Simone Inzagi je bio solidan napadač, najbolje partije pružao je u Laciju, a upisao je i tri nastupa za Italiju. Međutim, nikada nije bio klasa svog brata Filipa koji je obilježio fudbal na Apeninima krajem prošlog i početkom novog milenijuma.
Legendarni Pipo, kao malo koji špic, imao je njuh za gol, rešetao je mreže gdje god je igrao, posebno u Juventusu i Milanu, a uspio je da uz mnoge trofeje dva puta osvoji najprestižniji - onaj "sa ušima" Lige šampiona (2003. i 2007).
Zbog igračkih dana Filipo Inzagi je nekako i očekivano prvi dobio šansu da trenira veliki klub (svoj Milan preuzeo 2014), dok je, ipak, manje poznati Simone nekako iz sjenke dvije godine kasnije krenuo iz Lacija.
I dok je Pipo harao fudbalskim terenima, već na startu njihovoh trenerskih karijera vidjelo se da će od sada poznatiji od braće Inzagi biti onaj koji je bio u sjenci tokom igračkih dana. Pipo je brzo dobio otkaz u Milanu, a onda je išao od Venecije, preko Bolonje, Beneventa i Breše, do Ređine gdje je sada u Seriji B.
S druge strane, Simone je sa Lacijom osvojio Kup Italije, isto je uradio i čim je stigao u Inter, ali uvijek se činilo kao da javnost očekuje neki poseban pečat od njega - naročito nakon što je prošle sezone izgubio Skudeto, a imao je vjerovatno najjači igrački kadar.
Potvrda je stigla ove sezone i to na najvećoj sceni - pod zvjezdicama Lige šampiona, u takmičenju gdje je njegov brat odavno legenda.
Inter je prošao paklenu grupu sa Bajernom i Barselonom, nastavio je sa sjajnim partijama i u nokautz fazi, a sinoć je u prvom meču polufinala "kao gost" održao čas Milanu (2:0) - istom onom u čijem dresu se proslavio Simoneov brat.
Sada je napravio veliki korak ka finalu u Istanbulu, a ukoliko do kraja kompletira čudo (u koje niko na početku sezone nije vjerovao) donijeće još jedan pehar Lige šampiona u porodicu Inzagi.
Time bi Simone i Pipo stali uz rame sa slavnom braćom koja su ranije osvajala Ligu šampiona, a do sada ih ih je kroz istoriju samo šest.
Braća Frank i Ronald de Bur na vrh Evrope su se popeli 1995. sa Ajaksom, a Geri i Fil Nevi sa Mančester junajtedom (zajedno 1999, Geri i 2008).
Legendarni Danac Mihael Laudrup Ligu (tada Kup) šampiona osvojio je 1992. sa Barselonom, a njegov brat Brajan 1994. sa Savićevićevim Milanom.
Milano i Barselona slave još dvojicu braće - Gabrijel Milito je u dresu katalanskog giganta bio prvak kontinenta 2011, dok je Dijego Milito godinu ranije vodio Inter do najčuvenijeg srebrnog pehara.
I porodica Alkantara može da se pohvali sa dva pobjednika u Ligi šampiona - Tijago je pokorio Evropu sa Barselonom (2011) i Bajernom (2020), dok je Rafinja - drugi od sinova nekadašnjeg brazilskog fudbalera Mazinja - sa Barsom bio prvak 2015.
Francuska, takođe. ima braću osvajače Lige šampiona - Lukas Ernandes je sa Bajernom bio šampion 2020, dok je njegov brat Teo (sada majstor Milana) kao član Real Madrida 2018. bio najbolji u Evropi.
Svi oni su kao igrači osvojili Ligu šampiona, dok bi priča braće Inzagi bila nešto drugačija.
Ipak, pred Simoneom je još dosta posla, a bez obzira na poraz od 2:0, sigurno ni Milan nije još rekao posljednju riječ.
Bonus video:
