Na današnji dan prije 15 godina, fudbalska reprezentacija Crne Gore odigrala je prvu utakmicu.
Prošla je decenija i po, a sjećanja na meč sa Mađarskom i pobjedu 2:1, nakon velikog preokreta, ne blijede, kažu akteri istorijskog trenutka Igor Burzanović i Mirko Raičević za TV Vijesti.
“To ne može da se izbriše iz sjećanja svih nas. Mi koji smo igrali smo ispunili snove. To je sigurno jedna od ljepših, ako ne i najljepša noć u našim karijerama. Igrati za Crnu Goru, prvi put, to je nešto što je potpuno drugačije od svega”, rekao je Burzanović.
“Velika kiša, veliki naboj, euforija danima unazad. Osjećalo se zajedništvo, velika podrška navijača. Nešto što se pamti. Za mene su to bili posebni dani. Nikada ne mogu da zaboravim kada su navijači noć uoči meča, a bilo je kasno, ispred tadašnjeg hotela Crna Gora skandirali moje ime... Sve je bilo nezaboravno”, kaže Raičević, tadašnji kapiten Budućnosti.
Burzanović ne samo da je bio akter, već će ostati upamćen i kao strijelac gola za pobjedu, iz penala u 82. minutu. Prethodno je Mirko Vučinić takođe sa bijele tačke pogodio za 1:1.
“Prvi penal je bio nad Purovićem, a Mirko je dao gol. Drugi penal je izborio Mirko, a ostavio meni loptu. Nisam imao dilemu da li da šutiram i da li ću da pogodim. Vjerovao sam u sebe, a ipak je to bio i moj stadion, znao sam svaku travku na njemu”, ističe Burzanović.
I 15 godina kasnije, Mirko Raičević napamet zna sastav koji je počeo utakmicu sa Mađarskom, ne krije da je ponosan što je bio u prvih 11...
“Skoro sam gledao snimak. Zagrljeni na početku meča, himna Crne Gore, navijači pjevaju... Jednostavno, previše emocija u tom momentu”, kaže Raičević.
Burzanović je na početku crnogorske fudbalske priče bio projektovan kao jedan od lidera, uz Vučinića i Simona Vukčevića, Jovetića koji je tada bio tinejdžerski vunderkind... Upisao je, međutim, samo osam nastupa, ali mnogo godina kasnije ne želi da kvari sliku i uspomene, te dječački san da bude reprezentativac.
“Ja sam svoj san ispunio – osam utakmica, pamtim svaki minut. Osjećao sam da mogu da dam mnogo reprezentaciji. Tako je i počelo, nažalost, nije se završilo onako kako sam želio, Jednostavno, nije se namjestilo, nisu se složile kockice ni sa moje, ni sa druge strane. Ali sve loše stvari ostavljam po strani, pamtim samo lijepe, a bilo ih je. Srećan sam i ponosan što sam bio dio, i uvijek ću se osjećati dijelom reprezentacije”, kaže Burzanović.
Raičević je odigrao još dva meča za nacionalnu selekciju, to su, kaže, nezaboravni trenuci i važan dio njegove ukupne karijere, koju je proveo igrajući u Budućnosti i OFK Titogradu u Crnoj Gori, a čak sedam godina u Ukrajini.
“Sve su to lijepe uspomene i životno iskustvo. Kad god se vidim sa momcima sa kojima sam bio u tom timu, popričamo malo o tim danima. To je i ljepota fudbala, ostaju i uspomene, neka poznastva, prijateljstva, a karijera dođe i prođe”, zaključuje Mirko Raičević.
Prvi crnogorski fudbalski tim činili su Vukašin Poleksić, Savo Pavićević, Jovan Tanasijević, Radoslav Batak, Milan Jovanović, Mirko Raičević, Vladimir Božović, Branko Bošković, Simon Vukčević, Igor Burzanović i Mirko Vučinić, dok su u drugom poluvremenu šansu dobili Milan Purović, Janko Tumbasević, Stevan Jovetić, Vladimir Vujović i Risto Lakić.
Bonus video:
