Svlačionica trening centra Milvola ima posebno mjesto - emotivno i ponosno istovremeno. Na tom mjestu, sa kojeg je Matija Šarkić odlazio na treninge, sada stoji golmanski dres sa brojem 20 kao znak da crnogorski golman nikada nije napustio svoje saigrače.
- To je podsjetnik da je on još dio nas i da će to zauvijek biti - rekao je Džejk Kuper.
Taj gest i te riječi defanzivca Milvola možda i najbolje opisuju kako se nastavio život “lavova” nakon iznenadne smrti njihovog i našeg golmana.
Tim povodom Milvolovu “jazbinu” posjetio je “Atletik” i kroz razgovore sa ljudima koji su bili toliko bliski sa Šarkićem otkrio kakav trag je crnogorski čuvar mreže ostavio u jugoistočnom Londonu.
Neće vas definisati kao fudbalere, ali hoće kao muškarce
Priču o Matiji i Milvolu sportski dodatak “Njujork tajmsa” počeo je podsjećanjem na tužno junsko jutro, kada je vijest iz Budve šokirala fudbalsku planetu.
- Kada vam telefon zvoni u šest ujutro subotom, kao roditelj i trener, znate da nešto nije bilo dobro. Ili je pogrešan broj ili su loše vijesti - kaže Nil Haris, trener Milvola.
Sa druge strane linije bio je Endi Maršal, trener golmana Milvola, čovjek koji je Šarkića trenirao još kada je naš golman kao mršavi tinejdžer stigao u Aston Vilu.
- Mati - rekao mi je Maršal, a nakon što sam ga upitao šta je uradio, samo je dodao:
- Mati je preminuo.
Uslijedili su teški sati za Harisa - ostao je bez momka kojeg je volio, a trebalo je sve saopštiti igračima. Kaže da je cijeli dan proveo pored telefona.
Bili su to dani odmora nakon završetka sezone, a nekoliko sedmica kasnije, svi su se konačno okupili - prvi meč Čempionšipa protiv Votforda “lomio je srca”, bio je u Matijinu čast.
- Trener Haris je tada stao ispred svih i rekao im: Ovo vas neće definisati kao fudbalere, ali hoće kao muškarce - prisjetio se Maršal.
Pamtićemo ga kakav je bio - sjajan
Haris dalje opisuje posljednje sate i minute pred prvi meč u sezoni.
- Rekao sam: Hajde da se sjećamo Matije onakvog kakav je bio - sjajan saigrač i prijatelj. U redu je da plačemo i smijemo se, niko nikoga neće osuđivati.
Odgovor igrača u tom trenutku bio je poseban.
- Rekli su mi: Matijina želja bila bi da nam vidi osmijeh na licu i da uživamo. Nikada ga nećemo zaboraviti i želimo da u njegovu slavu odigramo ovu utakmicu i sezonu.
Milvol u utakmici emocija nije uspio da savlada Votford - poražen je 3:2.
- Možda su okolnosti uticale na ishod, ali bilo je važno da pokažemo poštovanje prema Matiji i njegovoj porodici koja je bila na utakmici i za koju smo znali koliko joj je teško - bilo je važno da vide koliko je Šarkić poseban ovom klubu - objasnio je Kuper.
Trener Haris ne krije da je satima nakon utakmice imao mučan osjećaj.
- Mislio sam da smo ga iznevjerili, ali u jednom trenutku sam shvatio da smo se od Matije oprostili na lijep način i da smo pokazali koliko je bio voljen - naglasio je Haris.
Matijin život nije mogao biti bolji
Endi Maršal je uvijek imao posebno mjesto u Matijinom životu, kao njegov trener, ali i više od toga... Stizao je do Turske i Španije da sa njim individualno radi, gledao je nezaboravan meč Šarkića protiv Belgije nekoliko dana prije smrti, a prisustvavo je i sahrani u Crnoj Gori.
- U nedjelju smo rezervisali let, u ponedjeljak ujutro stigli, a kasnije tog dana je Matija sahranjen. Sve je bilo tako brzo i preteško. Imao je sjajan meč protiv Belgije, bio je na bratovoj svadbi, uživao u odmoru - nije mogao da ima bolji život - opisao je Maršal.
Baš kao što Crna Gora traži prvu pobjedu nakon Matijinog odlaska, tako se i Milvol dugo mučio, ali mnogo važnije od rezultata ove sezone jeste da su “lavovi” na pravi način pokazali da će Matija uvijek živjeti na “Denu”.
Broj 20 koji je povučen iz upotrebe i veliki mural na stadionu uvijek će sve podsjećati na Matijin iskreni osmijeh, na to kakav je bio čovjek i igrač.
Bonus video:
