U Kataru, zemlji Mundijala, u ligi koja je magnet za planetarne fudbalske asove, tamo gdje su kao treneri radili ili još uvijek rade imena poput Pepa Gvardiole, Ćavija Ernandesa, Lorana Blana, Slaviše Jokanovića, Ernana Krespa, Andree Stramaćonija, Vinija Šefera, ali i gdje se mijenjaju jednakom brzinom kao što dolaze..., Nebojša Jovović uskoro će započeti - četvrtu sezonu u istom klubu.
Kada je u junu 2019. potpisao ugovor sa Al Ahlijem iz Dohe i izabrao Katar kao sedmu destinaciju trenerske odiseje u arapskom svijetu (nakon Kuvajta, Saudijske Arabije, Jordana, Egipta, Iraka i Tunisa), 47-godišnji podgorički trener kaže da nije mogao ni da pomisli da će na klupi istog tima dočekati Svjetsko prvenstvo, na zimu 2022.
Mundijal je tu, pred vratima, a Jovović je potpisao novi ugovor sa Al Ahlijem.
- Baš sam se na tu temu šalio sa mojim saradnicima, davno izgleda ta 2019. Znao sam da dolazim u klub koji mijenja u prosjeku četiri trenera godišnje, gdje su radila velika balkanska imena kao što su Zlatko Kranjčar i Ilija Petković, u kojem se ni Gvardiola na samom početku trenerske karijere nije zadržao puno... I naravno da nisam mogao da zamislim, ni da pretpostavim, da ću biti najdugovječniji trener u istoriji kluba - kaže Jovović.
Sa svojim saradnicima, fitnes trenerom Markom Jovanovićem, trenerom golmana Zoranom Banovićem, trenerom mladog tima Željkom Tomaševićem, kao i Damirom Markanovićem iz Hrvatske, Jovović je završio treću sezonu. U svojoj Podgorici, svom omiljenom kutku “Coach”, polako se priprema za četvrtu.
Šta ga je održalo toliko dugo u ligi u kojoj treneri “lete” nakon dva poraza?
- Bez lažne skoromnosti, neophodni su kvalitet i rezultat. Prije svega kvalitet, jer nekad ni rezultat nije garancija. Pod trenerskim kvalitetom podrazumijevam kompleksan paket znanja i vještina koje trener treba da bude sposoban da prenese na druge. Neophodno je i dobro upoznati grupu, koja je sastavljena od ljudi različitih kultura i mentaliteta, te stvoriti tijelo koje diše istim plućima.
Jovović kaže da mu je mnogo pomogao rad u šest arapskih zemalja, iskustvo u jednom od najvećih afričkih klubova, egipatskom Zamaleku, koji ima bazu od preko 30 miliona navijača, osvajanje trofeja u Jordanu, Egiptu, Tunisu...
- Arapi jesu specifični, ali sam i ja prepoznat sa njihove strane kao neko ko im odgovara. Uživam u arapskom svijetu, koji me je, mogu slobodno da kažem, oblikovao i kao trenera i kao ličnost.
U prirodi Al Ahlija je da se održava u sredini tabele, da se bori za opstanak, da pokuša da ugrabi “mrvice”. Naročito uspješna bila je sezona 2020/21. u kojoj je malo nedostajalo da se Jovović i Al Ahli plasiraju u Ligu šampiona Azije.
- Al Sad, Al Dugail, Al Rajan i Al Arabi - to su klubovi koje možemo da nazovemo velikom četvorkom katarskog fudbala. Teško je ubaciti se u tu grupu, i zbog budžeta, ali i zbog najkvalitetnijih domaćih igrača koji uglavnom igraju u tim ekipama. Al Ahli i Al Arabi su iz istog dijela grada, pa kada igramo sa njima onda je to lokalni derbi.
Za razliku od većine arapskih država u kojima je radio, gdje vlada prava navijačka histerija, u Kataru su stadioni prazni...
- To je ono što mi najviše nedostaje, da ne kažem smeta, ali moram da poštujem i te specifičnosti. Jednom mi je tokom pres konferencije rečeno da je na WhatsApp grupi naših navijača tri hiljade ljudi ostavilo komentar, a ja sam ih pozvao da dođu na stadion... Oni jesu privrženi klubu, nazvao bih to nekom vrstom “elektronske povezanosti”. Možda će se neke stvari promijeniti nakon Mundijala, za koji vlada prava ludnica, ali nekada i nije jednostavno doći na stadion kada je temperatura od 50 stepeni - zaključuje Jovović.
Mundijal inovacija i budućnosti
Raditi kao trener u Kataru u predvečerje Mundijala u toj zemlji - čast je i privilegija, kaže Nebojša Jovović.
Cijela Doha je u znaku Svjetskog prvenstva, prvog ikada u arapskom svijetu, prvog koji će se zbog visokih ljetnjih temperatura održati u zimskom terminu (21. novembar - 18. decembar).
- Biće to Svjetsko prvenstvo inovativnosti i budućnosti, a mi koji radimo u katarskom fudbalu već uživamo neke blagodeti, od infrastrukture pa do svega ostalog... Pomenuo bih klimatizovane stadione, zatim podloge koje se mijenjaju u zavisnosti od temperature, nevjerovatne trening centre, ali i medicinske centre, centre za analitiku, monitornig... - ističe Jovović.
Sve je to posljedica, navodi Jovović, brendiranja dva giganta.
- Prvi gigant je “Spire”, fudbalska akademija, jedinstvena na svijetu, u kojoj radi 200 španskih trenera. Dođu ljudi iz Ajaksa pa kažu “vau”, to dovoljno govori. U sklopu nje je “Aspetar”, najsavremenija medicinska klinika u kojoj se i Kilijan Mbape oporavlja kad je povrijeđen - priča Jovović.
Katar se polako mundijalski oblikuje...
- Nemam dilemu da će to biti istinski spektakl.
Bonus video:
