NJEMAČKA - Uvijek moćni “elf”
Kada je Njemačka u julu 2014. postala prvak svijeta, Joakim Lev je krunisao sve dobro što je od 2006. uradio kao selektor.
“Elf” je prije četiri godine pokorio planetu preko Argentine u finalu, usput nanio najteži poraz Brazilu u istoriji, a sada se očekuje da u blagoj smjeni generacija potvrdi da sistem koji besprekorno funkcioniše već deceniju i po još može da donosi trofeje.
U Njemačkoj će i sada biti zvijezde poput Mesuta Ozila, Tomasa Milera, Tonija Krosa, Matsa Humelsa..., ali i neka nova talentovana lica kao što su bekovi Jonas Hektor i Džošua Kimih, te Antonio Ridiger, Leon Gorecka...
Među njima, kakav šok, nema možda i najtalentovanijeg - Liroja Sanea, asa Mančester sitija, kojeg Lev nije poveo u Njemačku.
Malo mu je, međutim, ko prigovorio - selektor koji je svjetski prvak nije dužan da polaže račune...
Većina iz mlade plejade asova je prošle godine slavila na Kupu konfederacija, ali Mundijal je neka druga priča. Zato, otvoreno je pitanje da li Njemci u ovom sastavu koji je spoj mladosti i iskustva mogu da odbrane tron, iako su po bukmejkerima uz Brazil prvi favorit.
- Za naše mlade igrače ne može da se kaže da nisu iskusni, jer igraju bitnu ulogu u velikim klubovima poput Bajerna, Čelsija, Šalkea... Svjetsko prvenstvo je nešto drugo, ali svi ti momci su zaslužili da se nađu u konkurenciji i srećan sam što ih imam - rekao je Lev.
U odnosu na Mundijal 2014. više nema Miroslava Klosea, Filipa Lama, Bastijana Švajnštajgera, Pera Mertezakera, Lukasa Podolskog, Andrea Širlea, Marija Gecea..., ali je tu čovjek koji sa 29 godina debituje na svjetskim prvenstvima - Marko Rojs.
Rojs, čiju su karijeru usporile teške povrede, trebalo je da bude jedan od lidera na SP 2014, ali je povrijedio članak desetak dana prije takmičenja u prijateljskom meču sa Jermenijom.
Među velikanima je kao prva zvijezda ove Njemačke proglašen Toni Kros, as Real Madrida koji je od 2013. godine do danas četiri puta bio klupski prvak Evrope (tri sa “kraljevskim klubom” i jednom sa Bajernom).
Njemci su se kao po tradiciji prošetali kroz kvalifikacije, a sada su veliki favoriti za prvo mjesto u grupi F u konkurenciji Švedske, Južne Koreje i Meksika, koji je prvi protivnik 17. juna na stadionu “Lužnjiki”.
“Elfu” je ovo 19. nastup na mundijalima, osam puta su bili u finalu, a osvojili su četiri titule. Pored 2014, Njemačka je slavila i 1990, 1974. i 1954. godine.
JUŽNA KOREJA - “Azijski tigar” sa nikad skromnijim timom
Ovo će biti 10. Mundijal za koji se izborila Južna Koreja, koja je azijski rekorder po broju nastupa u završnici.
Još od davne 1954. godine, kada je prvi put nastupila na Mundijalu, selekcija koju zovu “azijski tigar” nije sa skromnijim očekivanjima ispraćena na Svjetsko prvenstvo.
Kao nikada ranije, Južna Koreja je patila u azijskim kvalifikacijama, u kojima je jedva završila na 2. mjestu, iza Irana, uz poraze od Katara, Kine... Njemački trener Uli Štilike, koji je vodio Korejce od 2014. godine, takvu kampanju platio je otkazom, a njegovo mjesto zauzeo je “lokalac” Šin Tae-Jong, nekadašnji selektor mlade i reprezentacije do 23 godine Južne Koreje.
Mediji u Seulu opisuju ga kao dobrog motivatora, a ne pretjerano dobrog taktičara, kako god - navijači u Koreji još pate za Gusom Hidinkom, koji je 2002. odveo Južnu Koreju do istorijskog uspjeha, 4. mjesta na Mundijalu koje je organizovala sa Japanom.
Koreja stiže u Rusiju sa ekipom bez velikih zvijezda, a gotovo kompletan učinak tima zavisi od inspiracije dva fudbalera iz engleske Premijer lige, Son Heng-Mina iz Totenhema i Ki Sung-Junga iz Svonsija.
Kompletnu odbranu i vezni red reprezentacije čine fudbaleri koji igraju u azijskim klubovima, uglavnom u Koreji ili Japanu.
Samo dva puta u istoriji, iz devet pokušaja, Južna Koreja je prošla u drugu fazu Mundijala - uz pomenuto 4. mjesto 2002. godine, uradila je to i 2010, kada je u osmini finala poražena od Urugvaja.
Iz različitih razloga, a ponajviše zbog manjka kvaliteta, Korejcima se ne daju se prevelike šanse ni u Rusiji, u konkurenciji Njemačke, Meksika i Švedske.
Slikovit primjer bio je nedavni poraz od Bosne i Hercegovine na svom terenu - umorni od napornog puta, kao i duela sa Crnom Gorom samo četiri dana ranije (0:0) “zmajevi” su bez problema tukli Južnu Koreju na njenom terenu sa 3:1
ŠVEDSKA - Život bez Ibre nije počeo loše
Život bez Zlatana Ibrahimovića nije tako težak kao što se očekivalo - Švedska je i bez jednog od najvećih fudbalera u istoriji te zemlje pronašla način da se domogne Mundijala u Rusiji.
“Tri krune” idu na Svjetsko prvenstvo bez velike pompe, iako se prethodnih desetak mjeseci o njima mnogo pričalo, posebno nakon što su eliminisali Italiju u baražu i ostavili je bez SP prvi put nakon 60 godina.
Oni su, dakle, krivci što u Rusiji neće biti “azura” - jednog od simbola Svjetskog prvenstva, četvorostrukog šampiona.
Šveđani u grupi F nisu ni prvi ni drugi favorit, te pozicije su rezervisane za Njemačku i Meksiko, ali vjera u prolaz svakako postoji.
- Svjesni smo svojih kvaliteta i nadam se da ćemo ih pokazati na Mundijalu. Ne idemo u Rusiju bez ambicija - rekao je selektor Jane Anderson.
Upravo je Anderson, koji je 2016. preuzeo nacionalni tim od Erika Hamrena, navikao tim da može bez Ibrahimovića.
Švedski mediji su Andersonu posvetili nekoliko tekstova i konstatovali da mu je odlazak Ibrahimovića pomogao. Zašto? Jer je stručnjak koji ne želi da u sastavu ima tako jaku ličnost oko koje se sve vrti...
- Ibrahimović se oprostio od reprezentacije i to je to. Da li će igrati na Mundijalu? Nemam namjeru da ga zovem - istakao je Anderson nedavno kada se pojavila mogućnost da se Ibra vrati u reprezentaciju.
Nema Ibrahimovića, ali Švedska ima dosta kvaliteta u napadu. Tu su Markus Berg, Džon Gvideti, Ola Toivonen, Emil Forsberg..., igrači koji su iznijeli kvalifikacije uz čeličnu odbranu koju predvodi štoper Mančester junajteda Viktor Lindelof.
Švedska je do sada 12 puta učestvovala na mundijalima, što znači da će joj u Rusiji ovo biti 13. nastup.
Najveći uspeh Šveđani su ostvarili 1958. godine, kada su pred domaćom publikom igrali finale u kojem su poraženi od Brazila sa 5:2.
MEKSIKO - Majstori grupe i gubitnici 1/8 finala
Kada je u pitanju veza između Meksika i Mundijala, dvije stvari kao da su zagarantovane.
Prva - da će “sombrerosi” proći grupu.
Druga - da će biti eliminisani odmah u osmini finala.
Na čak šest posljednjih svjetskih šampiona, Meksikanci su ispadali u prvoj nokaut utakmici, čim nos promole u drugoj fazi - 1994. od Bugarske, 1998. od Njemačke, 2002. od Amerike, 2006. i 2010. od Argentine i 2014. od Holandije.
Selektor Meksikanaca, Kolumbijac Huan Karlos Osorio, vodi svoje “sombrerose” u Rusiju sa gotovo očajničkom željom da odigraju petu utakmicu na Mundijalu, a opet, sa ciljem da ponove uspjeh sa prethodnih prvenstava i plasiraju se u drugu fazu.
Meksikanci su lako prošli kroz kvalifikacije, završili su ubjedljvo ispred Kostarike, Paname i Hondurasa, no tamošnja fudbalska javnost još pamti i zamjera Osoriju zbog dva teška poraza koja su obilježila prethodne godine - čak 7:0 od Čilea 2016. u četvrtfinalu Kopa Amerike i 4:1 od Njemačke 2017. u polufinalu Kopa konfederacija.
Znači li to da “el tri” (trikolori, kako je zvaničan nadimak reprezentacije), i dalje nema petlju kada se odlučuje, u sudarima sa jakim reprezentacijama?
Finalni odgovor dobiće se u Rusiji, gdje Osorio vodi ekipu koja je na vrhuncu, sa nekim igračima koji su u najboljim godinama - golman Giljermo Očoa (Standard Lijež), Andres Guardado (Valensija), Ektor Moreno (Real Sosijedad), Ektor Erera (Porto) i Havijer Ćićarito Ernandes (Vest Hem) imaju po barem pet godina iskustva u evropskim klubovima i pokušaće da naprave razliku u ključnim utakmicama.
Tu su i drugi - Karlos Vela, Đovani dos Santos, Karlos Salsedo, kao i prekaljeni Rafael Markes, koji ima šansu da postigne gol na četvrtom uzastopnom mundijalu.
A ključna će biti svaka utakmica - bukmejkeri daju Meksikancima nešto veće šanse nego Šveđanima, a znatno veće nego Korejancima, da prođu grupu u kojoj bi neprikosnoveni trebali da budu svjetski prvaci Njemci.
Bonus video:
