Dugo Niše Saveljića nije bilo u medijima. Nekadašnji jugoslovenski reprezentativac, istaknuti defanzivac Budućnosti, Partizana, Bordoa, Sošoa, Bastije, Gengama... tiho i u daljini, barem geografski od Crne Gore, ali i očiju naše sportske javnosti, već četiri godine radi na projektu kojim je, kako ističe, započeo novi fudbalski život.
O čemu se radi?
"U Ameriku sam otišao početkom 2018. godine - u Orlando i Vašington DC, kad sam i zvanično dobio zelenu kartu i počeo fudbalsku priču od nule. Ideja da odem tamo je za većinu bila iznenađenje, posebno za moje prijatelje iz Francuske. Poslije mnogo vremena vratio sam se fudbalu, i mnogi su se čudili - odakle baš Amerika", priča Saveljić za “Vijesti”.
"To mi je bio izazov jer sam vidio veliki potencijal. Negdje tada je i organizacija Svjetskog prvenstva 2026. dodijeljena Americi, Kanadi i Meksiku. Iako je Mundijal tada bio daleko, ljudi su pričali njemu, ali i o reorganizaciji sokera. Involviranje Fudbalske federacije Francuske u edukaciji trenera i kompletne promjene sistema razvijanja talenata je dalo meni neku vrstu motiva da se upustim u poduhvat".
Početak američke priče Niše Saveljića bio je sa ženskim fudbalom u Vašingtonu. Ipak, ne zadugo...
"Stvari su se promijenile, za mene u pozitivnom smislu, kada sam upoznao jednu divnu i uspješnu familiju, Lepu Galeb Roskop i njenog muža Roba Roskopa. Ovdje baš u Crnoj Gori na odmoru, što je ne samo paradoksalno, već može da se kaže da ništa nije slučajno".
Rodila se interesantna ideja...
"Moj mukotrpan rad u Americi je neko prepoznao i počeli smo zdravu fudbalskku priču - u Santa Kruzu, u Kaliforniji. Preuzeli smo Brejkerse Santa Kruz. To je već bila fudbalska akademija, ali sa mojom vizijom i cijelim bekgraundom porodice Roskop - počeli smo da gradimo mozaik. Već tri i po godine smo u tome i stvari rastu munjevitom brzinom", objašnjava Niša Saveljić.
"Familija Galeb je dugo u Americi, uspjela u čuvenoj Silikonskoj dolini, a Lepa je sada uspješni dizajner i vlasnik velikog nakitnog brenda. Njen muž Rob, filmski producent, velika je američka zvijezda skejt borda i ko-osnivač kompanije 'Santa Kruz bajsikl'. I oni, ali i njihova djeca, veliki su fanovi fudbala, i to ne od juče. Lepin otac je svojevremeno finansirao dovođenja Džordža Besta u San Hoze, čiji je vlasnik bio Milan Mandarić".
Sve je bilo spremno za izazovan projekat.
"Počeli smo bukvalno od nule i moram da im zahvalim što su vjerovali mojoj viziji. Jer, najteže je biti vizionar, a da bi se vizija ispunila morate da angažujete prave ljude. Jedan čovjek ne može da uspije, bez obzira na to koliki novac imao na raspolaganju, morate ključne ljude da uključite u to, naročito se to odnosi na stručni dio. Ja sam konkretno zavšio Uefa A licencu, ali nisam bio zainteresovan da budem trener. Bio ekonom, direktor ili predsjednik - bilo mi je samo važno da napravim nešto novo, a ovo je bila sjajna prilika. Fudbal se meteorski promijenio i uključujem mlade i ambiciozne ljude koji su fakultetski obrazovani, koji možda nemaju veze sa fudbalskom taktikom, ali znaju kako da izbrendiraju brend", kaže Saveljić.
I samo okruženje, sjeverni dio Kalifornije, oblikovao je način na koji funckioniše akademija.
"U toj komuni je 80 odsto ljudi latino porijekla - Meksikanaca uglavnom. Djece uglavnom žive u lošim uslovima, jer njihovi roditelji rade na plantažama voća i povrća. To me je podsjetilo i na neko moje djetinjstvo, jer sam sa mojim pokojnim bratom zaradio prvi džeparac tako što smo radili na plantažama višnji. Uglavnom, talenat te djece je meni i mojim ljudima dao podstrek da nešto pokušamo da napravimo u SAD. Pošto je surovi kapitalizam ovdje uvijek bio u ekspanziji, a fudbal je postao unosan biznis i sport bogatih, a ne siromašnih kao svuda u svijetu - želio sam da djeci iz tog okruženja ponudimo nešto novo. Da im fudbal bude besplatan, da im damo mogućnost pravog prazvoja i edukacije".
I tako je krenula priča.
"Uključio sam odlične trenere, Zorana Đurića koji je igrao sa mnom u Partizanu, a već je imao američke papire, Serđija Tortelija iz Barselone... Odlučili smo se za sistem koji je malo drugačiji - da ekipe različitih generacija, koje čine timove MLS Next lige, rade zajedno. Tako zajedno treniraju timovi od 13 i 14 godina, zatim 15 i 16, pa 17, 19 i 20 godina. Mlađi imaju priliku da igraju sa starijima, a talenti se brže otkrivaju".
Uspjeh je, kaže Saveljić, stigao meteorskom brzinom.
"Ekipa U15 je u ligi od 16 najboljih akademija u Americi završila u Top 8, što je bio fenomenalan uspjeh i podstrek da krenemo u projekat koji je aktuelan ovih dana i koji je, rekao bih, jedinstven čak i u Americi".
Porodica Roskop i Niša Saveljić su odlučili da u kalifornijskom Montereju, nedaleko od Santa Kruza, otpočnu projekat izgradnje samoodržive akademije i stadiona, koji će konkurisati da bude baza jednoj od reprezentacija za vrijeme Svjetskog prvenstva 2026.
"Sve se dešava nevjerovatnom brzinom, jer to je Amerika, a motiv je i u tome što su mnogi investitori zainteresovani za investiciju vrijednu 40 miliona dolara. U pitanju je akademija ekološkog karaktera gdje će djeca, osim onlajn edukacije i treninga, moći da koriste sve proizvode koji će se proizvoditi u samom krugu akademije, a to je voće, povrće, zdrava hrana. U rad akademije uključili smo i program ispitivanja koja je zemljina površina najviše ekološka za najbolje performanse igrača. Takva samoodrživa akademija će biti jedina takve vrste u Americi i zato su je investitori i prepoznali. Najvažnija stvar koju smo završili je potpis sa Olbraj koledžom iz Pensilvanije. Američko ministarstvo daje milion i po dolara za pomoć meksičkoj djeci koja nemaju mogućnosti da idu na koledž. To će djeci farmera omogućiti da pohađaju koledž besplatno".
Akademija je, kaže Saveljić, otvorenog tipa - i van granica SAD.
"Sav program koji imamo omogućava čak i profesinalnim klubovima da dođu kod nas. I svaki talentovani dječak, bilo da je iz Crne Gore, Hrvatske, Francuske, Kameruna... može da dođe da uči školu kod nas. Jer, ako uči srednju školu s kojom imamo sporazum, onda je dio akademija i programa".
Santa Kruz Brejkersi su potpisali saradnju i sa meksičkim Čivasom iz Gvadalahare, kao i sa francuskim trećeligašem Martinom, čiji su suvlasnici.
"Generalni direktor Čivasa je čuveni Fernando Jero, sa kojim me je spojio Peđa Mijatović. Potpisali smo važnu saradnju jer je Gvadalahara na samo tri sata od nas".
Lokacija na kojoj se nalazi akademija je i velika prednost pred nadolazeće Svjetsko prvenstvo - nalazi se u blizini (naravno, za američke standarde) mnogih gradova na kojima će se igrati Mundijal 2026. Tu su Los Anđeles, Gvadalahara, San Francisko, Sijetl, Vankuver - a sve u želji da bude baza nekoj od selekcija prije i tokom Mundijala.
"Imali smo i sastanak sa Fifom, jer je naša ambicija da u prvoj fazi gradnje gradimo i stadion i 70 apartmana kako bismo ispunili sve što Fifa traži. Jer, vrhunske reprezentacije žele da blizu kompleksa bude aerodrom, a mi to imamo. Ušli smo u pregovore, Fifa nam je sve jasno i precizno poslala šta treba, i sada je trka s vremenom, ponajviše zbog birokratskih procesa, jer kalifornijski su rigorozni", ističe Niša Saveljić.
Rigorozni ili ne, Niša Saveljić ističe da proživljava "američki san".
"Prije šest godina sam otišao u Ameriku bukvalno sa dva kofera. I ne stidim se to da kažem".
Amerika jednog dana može da bude svjetski prvak, ali ima i problem
Dolaskom Lea Mesija, po mnogima najboljeg fudbalera svih vremena u Inter iz Majamija, popularnost američkog fudbala, odnosno sokera - dodatno je skočila.
"Lige u Americi su napredovale, to je nesporno, dolazak Mesija je sjajan marketinški potez, ekspanzija je nevjerovatna i više publike dolazi nego na američki fudbal, što je paradoks", navodi Saveljić i locira jedan od problema sokera.
"Amerikanci moraju da rade više na razvoju mladih igrača. Soker jeste biznis, ali iza svega treba da stoji razvoj mlađih. Jer, američka djeca, s obzirom na toliku raznolikost, imaju šansu da jednog dana postanu svjetski prvaci. Ali, problem je upravo u trenerima, u tome što se sve gleda kroz novac, i djeca koja poslije 16-17. godine odu na koledž često ih više ih nema. Ja hoću upravo zbog takvog potencijala da pokušam nešto da promijenim”.
Sa djecom u Crnoj Gori mora da se radi drugačije, “ubi” nas politika
Niša Saveljić prati i crnogorskih fudbal, bolje reći probleme u kojima se nalazi crnogorski fudbal.
"Jedan sam od rijetkih koji ne želi da kritikuje zašto Dejan Savićević, zašto ovaj, zašto onaj. Ja to neću da radim. Ako imam šta da kažem nekom prilikom bih mu to rekao. Ali, znam da je Crna Gora u problemu, da nam je liga jako loša, da su nam klubovi pretposljednji u Evropi na listi Uefe, što je porazno. Reprezentacija se tu i tamo i dalje bori, ali mislim da rad s mlađima mora da bude drugačiji i da je to jedan od uzroka problema", kaže Saveljić.
“Nemam ja čarobni štapić, niti ga ima bilo ko, ali bih sigurno radio nešto drugačije. To je, po mom mišljenju, animiranje regija - sjeverne, centralne, južne, na čijem čelu treba da budu edukativni ljudi. Treba animirati mlađe akademije da rade zajedno, da se napravi stručni program na četiri godine. Jer, ima talentovane djece, a zašto se ona gube - zato što nemamo jasan edukativan i razvojni put. Mediji bi sigurno podržali to, jer mediji nisu problem crnogorskog fudbala".
Problem ili jedan od problema, po Saveljiću je nešto drugo.
"Dok god politika bude na mjestu broj jedan, a sport na mjestu broj dva, teško da će biti bolje. Nikad neću biti pobornik toga - da neko mora da bude član neke političke stranke da bi dobio poziciju u fudbalu, ili sportu. To je apsurdno".
Sin Nikola - vaterpolo most između Crne Gore i Amerike
Niša Saveljić posebno podvlači podršku svoje porodice - kćerke, sina, majke i oca.
"Sin Nikola i kćerka Silvana mi daju vjetar u leđa i pomažu mi dosta u ovim pravim savjetima. Mnogo mi je drago da je Nikola, iako u zadnje vrijeme ne igra vaterpolo zbog administrativnih stvari, napravio sjajnu priču i neku vrstu vaterpolo mosta između Amerike i Crne Gore, prije svega u vidu pravljenje kampova".
Posljednji koji je pravio, kako ističe Niša, prepoznala je i Ambasada SAD-a u Crnoj Gori.
"Napravio je sjajnu promociju Crne Gore, što je podstaklo i američku Ambasadu i koja je izrazila želju da u budućnosti rade zajedno i podrže projekat koji je sportskog, edukativnog i promotivnog karaktera".
Bonus video:
