nedavno i španskim medijima. Ne znam da li ove godine, ali doći će i taj dan, nadam se da ću ja biti tu. Atletiko zaslužuje evropsku titulu - zbog veličine kluba, kvaliteta tima, navijača koji su fantastični... I njima dugujemo to”, rekao je Savić, koji je igrao finale 2016. godine, kada je Real slavio u Milanu nakon penala.
Neka drugi pričaju koliko značim Atletiku
Saviću je duel na “Old trafordu” bio tek treći ove sezone u Ligi šampiona. Prva četiri meča propustio je zbog suspenzije iz prošle sezone, a kada se vratio na scenu, Atletiko je prvo osigurao plasman u osminu finala, pobjedom nad Milanom u gostima (1:0), pa sada i u četvrtfinale.
”Žao mi je što nisam bio od početka sezone, ali vratio sam se kad je bilo važno. O tome koliko sam važan za Atletiko neka govore drugi, ja sam uvijek pričao na terenu. U svakom slučaju, već sam sedam godina u ekipi, imam dovoljno iskustva, mnogo važnih mečeva...”
Propustio je i dosta utakmica u prvenstvu, povrede su ga usporavale u takmičarskom ritmu, a španski mediji često ističu da je njegov izostanak najveći razlog što odbrana Atletika nije na nivou na kome je bila u šampionskoj sezoni.
”Bukvalno sam se povrijedio na posljednjem treningu pred početak sezone, tri sedmice sam pauzirao, a zatim odmah ušao u mečeve. Odrazilo se to. Muči me ponekad ista povreda, nisam igrao 13-14 utakmica. Sada je sve u redu, vjerujem da će tako biti i do kraja. Imamo još dosta fudbalskih bitaka pred nama”, kazao je Savić, koji će početkom naredne sedmice doputovati u Podgoricu na pripreme nacionalnog tima za mečeve sa Jermenijom i Grčkom.
Jednom sam poželio rivala i izgubili smo
Atletiko je među osam najboljih, a u takvoj konkurenciji nema ni poželjnih ni nepoželjnih rivala... U žrijebu (petak u podne u Nionu) više nema restrikcija, moguć je, recimo, i gradski derbi sa Realom.
”Samo jednom sam poželio protivnika u završnici. Želio sam Lajpcig prije dvije godine, ispunila mi se želja i - izgubili smo”, podsjetio je Savić na meč sa njemačkim timom, na završnom turniru u Lisabonu 2020. u doba korone.
”Sada ne želim nikoga, ali znam - nezgodna smo ekipa kada se igraju dva meča, teško je biti bolji od nas u tom sistemu. Mislim, takođe, da bolje igramo protiv ekipa koje su jače na papiru. Ko god da dođe, sa nama neće biti šale”.
Bonus video:
