Frenk Sinatra je pjevao vanvremenski “My way”, navijači Atalante na stadionu u Dablinu istakli transparent “A modo nostro”, a prevod je otprilike isti - kad nešto radiš na svoj način. Specifičan, onaj kojem se svijet divi...
A, upravo je Atalanta sve to - ekipa koja je na svoj način, tiho i daleko od blještavila velikih pozornica, od Serije B prije 14 godina polako rasla i na kraju postala toliko moćna, a istovremeno lepršava, da osvoji evropski trofej, da drži lekcije velikom Liverpulu i neporaženom Bajeru.
Het-trik heroj Ademola Lukman, Teun Kopmeiners, Đanluka Skamaka, Šarl de Ketelare i ostali majstori u plavo-crnom u Bergamo su donijeli pehar namijenjen pobjedniku Lige Evrope - tek drugi za klub koji ima 116 godina, a prvi nakon šest decenija.
Svi oni su heroji, ali poseban naklon ide za dva gospodina koji nakon finala Lige Evrope u Dablinu nisu mogla da sakriju suze - tvorcima najbolje Atalante u istoriji.
GENIJALNE SIJEDE GLAVE
Jedan je dobro poznat cijelom svijetu - Đanpjero Gasperini, trener Atalante i čovjek zbog čijeg načina fudbala je svijet zavoliio ekipu iz Bergama. Za drugog se možda manje čulo, ali jednako je bitan - on je Antonio Perkasi, predsjednik kluba.
Kao veoma mlad nosio je dres voljenog kluba, a onda sa 23 godine odlučio da se oproba u preduzetništvu. Nije pogriješio, jer mu je bogatstvo koje je zaradio omogućilo da preuzme Atalantu - dva puta, a posljednji 2010. kada je “La Dea” (boginja) ispala u Seriju B.
Iako je ekspresno vratio u Seriju A, Atalanta je dugo bila ispod radara, u sredini ili donjem dijelu tabele, a onda je u ljeto 2016. kozmetički magnat odlučio da za trenera postavi Gasperinija.
GASPERINI NA IVICI OTKAZA NAKON ŠEST MEČEVA
I činilo se tada da je pogriješio... Za stručnjaka iz Pijemonta nije sve krenulo kako je očekivao, tokom prvih šest kola Serije A izgubio je četiri meča, a u Bergamo je stigao neporaženi Napoli sa Mauricijom Sarijem.
“Zaista sam u tom trenutku bio na ivici otkaza”, rekao je Gasperini kasnije za “Gazeta delo Sport”.
Veče pred taj duel odlučio je da promijeni mnogo toga, da pojedine iskusne igrače pošalje na klupu, a šansu pruži nekima od mlađih lokalnih momka poput Matije Kaldare i Roberta Galjardinija.
“La Dea” je slavila 1:0 i do kraja sezone stigla do četvrtog mjesta i izlaska u Ligu Evrope - velika priča je krenula.
Nikada nakon toga Atalanta nije bila u donjem dijelu Serije A, igrala je Ligu šampiona, a ove sezone dotakla i zvijezde trijumfom u finalu Lige Evrope protiv Bajera kojeg niko drugi ove sezone nije uspio da savlada.
- Liga Evrope sa Atalantom je možda jedna od onih fudbalskih bajki koje se rijetko dešavaju. To daje nadu, jer se ne svodi sve na Superligu, velike račune i budžete - rekao je Gasperini.
OD PRODAJE IGRAČA 521 MILION ZA PET GODINA
Perkasi i Gasperini nikada nisu jurili velika i skupa pojačanja, to nije bio način ovog kluba, ali su zato zaradili mnogo na transferima igrača. Prema “Tranfermarktu” čak 521 milion eura u posljednjih pet godina.
Među zvučnijim prodajama izdvajaju se Rasmus Hojlund (kupljen za 17 miliona prije nego je za 64 pošao u Mančester junajted) i Kristijan Romero (doveden za 16 miliona, Totenhem ga je platio 54), a dobar posao napravljen je i sa Dejanom Kuluševskim, Frenkom Kesijem, Alesandrom Bastonijem...
I ono najvažnije - Atalanta je uvijek nalazila prave zamjene na koje nije trošila mnogo.
Bonus video:
