Kada stručnog i dobro upućenog inostranog novinara kontaktirate da prokomentariše stanje u reprezentaciji i fudbalu u svojoj zemlji, obično dobijete maksimalno kritički osvrt - to je, valjda, i prava uloga sportskih novinara.
Bugarin Teodor Borisov je, međutim, u razgovoru za “Vijesti” krenuo s druge strane: bugarski reprezentativni fudbal toliko je srozan posljednjih godina da ni kritike više ne pale, besmislene su. Umjesto toga, ponudio je tačke optimizma i nade u bolju budućnost, počevši od ovih kvalifikacija.
Borisov je, inače, prava fudbalska enciklopedija, i “neobična” pojava, čak i među predstavnicima sedme sile - non-stop je na putovanjima, obilazi stadione i utakimice, žudi za dobrim fudbalom, a za sebe kaže da je sportski novinar, istoričar i bibliofil.
Kao zagrebački student, priča naš jezik, a utakmice bugarskih i timova iz bivše Jugoslavije za njega su kao poslastica. Bugarski savez ga angažuje i kao prevodioca - tako će naredne sedmice u Razgradu biti uz Miodraga Radulovića, da bugarskim novinarima približi ono što crnogorski selektor kaže.
Bugarska i Crna Gora otvaraju kvalifikacije za Evropsko prvenstvo narednog petka, 24. marta na “Huvefarma areni” u Razgradu.
Zašto tamo, a ne u Sofiji, kao do sada - odgovor na to pitanje otkriva pravo stanje stvari u bugarskom fudbalu, kojim već skoro 20 godina kao predsjednik Saveza kormilari nekadašnji legendarni golman “lavoveta”, ili “trikolora”, Borislav Mihajlov.
”Navijači nemaju povjerenja u nacionalni tim, u Sofiji bi bilo dvije do tri hiljade navijača na stadionu. Zbog toga reprezentacija igra u Razgradu. Kada je, na primjer, prije nekoliko godina ovdje gostovalo Kosovo, bilo je više gostujućih navijača, više novinara sa Kosova nego iz Bugarske. A to je sramota za bugarski fudbal”, kaže Borisov.
Zašto navijači toliko ne vjeruju bugarskoj reprezentaciji, do te mjere da u milionskoj Sofiji ne može da se skupi više od dvije hiljade navijača.
”Kao prvo, Bugarska je posljednji put igrala na velikom takmičenju još 2004. godine, na EP u Portugalu. Cijela jedna generacija nije vidjela reprezentaciju na Svjetskom ili Evropskom prvenstvu. Navijači za to krive Savez i predsjednika Mihailova, njihovo nezadovoljstvo zapravo je nezadovoljstvo radom Saveza, koji poistovjećuju sa reprezentacijom, što je po meni pogrešno. Mnogi navijaju protiv reprezentacije jer žele da Mihailov ode. I u Razgradu protiv Crne Gore biće samo 50 odsto stadiona, što je takođe sramota”, kaže Borisov.
Bugarski reprezentativni fudbal dostigao je donju tačku juna prošle godine, kada ni A ni mlada reprezentacija, u istoj nedjelji, nisu uspjeli da savladaju Gibraltar.
Nacionalni tim tada je preuzeo Mladen Krstajić, nekadašnji selektor Srbije - i po Borisovu, donio neki talas optimizma, iako navijači i dalje ne vjeruju reprezentaciji.
”Došao je Kristajić, što je bilo iznenađenje, jer u posljednjih 60 godina Bugarska je imala samo jednog stranca selektora, Lotara Mateusa. Biti selektor Bugarske u ovom monentu sigurno nije najbolji posao na svijetu. Krstajić koristi svoje iskustvo koje je stekao vodeći Srbiju na Svjetskom prvenstvu, ali i iz Izreala gdje je vodio Makabi Tel Aviv. I rekao je da će sve mijenjati kako bi napravio reprezentaciju za narednih 10 godina. Vidi se to i po spisku gdje ne zove starije fudbalere. Nema mjesta, na primjer, za 30-godišnjeg Ivaila Čočeva, najboljeg strijelca bugarske lige. Pozvao je zato 22-godišnjeg Iliu Grueva iz Verdera, jer kaže da želi igrače koji ispunjavaju evropske standarde”, navodi Borisov.
Krstajić je preuzeo reprezentaciju na polovini nedavne Lige nacija i ostvario je pobjede kod kuće protiv Gibraltara (5:1), Sjeverne Makedonije u Skoplju (1:0) i na Kipru (2:0), te remi u Luksemburgu (0:0).
”Pobjeda u Skoplju je najbolji rezultat otkada je Kristajić došao, jer po rezultatima u posljednje vrijeme Makedonija naspram Bugarske djeluje kao velesila. Uprkos remiju u Luksemburgu, Krstajić je dobro počeo, a “otkrio” je i neke nove fudbalere, mlade, koji igraju u Izraelu i Poljskoj Drugoj ligi i daje im šansu”.
Po Borisovu, najveća zvijezda reprezentacije Bugarske je Kiril Despodov, napadač Ludogoreca.
”On je prošle godine dao gol Hrvatskoj za 1:0 u prijateljskom meču i dobio drugi žuti karton zbog skidanja dresa. Hrvatska je preokrenula, a to pokazuje da Bugarskoj znači pobjeda i u prijateljskim susretima. Druga najveća zvijezda je Todor Nedelev, ali on ne igra već pola godine zbog saobraćajne nesreće koju je reprezentacija imala u Gruziji i nije na spisku. Spas Delev iz Ludogoreca čini tandem sa Despodovim. Napad je jača strana, a nešto slabija karika je odbrana”, zaključuje Borisov.
Crna Gora i Bugarska igraju treći put na startu ciklusa. Dva prethodna startna duela završena su remijima, oba puta je Crna Gora bila malerzona - prije 15 godina Bugari su pod Goricom izjednačili na 2:2 u sudijskoj nadoknadi, a prije četiri godine u Sofiji u finišu na 1:1 penalom koji je dosuđen zbog faula izvan šesnaesterca.
"Mađarska je najbolja ekipa u našoj grupi"
Crna Gora, Bugarska, Srbija, Mađarska - mnogi su je nazvali “tramvaj grupom”, ili autobuskom, jer se na sve destinacije može i kopnenim putem. Izuzetak je Litvanija.
Kada su u pitanju šanse reprezentacija da se plasiraju na Evropsko prvenstvo, novinar Teodor Borisov daje interesantno zapažanje:
”Po meni, najbolja ekipa u grupi je Mađarska - timski su fantastični, taktički takođe, što su pokazali i na Evropskom prvenstvu i u Ligi nacija gdje su rušili velikane. Njih vidim na prvom mjestu u grupi”.
Na drugom, nada se - Bugarsku.
”Srbija je jaka individualno, ali je na Svjetskom prvenstvu zakazala kao kolektiv. Možda i potcijeni Bugarsku, što može da bude šansa. Srbija, takođe, još duže nije igrala na Evropskom prvenstvu nego Bugarska, još od 2000. godine kada je bila zajedno sa Crnom Gorom, što je takođe indikativno”, smatra Borisov.
A Crna Gora?
”Vjerujem da je Bugarska, ipak, malo bolja. Bio sam ljetos u Njemačkoj, gledao prijateljski meč Braunšvajg - Herta, iznenadio sam se kada sam vidio Jovetića na klupi. U odnosu na posljednji meč u Sofiji 2019, kada je Crna Gora oštećenja od strane sudije, nisam zapazio da su stasali novi veliki igrači, nasljednici Savića i Jovetića. Prateći rezultate, vidim da je Crna Gora često blizu, ali nedostaje posljednji korak”, smatra Borisov.
Crna Gora i Bugarska su stari rivali - narednog petka se sastaju sedmi put u kvalifikacijama. U dosadašnjih šest duela bilans je izjednačen - po pobjeda, uz četiri remija.
”Toliko puta smo igrali, a sve smo slabiji i slabiji, i vi i mi”, konstatuje Borisov.
Bonus video:
