Kvalifikacije za Mundijal u Rusiji Crna Gora je završila na trećoj poziciji u grupi E, iza favorita, Poljske i Danske, a ispred još jednog favorita, Rumunije, ekipe koja je žrijebana iz prvog šešira.
Na deset utakmica ekipa Ljubiše Tumbakovića ostvarila je pet pobjeda, jedan remi i četiri poraza - dovoljno (ili nedovoljno) za devet bodova manje od Poljaka, četiri manje od Danske, ali i tri više od Rumunije, devet od Jermenije i 13 više od Kazahstana.
Gledano čisto rezultatski, kada se računa gola statistika, Crna Gora nije napravila neki veliki iskorak u odnosu na prošle cikluse: slično je, recimo, bilo u prethodnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014, pod Brankom Brnovićem, kada je završila treća u grupi, iza Engleske i Ukrajine, a ispred Poljske. Imala je čak i jedan poraz manje (tri).
Bilo je još dosta sličnosti sa ranijim ciklusima: opet je Crna Gora znala da iznenadi , da napravi i velike rezultate (pobjeda nad Danskom u Kopenhagenu, na primjer), ponovo je u jednom momentu bila pravi evropski hit, ali još jednom, u odlučujućim utakmicama, onda kada se sve rješevalo, nije mogla do rezultata s početka ciklusa. Favoriti, u ovom slučaju Danska i Poljska, u odlučujućim mečevima nisu ništa prepustili slučaju, nisu ostavili prostora za iznenađenje.
"Kada se pogleda statistika, broj pobjeda i poraza, onda to i nije nešto posebno. Rezultatom na kraju nisam zadovoljan, ali suština je druga", kazao je Tumbaković rezimirajući kvalifikacije.
Iako rezultatski sličan, protekli ciklus bio je ipak drugačiji od većine prethodnih - bolji i perspektivniji, po nekoliko parametara.
Iako je na kraju završila „daleko” od vrha, Crna Gora je do pretposljednjeg, a teorijski i do posljednjeg kola, bila u igri za prva dva mjesta u grupi. Odlučivalo se u oktobru, posljednjem mjesecu kvalifikacija, a svaki navijač naše reprezentacije vjerovatno bi potpisao da se tako završi svaki ciklus - euforijom, pravom fudbalskom groznicom u Podgorici.
Jedna utakmica, jedna pobjeda (protiv Danske), koliko god bila daleko, dijelila je Crnu Goru od baraža.
"Kada budemo stvorili ekipu koja ima taj kvalitet i harizmu da se u svakom momentu nametne na terenu, onda će igrači moći da odgovore zahtjevima. Nimo uspjeli da se nametnemo protiv Danske, iako smo bili veoma motivisani, igrači su mjesec dana čekali tu utakmicu. Bili smo u podređenom položaju, što je Danska, po mom mišljenju najozbilnija reprezentacija u grupi, iskoristila da uspješno privede meč kraju", ističe Tumbaković.
Crna Gora je sa novim timom u ovim kvalifikacijama pokazala još jedan kvalitet koji ranije nije imala - sa lakoćom, igrački efektno i rezultatski vrlo ubjedljivo, „obračunavala” se sa reprezentacijama koje su na papiru slabije od nas.
Kazahstan je tako pobijeđen 5:0 u Podgorici i 3:0 u Astani. Jermenija je pod Goricom primila četiri komada (4:1), a u Jerevanu dva do poluvremena - preokret i poraz našeg tima u nastavku je taman bio izuzetak koji potvrđuje pravilo, odnosno trend koji je donio Tumbaković sa njegovim saradnicima.
"Ako gledamo po tome kada sve ide ekipi i kad napravi rezultat, onda mi je najdraža utakmica s Kazahstanom ovdje - dali smo pet prelijepih golova, imali tečnu igru. Sa druge strane, najslabije je bilo u Jerevanu. Tamo sam osjetio neku nemoć kao trener", kaže Tumbaković.
Još jedan kvalitet pokazala je Crna Gora u ovom ciklusu - nije nadigrana, nije razbijena ni u jednom od 10 mečeva, pa čak i sa favoritima u grupi.
Tri od četiri poraza pretrpljena su sa jednim golom razlike, a poraz od 4:2 prije dva dana u Varšavi doživjela je desetkovana Crna Gora i to pošto je u finišu dva gola poklonila protivniku. Neki porazi od ranije - 4:0 od Jermenije, 4:1 od Engleske, 5:2 od Moldavije, na primjer, sada izgledaju kao daleka prošlost.
"Najpametnija utakmica koju smo odigrali bila je ona protiv Rumuna u Podgorici. Protivnik iz prvog šešira, iako u padu forme, ali je utakmica imala psihološku težinu i rezultatsku vrijednost - rekao je selektor.
Tumbaković je u ovom ciklusu bio mnogo više od „običnog” selektora - nije pravio tim samo od „materijala” koji dobijao iz klubova, već ga je i sam tražio i širio.
Poput pravog klupskog trenera, pravio je, usravršavao tim, a istovremeno i gurao rezultat. Ekipa koju je formirao već je spremna za naredni ciklus kvalifikacija, i zato je tek na polovini puta.
Nastavak saradnje, odnosno ostanak Tumbakovića na klupi crnogorske reprezentacije, barem u još jednom dvogodišnjem ciklusu, bio bi - sasvim prirodam fudbalski proces.
Prva prava smjena generacija - i to veoma uspješna
Malo silom prilika, a malo i zahvaljujući svojoj fudbalskoj filozofiji - stvaralačkoj, Ljubiša Tumbaković je u ovom ciklusu sproveo smjenu generacija, najveću od nastanka nacionalnog tima.
Zatekao je reprezentaciju koja je nakon poraza u prijateljskom meču sa Makedonijom novembra 2015. godine, a nakon brodoloma u ciklusu kvalifikacija za Euro 2016, djelovala kao razbijena vojska, sve sa svojim najvećim vedetama, uključujući i sada skoro penzionisane, Vučinića i Bašu.
Mnogo novih imena uveo je Tumbaković tokom prvih prijateljskih mečeva, a potom i u kvalifikacijama. Uporedo je pravio tim i držao rezultatski „tonus”, kako i sam voli da kaže. Riječju - vratio je reprezentaciju iz fudbalskog ambisa, omogućio da se ravnopravno nosi sa boljima od sebe.
Golman Danijel Petković, pa Marko Janković, Nebojša Kosović, Aleksandar Šćekić, Filip Stojković, Mirko Ivanić - sve igrači „ispod 25”, debitovali su u ovom ciklusu, neki su postali standardni, neki i nosioci igre reprezentacije. Sead Hakšabanović i Emrah Klimenta još pravu šansu čekaju sa klupe, dok su Adam Marušić, Marko Simić, Marko Vešović, čak i Stefan Mugoša i Damir Kojašević, koji su i ranije bili tu, u ovom ciklusu doživjeli punu afirmaciju.
Naravno, sve uz Stevana Jovetića, Stefana Savića, pa i Fatosa Bećiraja i Nikolu Vukčevića, koji su se profilisali u prave nosioce igre i lidere reprezentacije.
"Ako se pravilno budu razvijali, nećemo imati dva autoriteta u ekipi, već pet ili šest. To je suština cijele priče, a oni će tada biti u najboljim godinama da mogu da urade nešto. Utakmica u Varšavi je takođe lijepa poruka - osim Bećiraja, niko nije bio ispod 90. godišta", kaže Tumbaković.
Vučinić i Baša - definitivan odlazak ikona reprezentacije
Sa scene su u ovim kvaliikacijama definitivno otišle „ikone” našeg nacionalnog tima - Mirko Vučinić, Marko Baša, sa njima i golman Vukašin Poleksić.
Vučinić i Baša nemaju ni klub, a u ozbiljnim su godinama - pitanje je da li će više ikad igrati fudbal.
Tumbaković ih za sepetembarske mečeve, protiv Rumunije i Kazahstana, prvi put nije uvrstio na spisak.
"Vučinić i Baša su dva fudbalska autoriteta i svaki trener koji bi u tom pravcu rekao nešto negativno, pogriješio bi. Ja sam u datom momentu bio samo krajnje objektivan i realan. U reprezentaciji treba da igraju najspremniji i najbolji po formi. U tom momentu, govorim za okupljanje u septembru, ni Baša ni Vučinić nisu imali klubove, nisu trenirali. Bilo je normalno da šansu dobiju igrači koji su bili u takmičarskom tonusu. Drugi razlog ne postoji, bez obzira na neke neprofesionalne odnose", kazao je Tumbaković.
Moj dalji status je sada „pod B”
Ugovor sa Fudbalskim savezom Crne Gore Tumbakoviću ističe 31. decembra, posljednjeg dana u godini.
O svom daljem statusu, crnogorski selektor, kako kaže, još ne razmišlja.
"To je sada sve pod „B”. Imam ugovor do 31. decembra i tu ima još akcija, vjerovatno ćemo u novembru igrati još neku utakmicu. U ovom trenutku ne razmišljam o tome, niti pričam na tu temu. Ima vremena.
Na pitanje da li Crna Gora može da napadne plasman na Evropsko prvenstvo, Tumbaković je odgovorio:
"Moramo da budemo relani i moramo da razmišljamo na način da je to proces gdje nikada sa sigurnošću ne možete da kažete da ćete napraviti nešto. Ali, da je lijepa perspektiva - svakako jeste", istakao je Tumbaković.
Bonus video:
