Oliver Šarkić je doručkovao na Mauricijusu, tek trećeg dana svog medenog meseca, kada mu je zazvonio telefon.
Bio je to njegov otac Bojan. Drhtavim glasom rekao je Oliveru da je njegov brat blizanac Matija - golman Crne Gore i Milvola - kolabirao. “Bio sam iznenađen, ali onda je njegova sljedeća rečenica bila - i umro je", prisjeća se Oliver u velikom tekstu Njujork tajmsa platforme "The Atlhetic", posvećenom iznenada preminulom golmanu crnogorske reprezentacije Matiji Šarkiću.
“Nisam vjerovao. Bilo je razarujuće”, kazao je Oliver.
Matija je imao samo 26 godina. Uzrok njegove smrti još se utvrđuje, ali je njegovoj porodici rečeno da je doživio iznenadni srčani zastoj. Bio je na odmoru sa svojom djevojkom Fibi, bivšim defanzivcem Aston Vile Oskarom Borgom i njegovom devojkom.
Matija je preminuo 10 dana nakon što je proglašen za igrača utakmice na prijateljskom meču Crne Gore protiv Belgije u Briselu, a samo sedmicu nakon što je bio kum na Oliverovom vjenčanju, zajedno sa njihovim starijim bratom Danilom i prijateljem iz djetinjstva.
"To je bio posljednji put da sam ga vidio živog", rekao je Oliver za "The Athletic".
„Gorko-slatka, ali to je nevjerovatna posljednja uspomena".
“Uvijek smo bili zajedno. Nije bilo Matije bez Olivera, ni Olivera bez Matije. Došli smo u paketu. Bio je pola mene. Zauvijek ću imati sjajne uspomene na njega. Volio bih da možemo da napravimo nove, kao na vjenčanju.”
Matija, promišljen, studiozan i izuzetno popularan igrač svakog kluba za koji je nastupao, polako se približavao ostvarenju svog sna da zaigra u Premijer ligi, nakon što je uživao u odličnoj sezoni sa Milvolom u Čempionšipu.
Taj san je sada okrutno otet, ostavljajući njegovu porodicu i prijatelje koji se bore s preranim odlaskom mladića u najboljim godinama života.
Nakon što je završio sezonu sa Milvolom, Matija je sa Endijem Maršalom, svojim trenerom golmana još iz perioda dok je bio u Aston Vili, odletio u Tursku, a zatim u Španiju, kako bi se pripremio za prijateljski meč Crne Gore protiv Belgije 5. juna.
Za Matiju, koji je veći dio djetinjstva proveo u Belgiji, to je bila utakmica koja je imala dodatno značenje i pružila mu priliku da se sretne sa starim prijateljima iz Anderlehtove akademije, uključujući Vouta Faesa i Orela Mangalu.
Dodatni trening se isplatio, jer je napravio niz fantastičnih odbrana i proglašen je za igrača utakmice u porazu Crne Gore od 2:0. Bila je to, kako kaže Bojan za Atletik, “najbolja utakmica u njegovom životu”.
Tragično, bila mu je i posljednja.
Matija je dobio dozvolu da propusti narednu utakmicu Crne Gore, takođe prijateljsku protiv Gruzije, kako bi prisustvovao vjenčanju brata blizanca Olivera - takođe profesionalnog fudbalera, koji je imao čarobne u Lidsu i Blekpulu - u Gimaraešu, na sjeveru Portugala, 8. juna.
Nakon toga se vratio u Veliku Britaniju prije nego što je otputovao u Crnu Goru na mini-pauzu. Nakon što je u sletio u petak, proveo je dan na plaži i ponosno pokazao svoj novonamješteni stan u primorskom gradu Budvi, na obali Jadranskog mora.
U ranim jutarnjim satima u subotu, međutim, Matija se probudio sa tegobama i nedugo zatim se srušio. Borgova devojka, medicinska sestra, davala je reanimaciju dok nije stigla hitna pomoć, a bolničari su potom pokušali da reanimaciju, ali bezuspešno.
“Bila je to trenutna smrt”, rekao je Bojan.
“Nije patio.” Bojanu je rečeno da mu je sin preminuo u 6 sati ujutro i da obavijesti Olivera.
Oliver i njegova nova supruga Nataša odmah su prekinuli medeni mjesec, leteći nazad u Crnu Goru preko Dubaija i Albanije, kako bi u ponedjeljak prisustvovali sahrani svog brata blizanca.
„Ovdašnja tradicija je da braća stavljaju svog brata u kovčeg“, rekao je Oliver.
“Tako smo ja i moj brat i dva radnika iz mrtvačnice podigli Matiju i nježno ga spistili u kovčeg. Izgledao je tako mirno i bio je u dresu reprezentacije". „U razmaku od samo nedelju dana, videli smo iste ljude (koji su bili na njegovom venčanju). Krenuli smo od najvišeg do najnižeg nivoa.”
Sutradan je upriličena komemoracija u organizaciji Fudbalskog saveza Crne Gore, kojoj je prisustvovao i predsjednik države, gdje je i Oliver govorom odao Matiji počast.
“U svom govoru sam rekao da ću ga uvijek pamtiti onakvim kakav je bio posljednji: visok, zgodan, pametan čovjek, brat pun ljubavi i izuzetno talentovan golman, vrijedan i posvećen.”
Matija je sahranjen sa bakom i djedom, Bebom i Alijom, na glavnom groblju u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore.
„Obojica su toliko verovali u njega“, rekao je Bojan.
“Moja majka se odlučila za ime Matija, a otac je bio fudbaler koji je uvijek govorio da će uspjeti kao profesionalac. Sada je zajedno sa njima”.
Matija, koji je tečno govorio engleski, francuski, holandski i crnogorski, rođen je u Grimzbiju, a rano djetinjstvo proveo je u Londonu prije nego što ga je očev diplomatski posao za crnogorsku Vladu odveo u Brisel kada je imao sedam godina.
Njegova majka, Natali, radila je kao državni službenik, a sada vodi vlastiti posao boreći se protiv dezinformacija u medijima.
Fudbal je oduvijek bio opsesija, a Oliver se sjeća kako bi on i Matija u Briselu putovali sat i po do škole, natovareni knjigama i fudbalskom opremom, a vraćali se kući u 22 sata, nakon treninga.
Matija je počeo fudbalski život kao defanzivac, ali je prešao na golmana kada je jednog dana trebalo da popuni prazninu na golu igrajući za svoj školski tim, Čelam, protiv Fulama.
Tamo je pronašao svoj poziv, modelirajući igru prema Klaudiju Tafarelu - kao 10-godišnjak, proučavao je video zapise brazilskog golmana, pokušavajući da prikupi savjete.
„Ne biste očekivali da će desetogodišnjak ulaziti u takve detalje, ali to je bio on“, prisjeća se Bojan.
“Postao je zaista profesionalan, razmišljajući o svakom detalju. Želio je savršenstvo.”
Matija se vratio u Englesku nakon što je potpisao za Aston Vilu 2015. godine, što je bio početak nomadskog putovanja kroz engleski ligaški sistem koji je uključivao pozajmuce u Vigan Atletiku, Stratford Taunu i Havant & Voterlivilu, kao i škotskom Livingstonu.
Na kraju je potpisao za Vulverhempton Vondererse 2020. prije nego što je otišao na dalje pozajmice u Šruzberi taunu, Birmingem sitiju i Stouk sitiju.
Prošlog jula pridružio se Milvolu potpisavši ugovor i konačno se činilo da je pronašao svoj fudbalski dom.
Svaki saigrač i menadžer sa kojim je razgovarao "The Athletic" govorio je o momku koji se besprekorno ponašao, koja je imao vremena za svakoga i sjećao se onih koji su mu pomogli.
U Stratfordu je, na primjer, ostao u kontaktu s ljudima u klubu čak i kada je igrao na mnogo višem nivou.
Takođe je bio posvećen profesionalac, odlučan da dostigne vrhunac svoje igre. Proveo je sate, na primjer, savladavajući bočni volej iz ruku koji ostaje nisko kroz vazduh.
Ostao je upamćen i po sposobnosti da osvijetli sobu, smislu za humor i nestašluk, "zaraznoj" energiji, ljubavi prema putovanjima i dobroj kafi.
Bio je toliko strastven za kafom da je kod kuće imao stanicu, nazvanu "Šarkić Lounge".
„Sve što je radio bilo je zabavno“, prisjeća se Bojan.
“Sve je radio sa osmjehom i to je bio on. Moja majka je bila glumica, a Matiju je zvala 'bakin glumac' jer se on uvijek zezao oko nje, plesao, pravio razne gluposti".
“Omiljeni film bio mu je Borat (filmski lik Saše Barona Koena), a jednom u Milvolu, kada su izašli na Božić, obukli su ga u Borata. Nešto slično je uradio i u Birmingemu: kupio je plastični Lamborđini i ušao u svlačionicu obučen kao Troj Dini, jer je Troj imao Lamborđini. Uvijek mu je trebalo malo da se zabavi i nasmije ljude.”
U Vulverhemptonu je tako sklopio blisko prijateljstvo sa kapitenom kluba Maksom Kilmenom.
"Odmah smo se složili", rekao je Kilmen.
“Imali smo slične moralne principe u životu. Bio je veoma skroman, radio je zaista naporno, želio je da bude najbolji i uspio se na fudbalskoj ljestvici. Samo je želio da se usavršava".
“Dao bi sve od sebe da pomogne svima – ne samo u fudbalu već i u životu. Govorio je četiri jezika, pa kada bi menadžer - Bruno Ladž, ili Žulen Lopetegi - objašnjavali nešto, Mati bi prevodio za Francuze u timu".
“Svi bi rekli isto: o njemu ne možete reći lošu riječ. Izgradili smo pravu vezu. To je tako tužno.”
Kilmen je rekao da je planirao da se ovog ljeta vidi s Matijom u Londonu nakon što se vrati s ljetovanja.
Njegov kolega golman Hari Burgojn, koji je proveo sezonu s Matijom u Šruzberiju, sjeća se da je svakog jutra doručkovao s Matijom i da su naizmjenično kupovali dimljeni losos.
"Klub to nije pružio, ali Mati je imao dogovor sa fizioterapeutima, pa će im, ako ništa ne kažu, donijeti kafu", rekao je Burgojn, koji je takođe igrao za Volvse. “Tako smo počeli da uživamo u dimljenom lososu. Uvijek je uspijevao da pronađe kvalitetniji dimljeni losos, tako da je uvijek bilo lijepo kada bi on došao na red, jer sam znao da će izvući najbolje od sebe. Upoznao me je i sa kafom u crnogorskom stilu, koja je bila veoma jaka.”
Matijina odlučnost da izvuče sve do posljednje kapi svog talenta bila je očigledna svima koji su ga poznavali. Oliver se sjeća kako je u svojoj kuhinji imao tablu na kojoj je zapisivao stvari koje želi da poboljša.
"On bi to gledao svaki dan i to bi ga inspirisalo da nastavi da se zalaže za svoje ciljeve", rekao je.
U Birmingemu je Matija imao nezgodan početak karijere. Ali, umjesto da se povuče u sebe, on je tražio savjet od ljudi oko sebe.
"Napravio je nekoliko grešaka i došao je meni i Endiju Maršalu i postavljao pitanja", rekao je Nil Eteridž, još jedan golman u Birmingemu u to vrijeme.
“To je pokazalo koliko je skroman da traži savjet od ljudi koji su bili u igri duže od njega. Odatle je ponovo krenuo, a nekoliko utakmica kasnije ponovo se vratio u igru sa rolama igrača utakmice.”
Za trenere pod kojima je igrao, Matija je bio savršen igrač: željan učenja i neko ko je mogao vrlo brzo da upije i dugo zadrži informacije.
“Bio je veoma profesionalan, pun poštovanja i dobrog vaspitanja - menadžerski san”, rekao je Li Bojer, njegov trener u Birmingemu.
“Znali ste kada je izašao na teren da će vam dati sve što može. Kao lik u okolini, bio je omiljen. Svi su ga poštovali. Bio je jedan od dobrih momaka.”
Geri Holt, njegov trener u Livingstonu, se složio. “Bio je mladić sa starom, mudrom glavom na ramenima”, rekao je.
„Bio je veoma poštovan, veoma skroman, ali veoma pokretan. Imao je nevjerovatnu vjeru u sopstvene sposobnosti. Ako mi je ikad zatrebao da neko uradi nešto, on bi uvijek rekao: 'Nema problema'. Izvanredno je predstavljao svoju porodicu, prije svega zbog načina na koji se ponašao". "Kada je prvi put potpisao, sjeli smo ga i rekli mu da neće početi", rekao je Holt.
“Bio je stvarno iznerviran. Rekao je: 'Prihvatam, ali sam bolji od njega (drugog golmana).' Pomislio sam: 'Fer-plej prema tebi'. Nije spuštao alate, nije se zafrkavao, jer kao mladić - to je najlakše uraditi. Borio se jako na treningu, gurao je i drugog golmana da bude bolji, nije bio negativan, bio je željan da igre. A kada je stao na gol, bio je apsolutno izvanredan.”
Kada je Matija krenuo na fudbalski put, imao je dva glavna sna. Jedan je bio da predstavlja svoju zemlju, što je i postigao, upisavši devet seniorskih nastupa za Crnu Goru. Drugi je bio da zaigra u Premijer ligi, ambicija koja je bila tako blizu ostvarenja.
Za njegovu porodicu slomljenog srca, naravno, to što Matija nije shvatio svoj ogroman potencijal kao fudbalera samo je dio njihove tuge.
Rupa koju je njegova smrt ostavila u njihovim životima nikada neće biti popunjena.
„Niko nikada nije verovao da smo blizanci i slkedeće pitanje koje su nam uvijek postavljali bilo je ko je stariji“, rekao je Oliver.
“Odgovor je bio da je Matija stariji tri minuta. To pitanje ko je stariji nikada se više neće postavljati. Sada sam stariji od njega i to me je jako pogodilo, jer sam uvijek bio najmlađi. A sada je njegovo putovanje završeno.”
Bonus video:
