Ljetnja fudbalska pijaca iz godine u godinu postaje sve "zanimljivija", i od sportske pozornice poprima odlike "filmske".
Od blokbastera (sumanute količine novca koja se nudi za Nejmara, odnosno M'Bapea), preko sapunica (relacija Jovetić-Sevilja-Inter) do onih koji najavljuju puno, a nekako na kraju ne ostvare ništa (ko je rekao Arsenal i Liverpul).
Ipak nekada su i sami propali transferi, nose sa sobom interesantne priče. Ovo su neke od najinteresantijih.
Robert Levandovski iz Leh Poznanja u Blekburn 2010. godine
Možda i najnevjerovatnija priča, ali transfer mladog, tada anonimnog Poljaka u redove Roversa je spriječila erupcija vulkana.
Levandovski se nalazio u avionu za Britaniju, kako bi prošao sve medicinske preglede, kada je javljeno da su svi letovi ka ostrvu otkazani zbog erupcije vulkana na Islandu.
Za napadača Leha interesovao se i Dortmund, i za sumu od 4,5 miliona eura pobijedio je Roverse.
Blekburn se danas nalazi u Ligi jedan (League One), što je u prevodu treća liga, Levandovski je u Bajern Minhenu, i važi za jednog od najboljih napadača.
Bonus priča za Levandovskog je i da je nuđen kao 18-godišnjak Crvenoj zvezdi kao slobodan igrač, ali je uprava kluba iz Ljutice Bogdana je smatrala da Poljak nije dovoljno talentovan za beogradske "crveno bijele".
Alfredo di Stefano iz River Plejta u Barselonu 1953. godine.
Jedan od najboljih napadača u istoriji fudbala, i čovjek koji je obilježio prvu dinastiju Real Madrida u evropskom fudbalu, je prvo potpisao ugovor sa Barselonom.
Međutim, tu na scenu stupa Santjago Bernabeu, legendarni predsjednik "kraljevskog kluba", koji je umjesto u River Plejt otišao u kolumbijske Milionariose, za koje je Argentinac tada nastupao.
Sva zabuna nastala je u tome, da su od 1949. godine brojni fudbaleri odlazili iz Argentine u Kolumbiju, jer ona nije oporezivala plate igračima, ali nije ni priznavala Fifu kao nadležno tijelo.
Sud je presudio da Barselona i Real imaju "po pola" prava na ugovor igrača, gdje je Di Stefano trebalo da odigra prvu sezonu u Realu, a onda bi Barselona imala prava na njega.
Na pripremnim utakmicama, Katalonci ipak nisu bili oduševljeni Di Stefanom, koji je u Evropu stigao sa 27 godina, pa su svoj dio ugovora htjeli da prodaju Juventusu.
Ral Madrid se i ovdje ispriječio i za 70.000 dolara otkupio je od Barselone cijeli ugovor Argentinca.
Di Stefano je zajedno sa Ferencom Puškašom predstavljao jedan od najubojitijih tandema svih vremena, osvojio je osam titula prvaka Španije, i čak pet titula Lige šampiona.
Na prvom "El Klasiku" u pobjedi Reala od 5:1, Di Sterfano je zabio Barseloni 4 gola.
David De Hea iz Mančester Junajteda u Real Madrid 2015.
Ime Eda Vudvorda, potpredsjednika Mančester Junajteda je jedno od omraženijih u cijelom Madridu.
Nakon sapunice koja je trajala tokom cijelog ljeta, izgedalo je da su se dva velikana dogovorila oko transfera Davida De Hee u redove "kraljevskog kluba".
Put Mančestera je trebalo da ode Kejlor Navas i 25 miliona eura, dok je u suprotnom pravu trebao da ode bivši golman Atletika.
Kako se cijela drama odigravala tokom posljednjih minuta prelaznog roka, sve je trebalo da se odigra u najbržem mogućem vremenu.
Ipak šok za čelne ljude "kraljevskog kluba" uslijedio je kada nisu mogli da otvore fajl sa neophodnom dokumentacijom za De Heu, jer je potpredsjednik Mančestera koristio exe.fajl format koji je bio zaštićen.
Vudvord se javio Madriđanima, ali minut po isteku prelaznog roka, tako da je cijeli posao pao u vodu.
Zlatan Ibrahimović iz Malmea u Arsenal 2000. godine
Arsen Venger je mogao u jednom trenutku da ima u svom napadu Tijerija Anrija i Zlatana Ibrahimovića.
Razlog propalog transfera je ipak nešto što bi smo mogli da pripišemo tipičnom Zlatanu koji o sebi uvijek priča iz trećeg lica.
Venger je zahtjevao od napadača da mora da prođe probu, prije potpisivanja ugovora, a Ibrahimović je samo prosto odgovorio:
"Zlatan doesn't do audition" (Zlatan ne radi audicije).
Ibrahimović je kasnije otišao u Ajaks.
Ronaldinjo iz PSŽ u Mančester Junajted 2003. godine
Nakon transfera Dejvid Bekama u Real Madrid, Ferguson je tražio igrača koji bi mogao da ga zamjeni.
Prvi pik škotskog stručnjaka je bio Ronaldinjo, koji je tada nastupao za Parižane, i za kojeg se znalo da će tog ljeta promjeniti sredinu.
Tu situaciju je najbolje opisao sam Ronaldinjo.
"Bio sam već u završnoj fazi pregovora sa Junajtedom, kada me je zvao Sandro Rosel iz Barselone. Podsjetio me je da sam mu obećao da ću jednog dana obući dres Barse, ali i uvjerio me da ćemo postati najbolji klub na svijetu", kazao je brazilski as.
Ipak Mančester je te iste godine uspio da preotme jednog drugog igrača Arsenalu, pa su se "donekle" podmirili. Taj igrač je Kristijano Ronaldo.
Kristijano Ronaldo iz Sportinga u Arsenal 2003. godine
Ponovo Arsen Venger i njegovo dvoumljenje koštalo je Arsenala dovođenja jednog od najbooljih fudbalera današnjice.
Venger je ovog puta preskočio probu, Ronaldu je bila ponuđen dres sa brojem "9", ali francuski stručnjak nije mogao da garantuje mladom Portugalcu status prvotimca, već da za to mejsto treba da se izbori.
Aleks Ferguson, je iskoristio taj dio, Ronaldu je ponuđena Bekamova "sedmica", i ostatak je istorija..
Denis Bergkamp iz Intera u Totenhem 1996. godine
Denis Bergkamp je bio na meti Totenhem Hotspursa, nakon dvije godine kataklizme u dresu Intera.
Holanđanin je sjajnim partijama u Ajaksu zaslužio transfer u italijansku seriju A, ali se u Italiji nikako nije snašao.
Pojedini mediji su popularnu nagradu "Magarac nedjelje" koja se dodjeljivala najgorim igračima proteklog kola, željeli da istu preimenuju u "Bergkamp nedjelje".
Kada se tome doda Denisova manična fobija od visine, holandski fudbaler nikada nije putovao avionom, već uvijek kolima, u kancelarijama milanskog kluba su željeli što prije da ga se otarase.
Totenhem se prvi javio, ali je tadašnji predsjednik kluba, Alan Šugar odlučio da "pijevci" ipak odaberu Krisa Armstronga.
Bergkamp je završio u Arsenalu, gdje je postao jedan od najboljih igrača Premijer lige, sa bistom izgrađenom ispred stadiona Arsenala, dok je Armstrong završio karijeru u Vreksamu.
Stiven Džerard iz Liverpula u Čelzi 2005. godine
Ovoga puta sva krivica bi mogla da se svali na samo jednog čovjeka....Žozea Murinja.
Portugalski stručnjak je već pivolio legednu Liverpulovog "kopa" da nakon što završi sezonu pređe u London.
"Specijalni" je cijelu stvar "zasladio" engleskim interesom da se dva najbolja vezna igrača (Džerard i Lampard) nađu u istoj ekipi.
Ipak na samom kraju rekao je nešto što je promjenilo cijelu situaciju.
"Ako ne dođe kod nas, nikad više neće podići ni jedan trofej", rekao je Murinjo za englesku štampu.
To je navodno probudilo ponos kod Džerarda koji je odbio ponudu Čelzija, a iste godine je podigao trofej Lige šampiona, u sezoni kada su u polufinalu "crveni" izbacili upravo Murinjov Čelzi.
Dijego Armando Maradona iz Argentinos Juniorsa u Šefild Junajted 1978. godine
Heri Heslem, menadžer Šefilda, nalazio se u Južnoj Americi, gdje je skautovao talente za svoj klub.
Jedan maleni dječak, kovrdžave kose i nevjerovatne tehnike mu je zapao za oko, i odmah je javio upravi da bez razmišljanja ponudi 200.000 dolara.
Uprava kluba međutim smatrala je da je to preveliki novac, pa su se odlučili za Alehadra Sabelju, koji je koštao 50.000 dolara manje.
Sabelja se nakon dvije sezone preselio u Lids, a potom vratio u Južnu Ameriku, dok je Heslemov favorit postao jedan od najboljih fudbalera svih vremena.
Zinedin Zidan u Blekburn iz Bordoa 1995. godine
Keni Dalgliš je 1995. godine predložio Džeku Volkeru, vlasniku Roversa da za male pare mogu da dovedu dvojac iz Bordoa, Kristofa Dugarija i Zinedina Zidana.
Dalgliš je posebno akcentovao mladog Zidana, jer je smatrao da sa njim tim koji je upravo osvojio Premijer ligu dobija na kvalitetu, i da mogu da ostanu dugo u samom vrhu engleskog fudbala.
Volkerov odgovor koji je uslijedio citira se i dan danas.
"Zašto bi kupovali Zinedina Zidana, kada imamo Tima Šervuda"?
Bonus video:
