Prije skoro 40 godina u luku Aveljaneda (širi dio Buenos Ajresa) uplovio je sedmi pehar Kopa Libertadores. Independijente je tada postao najtrofejniji klub južnoameričke verzije Lige šampiona i bez obzira što nakon toga nikada više nije bio prvak kontinenta njegovih sedam kruna i danas su nedodirljive.
Ono što je Real za Ligu šampiona, to su čuveni "diablos rohos" (crveni đavoli) za Kopa Libertadores - prije svega zbog nestvarne generacije koja je od 1972. do 1975. čak četiri puta zaredom pokorila Južnu Ameriku.
Prije toga Independijente je slavio 1964. i 1965, a posljednji put 1984. godine i od tada mnogi južnoamerički velikani - prije svih Boka juniors - sanjaju da na vrhu smijene "đavole", ali rekord i dalje živi.
Klub sa "Bombonjere", koji je šest puta slavio u Kopa Libartadoresu, za vikend je u finalu protiv Fluminensea treći put propustio priliku da se izjednači sa rivalom iz obližnje Aveljanede.
Generacija za sva vremena predvođenja Maradoninim idolom
Independijente je u maju 1972. zakačio treću zvjezdicu iznad klupskog grba, a samo mjesec kasnije za taj klub je debitovao 18-godišnji Rikardo Boćini.
Omaleni fudbaler nije imao dobar šut, nije bio ni trkač, ali je imao viziju i vještine koji su ga učinili najvećim igračem Independijentea svih vremena, ali i idolom najvećeg Dijega Maradone.
Sa njim su "đavoli" Južnu Ameriku pokorili u naredne tri godine (1973, '74, '75), ali i 1984. kada je postavljen domaći zadatak za sve ostale klubove na kontinentu.
Koliko je Maradona bio opijen njegovim potezima najbolje oslikava priča sa Mundijala 1986. Argentina je u polufinalu vodila sa 2:0 protiv Belgije kada je u igru ušao Boćini - posljednjih pet minuta meča i nadoknada bili su sve što je "El Boća" ikada odigrao na svjetskim prvenstvima.
"Meastro, čekali smo Vas", poručio je Maradona Boćiniju kada je kročio na legendarnu meksičku "Asteku".
Legenda kaže da je upravo na zahtjev "El Pibea", kojeg te godine na meksičkom suncu niko nije mogao da uhvati, Boćini i putovao na Mundijal.
Osim uspjeha u Kopa Libertadoresu, Independijente je dva puta osvojio i Interkontinentalni kup - 1973. protiv Juventusa u Rimu i 1984. pobjedom nad Liverpulom u Tokiju. "Staroj dami" iz Torina presudio je upravo gol tada mladog Boćinija.
Čekajući bolja vremena...
Sa odlaskom sa terena Boćinija i zlatne generacije, praktično su otišle i velike priče iz crvenog dijela Aveljanede.
Nakon 1984. "đavoli" su samo tri puta bili šampioni Argentine (posljednji put 2002), uspjeli su i dva puta da osvoje Kopa Sudamerikanu (2010, 2017), a kao crna godina u istoriji kluba ostaje 2013. kada je ovaj gigant ispao iz Prve lige Argentine.
Na sreću, Independijente se u elitu vratio već sljedeće sezone, ali prave velike priče u "njegovom" Kopa Libertadoresu još se čekaju - dok Boka i ostali sa kontinenta i dalje pokušavaju da dohvate magični broj sedam.
Ko zna, možda bolja vremena baš dođu sa legendom Boke na klupi Karlosom Tevesom koji je ovog ljeta postao trener giganta iz Aveljanede.
Bonus video:
