Crnogorska fudbalska liga trenutno je pretposljednja u Evropi po učinku timova na međunarodnoj sceni, što je jedan od najvjernijih prikaza kvaliteta.
Po infrastrukturi, CFL je takođe na samom dnu, a ako bi ikako mogao da se napravi renking po broju "sumnjivih" utakmica - posebno ove sezone, definitivno bi bio pri samom vrhu.
Po tučama, tenzijama na tribinama, ponašanju samih aktera, nerijetko čak i rukovodilaca, igrača i trenera - a sve dispropocionalno odnosu na kvalitet i broj navijača na tribinama - i tu bi CFL zauzeo vrlo visoku poziciju, možda bi i držao primat.
Uz mnoge poražavajuće elemente, elitni domaći fudbalski šampionat ima barem nešto pozitivnije što je razlikuje od drugih - a to je raznolikost i neizvjesnost.
Rijetko kada se prije početka sezone zna, ili sluti, ko će biti šampion, nema ni privilegovanih timova, barem ne na duži rok.
Tome svjedoči podatak da je Dečić, koji je danas osvojio titulu, čak sedmi različiti šampion od sticanja nazavisnosti.
U prethodnih 17 sezona šest puta je slavila Budućnost, pet Sutjeska, pod dva puta Mogren i Rudar, po jednom Zeta, OFK Titograd i sada Dečić.
Za 18 sezona - sedam različitih prvaka, rijetko koja liga može da se pohvali takvom raznolikošću, u tako kratkom vremenskom periodu.
Ne treba vam puno da u Crnoj Gori postanete šampion - malo više ulaganja, sezona, dvije i eto titule. Dečić je jedinstven i po tome što je cijelu sezonu igrao kao gost - renovirani stadion (i teren) u Tuzima još čeka na otvaranje.
Takva raznolikost je, s druge strane, možda i odsustvo kvaliteta - nema giganta, dominantnog tima.
Srbija je, na primjer, imala samo dva šampiona otkada je samostalna, od 2006. - Zvezdu i Partizan. Slično je bilo i od 1992, kada je bila zajednička liga sa Crnom Gorom, a idilu vječitih samo je dva puta prekinuo Obilić.
U Hrvatskoj, od 1992. godine, za 32 sezone, samo četiri tima su osvajala titule: Dinamo (jedno vrijeme se zvao Kroacija), Hajduk, te po jednom Zagreb i Rijeka.
Šampionati Bosne i Hercegovine održavaju se od 1994. godine i bilo je devet različitih šampiona, za 30 sezona: Željezničar, Sarajevo, Čelik, Zrinjski, Borac iz Banjaluke, a radovali su se i Široki Brijeg, Leotar, Modriča, čak i Brotnjo iz Čitluka.
Devet različitih praka od 1992. bilo je i u Makedoniji: Vardar, Sileks, Sloga, Pobeda, Rabotnički, Makedonija, Renova, Škendija i Škupi.
U Sloveniji, takođe od 1992, bilo ih je sedam: Olimpija, Gorica, Maribor, Domžale, Koper, Celje i Mura.
Crna Gora ima najbolji prosjek po broju šampiona, ako je to ikakva utjeha...
Bonus video:
