Hrvatska, tim sa devet života i toliko sreće, izazvala je novi fudbalski zemljotres i fudbalsku tragediju u Brazilu - Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva u Kataru, eliminisavši prvog favorita u penal-ruletu i meču u kome je uputila jedan šut u okvir gola.
Da ostane zapisano - 0:0 nakon 90, 1:1 nakon 120 minuta i na kraju 4:2 za Hrvatsku.
Izgledalo je da će jedan trenutak magije, jedna akcija s opisom “jogo bonito” i eksplozija Nejmarovog talenta biti dovoljni da Brazil “ubije” nade Hrvatske, Ali, Hrvatska ima mentalitet i karakter za poštovanje, toliko samopouzdanja da se ne preda ni kada gubi od 105. minuta od, po mnogima, najbolje selekcije na svijetu, a nakon što je do tog momenta preživjela bar tri mat pozicije.
I sigurno nije slučajno da baš takav tim četvrti put zaredom na šampionatima svijeta u momentima odluke bude jači od protivnika - u Rusiji je na putu do finala penalima bila bolja od Danske i Rusije, u Kataru je, prije Brazila, eliminisala Japan.
Brazil je dao gol u sudijskom dodatku prvog produžetka, konačno je lopta bila tamo gdje joj je i bilo mjesto, nakon svega što su rivali pokazali u prvom četvrtfinalnom duelu katarskog Mundijala, ali nije bilo dovoljno da se slome “vatreni”.
Tri minuta prije kraja, iz jedne od rijetkih konkretnih akcija na meču, Bruno Petković je, uz pomoć Markinjosa, udarcem sa ivice šesnaesterca savladao Alisona za 1:1 - i opet je Hrvatska dobila ono što je htjela i situaciju iz koje je ponovo izašla kao veliki pobjednik.
Hrvatska je u prvom poluvremenu odigrala perfektan defanzivni meč - kombinovala je visoki presing sa jakim blokom, umirila je ritam meča i nije ostavila ni milimetar prostora brazilskim majstorima, koji se u gužvi nisu snalazili, nisu mogli da naprave višak i da ubrzaju. Nije to bio „selesao“ iz meča sa Južnom Korejom, pa ni sa Srbijom i Švajcarskom, mada su i „vatreni“ bili ubjedljivo najozbiljniji protivnik.
Ofanzivni učinak Brazilaca se sveo na dva bezopasna pokušaja iz daljine Vinisijusa i Nejmara, koje je bez problema zaustavio Livaković. Opasni Rišarlison je bio nevidljiv, Rafinja neupotrebljiv, dok je Juranović bio potpuno dominantan na strani na kojoj je napadao Vinisijus.
Bek Seltika je, pored odlično odrađenih defanzivnih zadataka, bio veoma agilan i u napadačkom dijelu, imao je nekoliko sprinteva i ubacivanja, a nakon jedne njegove akcije i centaršuta Pašalića sa desne strane u 13. minutu, Perišić je zamalo bio „kratak“ da bolje zahvati loptu iz peterca.
To je, međutim, bio i jedini konkretan napad Hrvatske sve do 118. minuta, sve je bilo podređeno namjeri da se Brazil uspori i zatvori.
U prvih desetak minuta drugog dijela, Brazilci su ubrzali tempo i stvorili dvije situacije iz kojih su mogli, pa i morali, da povedu. Livaković je tada stupio na scenu - spriječio je autogol Gvardiola, nakon ubacivanja Edera Militaa, zatim je dva puta Nejmar bio nekonkretan, prvi njegov šut je šut izblokiran, a drugi, iz dobre pozicije, nogom je blokirao hrvatski golman.
Iz brzog ritma utakmica je ušla u novi period pozicione igre, sa istim odnosnom snaga.
Čvrsti hrvatski odbrambeni blok, koji je često bio i klasični bunker, ipak, je popustio nekoliko puta, ali je posljednja prepreka bila nepremostiva. Dominik Livaković, heroj pobjede nad Japanom, do kraja je imao još tri važne odbrane - dva puta je zaustavio Paketu, jednom Nejmara, mada to nisu bile senzacionalne intervencije, već, prije svega, nedovoljno dobri šutevi i reakcije brazilskih igrača.
Tite je tokom nastavka tražio nova rješenja, izvukao je Rafinju i Vinisijusa, a uveo Antonija i Rodriga, a zamijenio je i Rišarlisona, pa je šansu dobio Pedro iz Flamenga, koji ni u nebitnoj utakmici sa Kamerunom nije bio starter. Ta izmjena je pokazala i koliko je Brazil izgubio povredom Gabrijela Žezusa, napadačke opcije su odlaskom golgetera Arsenala znatno umanjene...
Brazil je, međutim, bio rival koji je tražio pobjedu i gol, Hrvatska je tražila način kako da ga u tome spriječi.
Kada je Nejmar, nakon sjajne akcije sa Paketom kroz sredinu, na malom prostoru pronašao put do gola, izgledalo je da “vatreni” plan ipak neće uspjeti.
Ali, Hrvatska je i ovoga puta imala druge planove za fudbalsku planetu , baš kao i u Rusiji, dok će Brazil četiri godine tražiti odgovor na pitanje zašto ponovo nije uspio da dokaže da je bolji od ostalih...
Bonus video:
