Fudbalski svijet plače, slijede dani žalosti. Otišao je jedan od najvećih otkada se magična lopta kotrlja igralištima.
Zvali su ga "O Rei". U prevodu - kralj. Kraj fudbala.
Edson Arantes do Nasimento Pele preminuo je večeras u 82. godini, u bolnici u Sao Paulu. Otišao je jedini fudbaler u istoriji koji je osvojio tri svjetska prvenstva.
Imao je samo 17 godina kada je 1958. u Švedskoj odveo "karioke" do prve (od pet) titula svjetskog prvaka. Vlada Brazila tada ga je proglasila nacionalnim blagom i zabranila njegov izvoz.
Brazilskom mitskom fudbaleru je 2021. dijagnostifikovan rak debelog crijeva. Nekoliko puta je morao da bude hospitalizovan. Situacija se naglo pogoršala ranije ovog mjesca, tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu. Svijet je iz Katara, a naročito navijači Brazila, slao izraze podrške velikom fudbaleru.
I Pele je imao snage za neku poruku, posebno nakon ispadanja njegovog Brazila.
"Sjetite se uvijek da nas pokreće ljubav prema fudbalu".
Imao je i jedan ličan odnos - sa Kilijanom Mbapeom.
"Hvala Mbape, srećan sam što vidim da obaraš još jedan moj rekord na ovom Svjetskom prvenstvu".
Upravo je na Mbapea Pele "tipovao" kao na svog nasljednika - francuski superstar, međutim, nije uspio da osvoji drugu titulu svjetskog prvaka i približi se idolu.
'O Rei' je rođen u Brazilu, u Tres Korahesu u državi Minas Žerais, 23. oktobra 1940. Trostruki svjetski prvak sa "kariokama" (Švedska 1958, Čile 1962. i Meksiko 1970) je već neko vrijeme bio u vrlo teškom zdravstvenom stanju. Još tokom Mundijala u Kataru je objavljeno da je na palijativnoj terapiji koja se bavi ublažavanjem patnji pacijenata za koje nema lijeka i koji su pred kraj života.
Prije nekoliko dana javljeno je da je mu je otežan rad srca i bubrega.
Danas mu je srce stalo.
Pele će uvijek biti upamćen po svojoj fudbalskoj karijeri, po igrama, golovima, titulama. A za istoriju, pored njegovih svetskih prvenstava i trofeja sa Santosom, ostaće i datum: 19. novembar 1969, dan kada je postigao 1.000. gol u karijeri, protiv Vaska da Game.
Peleova karijera počela je veoma rano. Sa 15 godina je debitovao u dresu Santosa, 7. septembra 1956. protiv Kubatae, u utakmici u kojoj je postigao gol.
I manje od godinu nakon prvih koraka u brazilskoj eliti, tinejdžer je odigrao svoj prvi meč u reprezentaciji Brazila. Bilo je to 7. jula 1957. protiv Argentine na "Marakani", utakmici u kojoj je ponovo postigao gol (poraz 2:1).
Pele se isticao od početka. Još prije debija, Valdemar de Brito, koji se smatra njegovim fudbalskim ocem, predvidio je sudbinu "kralja fudbala":
"Ovaj dječak će biti najbolji fudbaler svijeta."
Debitovao je na Svjetskom prvenstvu, u Švedskoj 1958. Imao je 17 godina i Visente Feola ga je pozvao u reprezentaciju. Tu je počela njegova legenda, jer je postao najmlađi igrač koji je podigao trofej Mundijala. U finalu, protiv domaćina, Brazil je slavio sa 5:2, a "O Rei" je postigao dva gola.
Godine 1962. u Čileu odigrao je drugo Svjetsko prvenstvo. Ali, tamo je Pelea opterećivala povreda. Već od drugog meča više nije mogao da igra. Ali Brazil je ponovo postao šampion.
Svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj nije bilo dobro, ni za "karioke", ni za Pelea. Brazilci su pali u prvom kolu. Ali, 1970. 'O Rei' je ponovo dotakao slavu. Brazil je u finalu Mundijala u Meksiku pobijedio Italiju 4:1, Pele je dao sjajan gol u finalu.
I završio je na rukama saigrača - slika pobjednika koji odlazi u legendu.
Posljednji meč u reprezentaciji Brazila odigrao je 18. jula 1971. Protivnik - "evropski Brazil", Jugoslavija.
Bio je to kraj njegove super-uspješne karijere u reprezentaciji. Godine 2013. dobio je počasnu Zlatnu loptu za karijeru punu uspjeha. U njegovo vrijeme, u trci za Zlatnu loptu učestvovali su samo Evropljani - "O Rei" nikada nije igrao u Evropi.
Bio je tako "dalek", a tako moćan - što je samo povećavalo mit.
Skoro 20 godina, od 1956. do 1974. Pele je proveo u svom Santosu. Tamo je vrlo brzo postao zvijezda tima, u kojem je odigrao 1.118 utakmica i postigao 1.087 golova, te osvojio brojne titule (20 trofeja), uključujući dva Kopa Libertadores, dva Interkontinentalna kupa i Interkontinentalni kup pobjednika kupova.
Godine 1975. 'O Rei' je otišao u Ameriku kako bi završio svoju etapu kao fudbaler. Potpisao je za Njujork Kosmos i tamo je odigrao dvije sezone.
Povukao se iz fudbala 1977. godine. Kasnije je imenovan za ambasadora Ujedinjenih nacija, izabran je za ministra sporta Brazila (1994.) i malo po malo nestajao je sa političkog i sportskog polja.
Bonus video:
