Argentina drhti, strahuje, ne vjeruje - "gaučosi" večeras u 1 i 30 iza ponoći po našem vremenu igraju možda i najvažniju utakmicu u novijoj istoriji.
Nije u pitanju finale, ili borba za finale, već borba za goli život i mjesto na Svjetskom prvenstvu.
Bukvalno je tako, jer bi svaki drugi rezultat osim pobjede u Kitu, nad Ekvadorom, odveo u ambis jednu od najjačih selekcija na svijetu.
"Sve što je bilo loše, pošlo je na gore, sve što je urađeno loše urađeno je toliko loše da je nije moglo gore", napisao je argentinski novinar Pablo Vinjone za "La Nasion".
Argentinski mediji smatraju, ipak, da je situacija u kojoj se nacionalni tim nalazi i plod - nesrećnih okolnosti. Podsjećaju da bi već bili u plej-ofu da Bolivija protiv Čilea nije imala izvela tim sa igračem, koji nije imao pravo nastupa, da su golmani protivničkih ekipa najbolje partije pružali protiv Argentine...
Za razliku od javnosti, nekadašnji asovi smatraju da nije samo nedostatak sreće uticao da Argentina dođe u situaciju da posljednjih 90 minuta dočekuje van zone plasmana i u baraž.
"Ovo je kraj filma koji gledamo deset godina", rekao je Serhio Batista, osvajač Mundijala 1986, a neuspješni selektor na Kopa Americi 2011. godini.
"Ja vjerujem u projekte, a u našem fudbalu projekti ne postoje. Ne možete promijeniti sedam trenera za 10 godina, a tri u istom ciklusu", naglasio je Batista.
Kvalifikacije je počeo Tata Martino, nastavio Edgardo Bausa, a završiće ih Horhe Sampaoli,
"To je loša slika, to nije dobro za tim", rekao je legendarni Karlos Biljardo, koji je priznao da osjeća - strah.
"Strah - to je riječ, koja opisuje stanje pred meč sa Ekvadorom. Ovaj tim ima kvalitet da pobijedi, ali ne znam ima li samopouzdanje", rekao je Biljardo.
Argentina ima vrhunske igrače, ali ima i sjajne trenere.
Bauza će na Mundijalu voditi Saudijsku Arabiju, Ektor Kuper selekciju Egipta, a u završnici bi mogli da se nađu Hose Pekerman (Kolumdija), Huan Antonio Pici (Čile) i Rikardo Gareka (Peru).
Sampaoli je doveden da spase stvari, ali je izgubio konce. Hvata se za slamku, pa je u stručni štab uoči gostovanja u Ekvadoru pozvao Oskara Ruđerija i Horhea Buručagu, koji su osvojili titulu prvaka svijeta u Meksiku 1986.
Zašto - valjda da prenesu Mesiju i društvu kako se pobjeđuje u važnim mečevima.
Mediji se, međutim, pitaju zar je moguće da je takvom timu sa takvim igračima potreban savjet kako da pobijede. A baš to moraju da urade...
Bonus video: