Od 1982. godine u svakom finalu Svjetskog prvenstva u fudbalu igrao je bar jedan fudbaler milanskog Intera.
Počev od Španije zaključno sa Rusijom borba za trofej nije prošla bez nerazura, pa će, ako je suditi po toj tradiciji, u Kataru velike šanse da dođu do posljednje utakmice imati Argentina (Lautaro Martines), Belgija (Romelu Lukaku), Kamerun (Andre Onana), Hrvatska (Marcelo Brozović) i Holandija (Stefan de Fraj i Denzel Damfris).
Niz su počeli Italijani Bergomi, Orijali i Altobeli, koji su u finalu Mundijala 1982. sa azurima pobijedili Njemačku 3:1.
Nastavili su ga Njemci - Rumenige 1986. (poraz od Argentine 3:2), te Mateus, Breme i Klinsman 1990. (pobjeda nad Argentinom 1:0).
Predstavnik Intera u finalu 1994. u kome je Italija poražena od Brazila nakon penala bio je Berti, član italijanske selekcije.
U finalu 1998. igrali su Đorkaef (Francuska) i Ronaldo (Brazil), a slavili su Francuzi 3:0.
Četiri godine kasnije, Ronaldo je sa Brazilom osvojio titulu (Njemačka 2:0), a 2006. u italijanskom šampionskom timu i finalu protiv Francuske igrao je Materaci.
Holanđanin Snajder je nastupio za Holandiju u porazu od Španije u finalu Mundijala u Južnoj Africi (0:1), da bi u Brazilu 2014. Palasio ušao u igru umjesto Iguaina, a Argentina izgubila od Njemačke (0:1).
I na kraju, prije četiri godine, Brozović i Perišić su sa Hrvatskom senzacionalno ušli u finale, gdje je bolja bila Francuska (4:2)...
Bonus video:
