U intervju za Mondo, crnogorski trener Miodrag Božović Grof najavio je je sjutrašnji spektakl u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo Crna Gora - Srbija, pričao je o svom matičnom i voljenom klubu, Budućnosti, o tome kako je bilo biti saigrač Dejana Savićevića, o treneru koji ga je lanisrao, ali i o mnogim drugim, fudbalskim temama.
Grof očekuje da Crna Gora bude tvrd orah za Srbiju, koja je favorit u Podgorici.
"Očekujem pun stadion, dobru atmosferu i odličnu utakmicu. Srbija je na papiru ozbiljan favorit, ali Crna Gora teško gubi na domaćem terenu i pokazala je i protiv najjačih evropskih selekcija da umije da nadmaši svoje realne kapacitete. Osjetili su to na svojoj koži jedna Engleska, Holandija, Turska. Najvažnije je da ne bude incidenata prije, za vrijeme i poslije meča. Riječ je o dva saveza koji imaju korektnu saradnju i prijateljske odnose, ubijeđen sam da će sve proteći u najboljem mogućem redu. Volio bih da vidim što više djece na tribinama, što više porodica, da navijaju za svoju reprezentaciju i da svi zajednu uživamo u predivnoj fudbalskoj predstavi".
Za klučnog igrača u crnogorskoj reprezentaciji Božović je izabrao - defanzivca.
"Mislim da je ključni igrač u timu Crne Gore Stefan Savić. Bez obzira što je riječ o odbrambenom fudbaleru, od njega mnogo toga zavisi u koncepciji Miodraga Radulovića. Igra već godinama u Atletiko Madridu, pruža standardno dobre partije, zdrav je i u svakom smislu riječi predstavlja lidera i vođu ove generacije. Jovetić kuburi sa formom, ali kada je fit može jednim potezom da riješi pobjednika. To je jedan od onih igrača kod koga nema pravila, neobičan je, nepredvidiv. Može da iznenadi kada se najmanje očekuje."
Kada je u pitanju Srbija, Božović je izdvojio nekoliko fudbalera.
"Tadić je vanserijska klasa. Kada ima svoj dan, ne postoji fudbaler koji može da ga zaustavi i Srbija u tom slučaju mnogo lakše stiže do pobjede. Pokazalo se to i u petak na utakmici sa Litvanijom. Slično je i sa Sergejem Milinković-Savićem, koga mnogo cijenim i očekujem da u ovim kvalifikacijama zablista u dresu nacionalnog tima. Da ne govorim previše o Mitroviću i Vlahoviću, nema potrebe. O njima najbolje govore golovi koje postižu u kontinuitetu od kako su prvi put obukli dres Srbije. Ako budu igrali kao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i u Ligi nacija, neće imati dostojnog rivala u grupi."
Zanimljiv je bio i Božovićev komentar o svom matičnom klubu, Budućnosti, u kojem je bio i kapiten i trener.
Kaže da već duže vremena nema nikakav kontakt sa "plavima".
"Objektivno, izuzev Anta Drobnjaka koji se nalazi na funkciji sportskog direktora, tamo nema ljudi koji imaju bilo kakve veze sa Budućnošću. Nije to više onaj isti klub iz perioda stare Jugoslavije. Budućnost su uništili odmah poslije raspada države. Ja sam bio šef stručnog štaba u prvoj sezoni samostalne Crne Gore i otišao sam prije kraja prvenstva jer je sve bilo vrlo neozbiljno. Nemam kontakt sa njima, a ne vidim ni sa kim bih mogao da komuniciram. Sami su krivi, postarali su se da otjeraju sve one koji su pisali istoriju Fudbalskog kluba Budućnost".
Božović pamti igračke dane, ispričao je kako je bilo biti saigrač sa Dejanom Savićevićem.
"Sa Dejom sam kratko igrao u Budućnosti, sredinom osamdesetih, kada smo bilježili fenomenalne rezultate pod vođstvom trenera Milana Živadinovića. Bio je pakao od igrača, mislim da nikada kasnije u karijeri nije igrao na tako visokom nivou kao u dresu plavo-bijelih. Spektakularno. Bilo je zadovoljstvo i privilegija imati ga za saigrača. Sjećam se tog osjećaja, Dejo je na našoj polovini terena, dakle 60 metara daleko od gola protivnika, lopta krene ka njemu, a cijeli stadion je već na nogama. Ne znam da li me razumijete, to nikada nisam doživio sa nekim drugim fudbalerom. Još nije ni primio loptu, a svi na stadionu znaju da će uslijediti nešto magično. Nešto genijalno."
Milan Živadinović je bio trener koji je Božoviću pružio šansu u plavom dresu.
"Živa je neko ko mi je pružio šansu i omogućio mi da se dokažem na velikoj sceni jugoslovenskog fudbala. Bio je specifičan, ispred svog vremena. Odličan stručnjak, ali prije svega šmeker. Kad ste u to vrijeme mogli da vidite trenera sa maramicom u džepu sakoa. Sačeka da se napuni stadion, da svi igrači izađu na teren i onda pred sam početak utakmice pojavi se iz onog tunela i izazove euforiju publike. Korača onako šeretski, otpozdravlja i šalje poljupce ka sve četiri tribine. Sarađivali smo kasnije i u Crvenoj zvezdi, on je insistirao da dođem na Marakanu i naslijedim Iliju Najdoskog. Imao sam u Titogradu Špaca Poklepovića i Josipa Kužea, u Indoneziji jednog Marija Kempesa, ali je Živa nešto posebno i jednostavno mora da se nađe u Mojih TOP11", kaže Božović koji se prisetio i nekih antologijskih utakmica iz stare jugoslovenske lige:
"Budućnost je najteže mečeve igrala protiv Prištine. Baš pred onaj prokleti rat, cijeli stadion je tražio od mene da prebijem Kujtima Šalju. Jesam bio oštar, ali nikada nisam išao namjerno da povrijedim protivnika. Prišao sam Šalji već poslije par minuta meča i zamolio ga da isfolira povredu. Rekao sam mu ’brate, bolje je tako, nego da ih poslušam. I stvarno, poslije jednog duela u blizini aut-linije, ostao je da leži i zatražio izmjenu".
Bonus video:
