Filipe Kutinjo je najavio štrajku, Osman Dembele još od četvrtka ne dolazi na treninge Borusije Dortmund.
Zajedničko im je to što obojica imaju ponude Barselone i žele da odu na “Nou kamp”.
Zajedničko je i to što im klubovi ne dozvoljavaju transfere.
Iza ovih informacija krije se način na koji najveći i najbogatiji evropski klubovi završavaju poslove, o čemu je prije nekoliko dana govorio Stiven Džerard, legenda Liverpula, koji dobro zna šta se odvija iza scene.
“Problem je Barselona. Kutinjovim agentima je predočeno da on može da dođe sad, ili nikad. To kod njega stvara veliki pritisak, jer je san svakog Brazilca da jednog dana zaigra u Barseloni. On sada panično razmišlja da je ovo njegova jedina šansa", kazao je Džerard.
To je samo jedan dio priče.
Sve počinje natpisima medija, koje veliki klubovi kontrolišu, pa tako, recimo, “El Mundo deportivo” ima uvijek saznanja da “tog i tog” fudbalera želi Barselona.
Vijest prenesu svi svjetski mediji, a onda klub nastavi priču, tako što fudbaleru, preko agenta, ponudi bolje uslove, te mogućnost igranja na najvećoj mogućoj sceni, osvajanje trofeja...
Kutinjo i Dembele, u ovom konkretnom slučaju, u Barseloni bi dobili sve što nemaju u Liverpulu ili Borusiji.
Tek kada se igrači “ubijede”, što i nije teško, s obzirom na veličinu Barselone, počinju pregovori sa njihovim klubovima i ponude.
Rijetki su igrači, koji se odupru interesovanju giganata, poput Barselone i Reala, a ako je interesovanje jako, kao u slučaju Dembelea i Kutinja, ne čudi da obojica traže dozvolu kluba da odu.
A njihovi klubovi su gotovo nemoćni – kako zadržati igrača koji ne želi da ostane? Ako ostane “na silu”, kako ponovo stvoriti povjerenje u ekipi, sa navijačima...
Jedini izlaz je – njihov odlazak.
Barselona je, recimo, 2011. godine platila Nejmarovoj porodici desetak miliona eura, kako bi osigurala njegov dolazak, dvije godine kasnije.
Kada je došlo vrijeme, Nejmar je želio samo u Barselonu.
Ovog ljeta, Brazilac je odlučio da ode, a Barsa je, možda poučena sopstvenim iskustvom, bez većih problema pristala, uz, naravno, uslov da PSŽ plati 222 miliona eura otkupne klauzule, na koju je Nejmar pristao potpisivanjem novog ugovora prošle godine.
Barsa je još u junu primijenila istu taktiku, kao kod Kutinja i Dembelea, u slučaju Marka Veratija, sadašnjeg Nejmarovog saigrača.
Danima su svjetski mediji pisali o interesovanju katalonskog kluba, Verati je u jednom trenutku umalo pokleknuo pod pritiskom, a da Nejmar nije otišao i da se očajnički ne traži njegova zamjena, vjerovatno bi priča imala sličan zaplet kao priča sa Kutinjom i Dembeleom.
Razgovori sa igračima pod ugovorom, najstrože su zabranjeni pravilima FIFA, ali gotovo svaki transfer u klub, koji ima finansijsku moć i takmičarsku snagu, poput Barselone, Reala, Mančester junajteda, Mančester sitija, Pari sen Žermena... završava se tako što se prvo dogovore uslovi sa fudbalerima, a tek onda počnu pregovori sa klubovima...
U Engleskoj su prije 12 godina, tadašnji trener Čelsija Žoze Murinjo, izvršni direktor Piter Kenion i agent Džonatan Barnet, uhvaćeni u razgovoru oko transfera Ešlija Kola, koji je tada bio igrač Arsenala.
Kol je, odlukom Premijer lige, kažnjen 100 hiljada funti, ali je godinu kasnije – završio u Čelsiju.
Kao što će Kutinjo i Dembele, prije ili kasnije, završiti u Barseloni...
Bonus video:
