Tiho i skromno počeo je njegov let sa "sokolima". Kao neko ko nije ponikao na terenima u Podgorici, Nikšiću ili nekom drugom gradu Crne Gore, strpljivo je čekao da pokaže kako zaslužuje crveni dres... A, već nakon prva dva pogotka protiv Kipra bilo je jasno da će momak sa brojem 14 u narednim godinama biti omiljen među navijačima Crne Gore.
Tiho i skromno Dejan Damjanović je prije dva dana objavio kraj bogate igračke karijere, sa 42 godine.
"Bilo je realno da stanem poslije 25 godina profesionalnog fudbala. Možda sam mogao još da igram, ali familija mi je ovdje, djeca su odrasla i baš bih se istrošio da sam nastavio. Uz sve to više nije to ni kvalitet fudbala koji sam nekada igrao", rekao je Damjanović za TV Vijesti.
Kaže i da tek sada shvata kakvu je karijeru imao...
"Poruke koje su stigle kada sam objavio kraj karijere pokazuju mi šta sam do sada uradio".
Igračka karijera je gotova, ali Boske ostaje u fudbalu.
"Fudbal je moj život i sigurno ću biti na nekoj fudbalskoj funkciji, još se u svemu tome tražim... Možda neki skauting, trenerski posao, neki direktor... Ne žurim nigdje", otkrio je momak rođen u Mostaru.
Tu sam ako reprezentacija misli da mogu da pomognem
Nekadašnji napadač Crne Gore ne krije da bi i u budućnosti volio da bude uz reprezentaciju.
"I ranije sam govorio da bih volio da sam uz reprezentaciju, a ako u njoj vide, osjećaju i misle da mogu da pomognem vrlo rado bih bio tu. Posebno, jer još dosta mojih nekadašnih saigrača nose dres Crne Gore. U svakom slučaju na prvom mjestu bi mi bila reprezentacija", kaže Damjanović.
Kojeg trenutka će se u crvenom dresu Boske posebno sjećati?
"Svaki trenutak je bio fenomenalan i lijep, čak i kada rezultati nisu bili idelani. Svaka utakmica na kojoj predstavljaš svoju zemlju nosi drugačiji osjećaj - to se ne zaboravlja", priča Damjanović.
Emocije su uvijek prisutne kada govori o Crnoj Gori.
"Sve te video snimke - posebno pod Goricom ili u Kijevu i Poljskoj kada sam postigao golove - čuvam i s vremena na vrijeme gledam. Iako ima 42 godine kao dijete se obradujem kad me neko podsjeti na te momente", naveo je Boske.
I danas se naježim zbog pjesme nakon Češke
Nije teško pretpostaviti kada je bilo najteže - veliko takmičenje (EP 2012) kao nikada bilo je blizu u jesen 2011. kada je Crna Gora igrala baraž protiv Češke.
"Hoćete li da umrem kada pomenete Češku", našalio se Boske. "Jesu nas dobili i čestitao sam im, bili su prava ekipa, ali nisu toliko bolji od nas. Imali su više sportske sreće, nevjerovatno je šta smo Mirko Vučinić i ja promašili u revanšu", prisjetio se Damjanović.
I tom tužnom trenutku postoje lijepa sjećanja.
"Zbog pjesme navijača na kraju utakmice naježim se i danas", poručio je Damjanović.
Legenda Azije
Kada je u pitanju klupski fudbal, Damjanović je prava legenda u Aziji - između ostalih nosio je dresove Seula, Inčona i Daegua, a sa 42 pogotka najbolji je strijelac Lige šampiona svih vremena.
"U Aziji sam se osjećao kao kod kuće, toliko nam je legla - porodici i meni. Tek sad na kraju vidim koliko sam fudbalski dobrih stvari uradio tamo", zaključio je Damjanović.
Smirio Englesku, utišao Kijev i Varšavu
Dejan Damjanović je odigrao 30 utakmica za Crnu Goru, a u crvenom sredu postigao je osam golova - uglavnom u velikim mečevima "sokolova".
Osim prva dva protiv Kipra posebno se pamte njegovi golovi u kvalifikacijama za Mundijal 2014 - prije svih za remi protiv velike Engleske (1:1) pod Goricom, a potom i za pobjedu nad Ukrajinom u Kijevu (1:0) i vodeći u Varšavi protiv Poljske (1:1).
Bonus video:
