Tek od 1970, skoro 11 godina nakon što je proglasio nezavisnost i “odvojio” se od Francuske, Senegal je postao ravnopravni konkurent u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo.
Čekalo se dugo, neko bi rekao i previše da “lavovi Terange” dođu do vize za Mundijal - debitovali su 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, tamo postali i hit tako što su na premijeri savladali upravo Francuze, tada aktuelne prvake svijeta.
Senegalci su na debiju stigli do četvrtfinala, gdje ih je eliminisala Turska nakon produžetaka golom Ilhana Manšiza, ali je i tako generacija sa El Hađijem Dijufom, Pape Bubom Diopom, Anrijem Kamarom stekla simpatije fudbalskog svijeta. Senegal je na naredni nastup na Mundijalu čekao 16 godina, sve do 2018. i turnira u Rusiji, gdje je krajnji domet bio grupna faza i treće mjesto u grupi sa Japanom, Kolumbijom i Poljskom.
Bilo je to možda i najčudnije ispadanje u istoriji svjetskih prvenstava - Senegalci su, naime, eliminisani zbog privila fer-pleja, jer su imali dva žuta kartona više od Japanaca! To je moralo da presudi jer su dvije selekcije bile izjednačene u svim ostalim elementima - bodovima, međusobnom skoru, datim i primljenim golovima.
Ovo “nefer” ispadanje pod plaštom fer-pleja, Sadio Mane i drugovi će pokušati da naplate u Kataru.
- Obećavamo da ćemo biti bolji nego u Rusiji - rekao je nedavno Mane, napadač Bajerna prva zvijezda nacionalnog tima.
Kada se pogledaju rivali u grupi A, reklo bi se da selekcija koju vodi Aliu Sise - kapiten tima sa SP 2002. godine - ima šansu da drugi put u istoriji dođe do nokaut faze. Najvalitetniji protivnik je svakako Holandija, tu su još domaćin Katar i Ekvador. Na prvi pogled, čini se da je Senegal, koji važi za trenutno najjaču afričku selekciju, blagi favorit za drugo mjesto.
Reprezentacija koja je ove godine osvojila Kup afričkih nacija do karte za Svjetsko prvenstvo je stigala nakon veoma uzbudljivog dvomeča plej-ofa protiv Egipta. Bio je to sudar Manea i Mohameda Salaha, u tom trenutku saigrača u Liverpulu. Senegalci su u prvoj utakmici, pred 65 hiljada gledalaca u Kairu, poraženi 1:0, u revanšu su anulirali minus i putnika na Mundijal su rješavali penali.
Ismaila Sar, Bamba Đeng i Mane su pogađali za “lavove”, Egipćani su se na drugoj strani borili protiv lasera sa tribina, promašili su čak tri od četiri šuta (neprecizan je bio i Salah), pa je 50 hiljada svjedoka na Olimpijskom stadionu u Dakaru imalo puno razloga da slavi. Salah je bio u suzama, Mane je u cijelom tom slavlju stigao i da utješi klupskog saigrača.
Maneu, sada napadaču Bajerna, pripada uloga apsolutnog miljenika nacije, ali Senegal ima još aduta. Golman i defanzivac Čelsija Edoar Mendi odnosno Kalidu Kulibali su stubovi odbrane, Idriza Gaj drži sredinu terena i od njegove forme mnogo toga zavisi. Omaleni vezista se ljetos vratio u Everton nakon ne baš sjajne epizode u Pari Sen Žermenu.
- Fudbal je spojio narod u Senegalu. Ljudi zajedno sjede uz TV ekrane, ponosni su što su Senegalci i Afrikanci. A mi smo ponosni što ih činimo srećnim - kazao je nakon plasmana na Mundijal selektor Aliu Sise.
Kao i većini afričkih selekcija, Senegalu je mana taktička nedisciplina, ali protiv osovine Mendi - Kulibali - Gaj - Mane neće biti lako nijednoj selekciji na Mundijalu. Za početak ni Holandiji, koja je prvi rival 21. novembra...
Bonus video:
