Od specijalnog izvještača Vijesti
Osam velelepnih stadiona, bisera moderne i tradicionalne arhitekture, ganc novi metro, jedan osrednji grad, kilometri puteva, kvadratni metri trgova i parkova koji se zelene usred pustinje - sve je to napravio Katar da bi organizovao najveće sportsko takmičenje, Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
I dok se Mundijal bliži kraju, dok se čekaju dvije odlučujuće borbe i odgovor na pitanje ko je novi šampion planete, vrijeme je za sumiranje utisaka - je li Katar položio test?
LJUBAZNOST, PREDUSRETLJIVOST, ENERGIJA
Katar je zemlja površine 11.582 kvadratna kilometra - manja od Crne Gore (13.812).
Da je to najmanja zemlja koja je ikad organizovala takmičenja takvih “gabarita”, znaju i ptice na grani, a teško da će se u bliskoj budućnosti ponoviti slučaj da se na takvom mikroprostoru smjesti toliko reprezentacija, toliko stadiona, kampova, iznad svega - preko milion navijača.
Teško da ćete ikada više u jednom danu moći uživo da gledate dvije utakmice. Na primjer, Brazil - Hrvatska i Argentina - Holandija u četvrtfinalu - bilo je to 22, najuzbudljiviji dan 22. Svjetskog prvenstva. Na narednom Mundijalu u Americi, Kanadi i Meksiku da biste gledali narednu utakmici trebalo bi vam nekoliko sati leta, a možda biste morali da promijenite i neku vremensku zonu - i tek za dva dana da gledate novi meč.
U Kataru je bilo sve na dlanu, a samim tim i odgovornost domaćina bila je veća, pod teretom optužbi da je domaćinstvo “kupljeno” petrodolarima i da su se prilikom izgradnje infastrukture kršila radnička prava. Iz evropskih zemalja kako se bližio početak Mundijala stizali su i napadi da se u Kataru krše osnovna ljudska prava, uz neviđenu medijsku kampanju, naročito u Engleskoj i Njemačkoj, da se bojkotuje Mundijal.
Odgovorio je predsjednik Fife Đani Infantino istorijskim govorom: “Evropa treba narednih 3.000 godina da se izvinjava ostatku svijeta za sve što je uradila prethodnih 3.000 godina. I opet neće biti dovoljno”. Mundijal je mogao da počne...
Katarci su, inače, velika manjina u svojoj zemlji. Ima ih svega 20 odsto, dok ostatak od ukupno 2,8 miliona stanovnika, kompletnu radnu snagu čine Indijci (ima ih preko 600 hiljada), slijedi Bangladeš sa oko 400 hiljada, Pakistanaca ima u sličnoj brojki, Egipćani, ljudi iz Šri Lanke...
Tako raznoliko, a zapravo - tako skladno, tako jednostavno.
Za sjajnu organizaciju događaja kakvo je Svjetsko prvenstvo nisu dovoljni samo stadioni, hoteli, putevi, aerodromi - potrebna je i ljubaznost i profesionalnost svih koji su uključeni u veliki sistem.
U Kataru ćete tako na svakom ćošku, na svakoj stanici metroa, u svakom taksiju imati veliku pomoć vozača, volontera, “običnog” čovjeka na ulici, pa čak i redara i policajaca koji, za razliku od ruskog iskustva prije četiri godine, nisu “namrgođeni”, naprotiv…
Dobićete savjet, osmijeh, sve što treba, bilo da je preko puta vas osoba iz Indije, Pakistana, Egipta ili Bangladeša.
Nema nervoze, uprkos gužvama koje, doduše, polako jenjavaju, Katar je odlučio da otvori vrata svima, uz maksimalno uvažavanja svoje kulture.
KATAR - ZEMLJA PUSTINJA I MORA
A ta kultura je vrlo raznolika, Nacionalni muzej, kao i muzej Islamske umjetnosti, ostavljaju bez daha, ali nisu jedini.
Katar je i zemlja prirodnih ljepota, doduše toliko dobro ispromovisanih da kada listate lokalne brošure stičete utisak - da nema boljeg mjesta na svijetu. Naravno, nije baš tako…
Organizatori Mundijala su se potrudili da medijima koji su doputovali u Katar prezentuju sve ljepote i potencijale svoje zemlje, pa je novinarima sve na dlanu, mogu da biraju. Naš izbor u četvrtak je bila pustinja, iako je domaćin u isto vrijeme na Kornišu, velikoj aveniji gdje je smješten FIFA fan-fest, priredio veliku žurku za predstavnike “sedme sile” (nepotrebno glamurozna - napisao je engleski kolega) u koju je, priča se, uloženo milion dolara!
Ipak, odlazak na jug, ka granici sa Saudijskom Arabijom, nudi jedinstveno iskustvo u pustinji i nešto što se ne može vidjeti bilo gdje - rizort “Sealine”, tamo gdje se spajaju pustinja i more.
Mitska pustinjska životinja kamila, ali i sokolovi, kakakteristični za ovo podneblje (“zeleni sokolovi”, nadimak jedne od najljepših mundijalskih priča, Saudijske Arabije), životinje su kojima se ponosi cijela Zapadna Arabija.
Vožnja brodom, koju su organizatori takođe priredili medijima, nudi jedinstven pogled na Lusail siti, “grad u gradu”, specijalno izgrađen za Mundijal, ali i na Vest Bej, kao i na Perlu - tri najmodernija dijela Dohe.
Pogled je pucao i na jedinstveni stadion “974”, sastavljen od isto toliko brodskih kontejnera, arenu koja će uskoro biti demontirana i preseljena u Urugvaj - put Južne Amerike tako će otploviti jedan od simbola 22. Svjetskog prvenstva.
Hladno je unutra - Francuze “pokosili” klima uređaji?
Zimski Mundijal, a ljetnje vrijeme - temperature u Kataru ovih mundijalskih dana variraju između 25 i 30 stepeni i mogu da se svedu u kategoriju “idealnih”.
Nije, međutim, baš sve tako jednostavno - u velikim šoping molovima, u metroima, pa i u najobičnijim trgovinama, zapravo svuda u zatvorenom su temperature podešene na oko 22 stepena.
"Idealno” za prehlade, što bi se reklo - iz toplog u hladno, i obratno, a ceh su nekoliko dana prije velikog finala Svjetskog prvenstva sa Argentinom platili pojedini francuski fudbaleri.
Mediji pišu da je Adrijena Rabioa, Daja Upamekana i Kingslija Komana oborio takozvani “devine” grip uzrokovan temperaturnim promjenama.
Možda zvuči čudno, ali igrači su u Kataru često izloženi niskim temperaturama s obzirom na klimatizacijske uređaje.
Bonus video:
