Lista velikana fudbala koji nikad nisu osvojili najveći pehar - Zlatnu boginju, veoma je duga. Na njoj su Johan Krojf, Euzebio, Ferenc Puškaš, Alfredo di Stefano, Mišel Platini, Marko van Basten, Paolo Maldini, Ziko, Sokrateš, Karl-Hajnc Rumenige..., a od subote je na nju svoje ime za sva vremena, nažalost, upisao i Kristijano Ronaldo.
Čovjek koji je iz godine u godinu pomjerao granice i obarao rekorde koji teško da će ikada biti dostignuti, čije je rivalstvo sa Lionelom Mesijem obilježilo eru najvažnije sporedne stvari na svijetu, emotivno je „pukao” nakon poraza u četvrtfinalu Mundijala u Kataru.
Dok su Marokanci slavili senzacionalnu pobjedu nad Portugalom, a njegovi zemljaci tješili jedan drugog, CR7 je briznuo u plač i kroz hodnik stadiona „Al Tumama” pobjegao u svlačionicu.
Srušio mu se san, jer je otišla i posljednja nada da će osvojiti jedini trofej koji mu je nedostajao u karijeri.
„Osvajanje Svjetskog prvenstva sa Portugalom bio je moj najveći i najambiciozniji plan u karijeri. Imao sam sreću da osvojim mnogo titula na međunarodnom nivou, uključujući i trofej sa Portugalom, ali moj najveći san je bio da odvedem svoju zemlju na svjetski vrh. Borio sam se žestoko za taj san. Pet puta sam učestvovao na Mundijalu, uvijek rame uz rame sa sjajnim saigračima i uz podršku miliona navijača. Dao sam sve. Nikada nisam pobjegao od borbe i odustao od tog sna. Želim da svi znaju da se moja posvećenost portugalskoj reprezentaciji nije promijenila nijednog trenutka, uprkos svemu što se govorilo, pisalo, spekulisalo...”, napisao je Ronaldo na društvenim mrežama.
Osvajač Eura 2016. nije rekao da je kraj, ali je jasno da je ovo bio njegov posljednji nastup na mundijalima. Ako i bude igrao 2026, tada će imati punu 41 godinu i veliko je pitanje da li će biti pozvan.
„Nemam mnogo toga da kažem trenutno. Hvala Portugalu. Hvala i Kataru - bilo je lijepo dok je trajalo. Sada možemo da se nadamo da će nam vrijeme dati dobre savjete i dozvoliti svakome da donese svoje zaključke”, poručio je Ronaldo.
Velikan iz Funšala je došao na kraj puta, koji je u posljednje vrijeme postao prepun prepreka i neočekivanih razočaranja za jednog od najboljih fudbalera svih vremena.
Sve je počelo ljetos, kada je Ronaldo htio da ode iz Mančester junajteda kako bi igrao u Ligi šampiona.
Niko, međutim, nije htio da rizikuje sa zvijezdom koja se polako gasi, sa njegovim mentalitetom koji je gurao saigrače dok je bio na vrhu, a počeo da ih guši kada je počeo da tone.
Njegov ego, koji ga je i doveo do statusa mitskog fudbalera, napravio je problem u svlačionici „crvenih đavola”, pa je nakon javnih prozivki na račun kluba i menadžera Erika ten Haga razlaz bio neminovan.
Neposredno pred Mundijal u Kataru, objavljeno je da se sporazumno rastao sa Junajtedom, a nekoliko dana kasnije i da će preći u saudijski Al-Nasr za ugovor vrijedan pola milijarde eura za dvije i po godine!
Sve te priče su dovele do problema, portugalska javnost je tražila da njihov dugogodišnji idol više ne bude starter, a selektor Fernando Santoš ga je izbacio iz startne postave zbog negodovanja što je zamijenjen na utakmici sa Južnom Korejom.
Na dvije posljednje utakmice, vjerovatno i oproštajne u dresu Portugala, ušao je u 2. poluvremenu, ali nije uspio da preokrene stvari. Portugal ide kući, a Ronaldo u društvo Krojfa, Euzebija, Puškaša, Di Stefana, Platinija, Maldinija...
Bonus video:
