Budućnost je u revanšu 3. kola kvalifikacija za LŠ protiv Partizana, u sjajnom ambijentu stadiona pod Goricom, odigrala iznad svojih mogućnosti.
Tim, koji je doživio tektonske promjene u odnosu na prethodnu sezonu, u kome, iz raznih razloga, nije bilo trojice napadača Đalovića, Vujovića i Raičevića (dali 31, od 52 gola u prošlom prvenstvu), kapitena Radunovića, ofanzivnog veziste Vušurovića, kreatora igre Raičkovića, mogao je da zakomplikuje dvomeč sa Partizanom u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona. Zaslužio je bar utješnu pobjedu, a ne utješnih 0:0.
Zato se nakon onakvog revanša, u kojem je Budućnost pokazala da može da igra sa Partizanom, a mogla je da bude još ravnopravnija u dvomeču da je barem imala prošlogodišnji tim, postavlja pitanje - šta je radila uprava kluba u minulih 30 dana, uključujući i sportskog dorektora?
Finansijski stabilizovani nakon godina blokade računa i poslovanja u debelom minusu, sa skoro pola miliona nagrade od Uefe za osvojenu titulu, čelnici „plavih” su dozvolili da Budućnost u kvalifikacije ze Ligu šampiona, takmičenje u koje su se Podgoričani vratili nakon pet godina, uđe sa - mnogo slabijim timom od onog koji je završio prvenstvo.
Umjesto da bude suprotno, da za elitno takmičenje pojačaju, ili barem sačuvaju prošlogodišnji tim, „plavi” su u dvomeč sa Partizanom ušli pojačani na samo jednoj poziciji - golmanskoj, gdje je stajao sjajni Milan Mijatović. U ostalim linijama tima, bili su - žestoko oslabljeni.
Zato nakon onakvog revanša protiv Partizana, u kojem je Budućnost bila bolja, ali nije imala kvalitet da šanse pretvori u golove, navijači mogu da žale još više, i s pravom se zapitaju - kada je to trebalo napraviti igrački iskorak, ako ne sada, uoči „utakmica decenije”, kakve su bile ove sa Partizanom?
Budućnost je ljetos promijenila trenera, što je bila hrabra odluka. Miodraga Vukotića, koji je osvojio titulu, zamijenio, čak i za ovdašnje prilike, ne previše poznati Dragan Kažić.
Rano je za sud koliko dobro vodi ekipu, makar je njegova Budućnosti, igrački limitirana, držala u šahu Partizan u revanšu, ali se i sam Kažić uvjerio koliko će ga problema čekati sa ovakvim timom, čak i u domaćem prvenstvu.
Ponosan na igru svojih izabranika, koji su kako je rekao igrali „pošteno za svoj klub i svoj grad”, Kažić je nakon utakmice ukazao i na probleme, koji se ne vide „golim okom", kada je govorio o tome šta njega i njegove saradnike čeka u narednom periodu.
"Nama predstoji veliki rad u taktičkom smislu. Ono što sam zatekao nije mi se svidjelo. Svakim danom sve ide na bolje, ali mi se u radu se vraćamo na neke stvari koje su momci morali da znaju i da urade sa nekim trenerima prije nekoliko godina, u mlađim selekcijama. Taj nerad ili nestručan rad u ranijem periodu, bez obzira odakle igrači dolaze i iz kojih klubova, bio je evidentan. Vidjelo se to u pripremi utakmice. Došli smo u situaciju da se vraćamo na početke, kada je u pitanju taktički dio i učenje sistema igre", kazao je Kažić.
To se, kaže, vidjelo i revanšu protiv Partizana, iako je Budućnost u većem dijelu meča djelovala ubjedljivije od Beograđana.
"I ova utakmica je pokazala određene djelove u kojima imamo slabosti. Ostavljamo velike rupe, imamo praznine u sredini terena... Da li je to posljedica zamora, ili plod taktičke neobučenosti, vidjećemo u narednom periodu", kazao je Kažić.
U 180 minuta, Budućnost nije postigla gol. U Beogradu bezopasna, u Podgorici neprecizna, uz četiri promašena zicera.
"Imamo dva-tri solidna napadača za naše prvenstvo, ali je igranje protiv Partizana drugačija dimenzija. Mislim da neće biti problema u realizaciji. Mi tražimo pojačanje na desnoj strani, kako bismo bili opasniji i efikasniji. Ta pozicija nam treba, kao i dva-tri pojačanja na sredini, s obzirom na to da Hočko odlazi iz kluba", rekao je Kažić.
Na meti dva Vukčevića, Balša Radović, Cmiljanić...
Budućnost je ostala bez pola šampionskog tima iz prošle sezone (Đalović, Vujović, Radunović, Vukčević, Vušurović Raičković), a za evropske utakmice sa Partizanom nije pronašla adekvatne zamjene.
Danas je, zapravo, još slabija nego što je bila juče, jer iz ekipe odlazi dugogodišnji vezista Dani Hočko, koji se seli u portugalsku drugu ligu.
Malo je vremena do početka prvenstva, samo 15 dana, a Budućnost mora da pokuša da se pojača - ne samo da bi bila u trci za titulu, već i da bi uopšte konkurisala za plasman na evropsku scenu.
Očekuje se da će Podgoričani narednih dana angažovati nekoliko fudbalera - glavna meta je crnogorski reprezentativac Vladimir Jovović, Zvezdin igrač koji je bio pozajmljen Spartaku, ali je njegovo dovođenje za sada teška misija.
Budućnost će pokušati da vrati neke od svojih bivših fudbalera koji su u međuvremenu igrali u inostranstvu - u pitanju su Marko Vukčević, koji je nastupao za Olimpiju, zatim njegov prezimenjak Andrija, koji je kao pozajmljen igrač Sevilje nosio dres španskog trećeligaša San Fernanda, te Boris Cmiljanić, koji je igrao za Levante B.
Na meti Budućnosti je i brzonogi nekadašnji krilni vezista Lovćena Balša Radović, koji je igrao u albanskom Fljamurtariju.
Bonus video:
