Dva kola prije kraja kvalifikacija Crna Gora je u sjajnoj poziciji, u kakvoj je do sada bila samo jednom, prije sedam godina, kada je igrala baraž za EP.
Drugo mjesto na tabeli pred sam finiš trke otvara uzbudljive horizonte - četiri boda, od mogućih šest, vjerovatno bi donijelo baraž, a svih šest bi Crnu Goru poslalo pravo na Svjetsko prvenstvo.
Iako je računica jasna, nije ni mjesto, ni vrijeme za kalkulacije - njima se obično bave reprezentacije koje ne zavise samo od sopstvenog učinka, a ekipa koju je selektirao i napravio Ljubiša Tumbaković kao da je stvorena gleda svoja posla, i razmišlja meč po meč. Slijedi Danska, pa tek onda Poljska.
Sa druge strane, treba biti realan i konstatovati da je put do baraža ili direktnog plasmana, i dalje - pakleno težak.
U nekoj drugoj grupi 16 bodova dva kola prije kraja sasvim sigurno bi garantovalo malo lagodiju poziciju pred finiš, ovako su Jovetić, Savić i društvo prinuđeni da osjete svu surovost mundijalskih kvalifikacija - za plasman, čak i za drugo mjesto, neophodno je pobjeđivati do besvijesti, sve redom, i autsajdere i favorite grupe.
Plasman na Mundijal ili u baraž bio bi fenomelan, nestvaran, iznad svega neočekivan uspjeh, ako se samo prisjetimo kako je naša reprezentacija izgledala, kakva je bila klima oko nje, prije samo dvije godine, nakon debakla od Makedonije u Skoplju u prijateljskom meču (4:1).
Baš zbog toga, misija ovih kvalifikacija je već obavljena na neki način - šta god da se desi do kraja, bila prva, druga ili treća na tabeli, Crna Gora je u nekoj svojoj trci, imaginarnim kvalifikacijama, već „pobjednik“ ovog ciklusa.
Pitanje plasmana je značajno, neprocjenjivo, ali koliko god to djelovalo čudno, u ovom momentu nije presudno.
Jer, nakon duže vremena, a možda i prvi put na ovakav način, na ovakvom nivou, Crna Gora - ima fudbalsku reprezentaciju!
Tumbaković je stvorio tim i za naredni, mnogo lakši ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo: Euro 2020 možda bude i sasvim realan „target“.
Šta je to Crna Gora dobila sa Tumbakovićem, a nije imala prije njega?
Valjda prvi put u 10-godišnjoj istoriji, Crna Gora ima igru - zna da se nametne, da dominira, da kontroliše ritam. Nekoliko ubjedljivih pobjeda, gol-razlika od nevjerovatnih 17:7, je ništa drugo nego posljedica toga.
Kada je prije sedam godina Crna Gora igrala baraž, uspjeh je ostvarila na sasvim drugačiji način - zahvaljujući čvrstoj odbrani, te individualnoj klasi u napadu, Mirka Vučinića prije svih. Pobjedama od 1:0.
Tumbaković je, dakle, iskusno i mudro sklapao kockice, uvodio nove igrače, postepeno rješavao i riješio pitanje veznog reda - sredine terena koja gradi igru, a ne samo kvari protivničku. Nije se vjerovalo da je to moguće, za tako kratko vrijeme, sa malim fondom igrača.
Tumbaković ga je proširio - preko 30 fudbalera pozivao je na ranija okupljanja, a ekipi koja je počela kvalifikacije postepeno pridodavao nove. Tako su Janković, Kosović i golman Petković, čak već prvotimci - igrači koji su osvježili tim tokom kvalifikacija...
Crna Gora je dobila i mladu reprezentaciju - prosjek godina igrača koji su pregazili Kazahstan u Astani iznosio je 25,6 godina, protiv Rumunije i još manji (Stojković od 24 godina zamijenio Simića od 30, Ivanić od 23 godine zamijenio Kosovića od 22) a to je tim koji bi tek u narednom ciklusu trebalo da bude na vrhuncu.
Crna Gora ima i nikad boljeg Stevana Jovetića - takav lider na terenu, takav strijelac i paker, igrač odluke - neophodan za dobar rezultat.
Na kraju, ali ne manje značajno Crna Gora ima i stručni štab - ljude koje uz Tumbakovića „iz sjenke” koji obavljaju, očigledno sjajan posao, u pripremi ekipe, skautiranju protivnika.
Dva kola prije kraja Crna Gora je već ispunila jednu svrhu ovih kvalifikacija, a tek dolaze odlučujuće utakmice.
Rasterećeno, bez euforije - na pobjedu protiv Danske i u nove podvige.
Bonus video:
