Sindikat profesionalnih fudbalera Crne Gore (SPFCG) u maju prošle godine, na Kongresu Evropske divizije FIFPRO, koji je održan u maju u Budvi, na kojem su bili predstavnici Ministarstva sporta i omladine, kao i predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević, predstavio je ideju i najznačajniji cilj svog djelovanja - da se izradi granski fudbalski kolektivni ugovor.
Koliko je takav akt zaštite igrača važan pokazalo je istraživanje, koje je objavljeno na svjetskom Kongresu FIFPRO u Montevideu, kaže predsjednik SPFCG Željko Janović.
”Na Kongresu je predstavljeno istraživanje u kome se vidi jasna korelacija između kolektivnog ugovora i broja slučajeva koji završe pred arbitražnim sudovima - kako nacionalnim, tako i međunarodnim. Jednostavnijim rječnikom - u zemljama gdje fudbaleri imaju kolektivni ugovor, mnogo je manje posla za arbitražne sudove, prava igrača su zaštićena i lako dokaziva”, naglasio je Janović.
Bivši i sadašnji fudbaleri, sa iskustvom koje su prošli na terenu i oko njega, igrajući u reprezentaciji i klubovima, ne samo u Crnoj Gori, već i inostranstvu, u razgovoru za magazin “Fer igra”, koji izdaje SPFCG, smatraju da igrači crnogorskih klubova zaslužuju bolji status, odnosno identičan kao i zaposleni u drugim profesijama, uz specifičnosti, koje nosi bavljenje sportom.
”Prvo i osnovno - u svim klubovima igrači bi morali da imaju status kao što ga imaju fudbaleri Budućnosti i Sutjeske. Igrači u tim klubovima, od prvog do posljednjeg, imaju profesionalne ugovore i plaćeni su svih 12 mjeseci. U većini drugih klubova, nažalost, nije takav slučaj, postoje primjeri da samo dva ili tri igrača u nekom timu imaju profesionalne ugovore, svi ostali su amaterski. I plaćeni su samo deset mjeseci”, kaže Ivan Vuković, nekadašnji igrač Zete, Budućnosti, splitskog Hajduka...
”Kada igrač ima ugovor i kada je sa te strane maksimalno zaštićen, onda ima mir. A igrač kada ima mir onda može da pokaže više i donese više klubu”, naglasio je Jovan Nikolić, aktuelni igrač Sutjeske, a bivši član Budućnosti, Dečića, klubova iz Srbije i Albanije.
”Ako svi tražimo i želimo da vidimo profesionalce, onda su svima potrebni profesionalni ugovori”, naglasio je Ivan Novović, rekorder po broju nastupa u CFL, koji od ove sezone nosi dres Budućnosti.
Jasno je, dakle, da je potrebno stvoriti ambijent u kome će igranje fudbala u svim crnogorskim klubovima biti profesija. U neizvjesnoj i teškoj ekonomskoj situaciji to bi mogla da bude velika, možda i nepremostiva, prepreka... Ali, nešto može da zavisi i od samih igrača, odnosno od njihovog pristupa, ističe Mirko Raičević, bivši kapiten Budućnosti i OFK Titograda, dugogodišnji internacionalac u Ukrajini.
”Nisam pravnik da bih mogao detaljnije da pričam, ali svakako smatram da bi igrač trebalo da zahtijeva garancije od kluba u vidu ugovora koji bi mu pružio sigurnost, prije svega u naplati svoje dogovorene zarade”, kaže Raičević.
Stvaranjem ambijenta u kome bi fudbaleri bili zaštićeni ugovorom mogao bi da se riješi još jedan veliki problem, specifičan za sportiste.
”Trebalo bi mnogo toga da se poboljša kada je u pitanju status igrača u našem fudbalu. Počev od samog statusa (amateri, profesionalci), pa do obaveznog osiguranja igrača za slučaj težih povreda, kako ne bi došli u situaciju da oni sami snose troškove operacija, snimanja magnetnom rezonancom...”, kazao je Srđan Blažić, bivši golman Budućnosti, Zete, Rudara, grčkog Levadijakosa, belgijskog Standard Liježa, kiparskog Anortozisa...koji je upisao i dva nastupa za reprezentaciju Crne Gore.
”Nažalost, povrede su svakodnevica i veoma česte, a igrači ne smjeli da budu opterećeni i da razmišljaju u stilu ‘šta ako se povrijedim’ i da se unaprijed plaše da neće imati novca i prave uslove za oporavak”, ističe Ivan Vuković.
”Smatram da bi igrači prilikom dogovora sa klubovima trebalo da zahtijevaju makar osnovnu zdravstvenu zaštitu od povreda na poslu, na treningu ili utakmici”, naglašava Mirko Raičević.
Utisak je, međutim, da je stanje, ipak, bolje nego što je bilo, ističu sagovornici.
”Smatram da je status igrača u našem fudbalskom sistemu znatno bolji kada ga uporedimo sa periodom od sticanja nezavisnosti. Iz godine u godinu je vidan napredak, ali se sa tim ne smijemo zadovoljiti”, ističe Ivan Novović, koji, međutim, naglašava da bi svi koji su uključeni u stvaranje bolje budućnosti crnogorskog fudbala morali da ulože više nego do sada.
”Ulaganje nije samo finansijske prirode, iako je jako bitno, već i uloženi trud na pravi način je nešto što sigurno donosi benefite. Takva smo sredina, svi sve znamo i svi pričamo, ali ne dajemo sve od sebe kako bi nam bilo bolje. Edukacija i neprestano usavršavanje će dovesti do toga da budemo ukorak sa najboljim fudbalskim sistemima i da svoj potencijal iskoristimo u najvećoj mjeri”.
Vuković: I fudbaleri moraju da se izbore
U stvaranju bolje budućnosti crnogorskog fudbala, igrači moraju da preuzmu odgovornost, naglasio je Ivan Vuković.
”Igrači su, nažalost, suočeni sa brojnim ograničenjima, od uslova sa za rad, nedifinisanog stanja u pojedinim klubovima, neizvjesnosti... Ipak, sve to treba da im bude samo motiv više, a ne ‘kočnica’ - motiv da rade bolje i više, a ne da traže alibije. Uslovi za treninge su sada mnogo bolji nego ranije, znam u kakvim je uslovima odrasla i stasavala moja generacija, bilo je mnogo gore nego sada. Problema je dosta, ali fudbaler treba da glavni ‘problem’ vidi u sebi i da se posveti tome kako da ga riješi, kako da se poboljša”, ističe Vuković, uz savjet budućim generacijama.
”Što više treninga sa loptom - ispred zgrade, u školi, na terenima.... Siguran sam da će na taj način svako da napreduje, neko više neko manje naravno, zavisno od talenta koji posjeduje... Ali, svakog dana po sat druženja sa loptom ispred zgrade, koliko je to dodira sa loptom, i sve to puta sedam dana, puta mjesec, puta godinu, puta pet godina... Jer, većina današnjih dječaka ode na trening od 60 minuta i tu se završava svaka aktivnost, a to je malo, premalo”.
”Mlade igrače bi trebalo edukovati, trebalo bi ih upoznavati koliki rizik nosi ozbiljno bavljenje sportom. Ne treba im govoriti samo lijepu stranu medalje, jer onda dođe do toga da zapostavljaju školu i druga interesovanja, a kod velikih očekivanja i razočaranja budu velika, jer mali broj fudbalera uspijeva da zaigra na vrhunskom nivou. Tako dobijemo mladića od 25 godina koji niti ima radne navike niti ima obrazovanje i on se vrlo teško adaptira na novi način zivota koji nema veze sa fudbalom”, zaključuje Mirko Raičević.
Bonus video:
