(Ne)uspjeh prvaka, Kežman o Savićeviću: Od nesporazuma i svađa do velikih prijatelja

Metaja Kežman u novoj epizodi druge sezone emisije (Ne)uspjeh prvaka

4734 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Printscreen
Foto: Printscreen

Nekadašnji jugoslovenski reprezentativac Mateja Kežman, bivša fudbalska zvijezda Partizana, PSV Ajndhovena, Čelsija, Atletiko Madrida, Fenerbahčea i Pari Sen Žermena, bio je gost emisije (Ne)uspjeh prvaka koju u drugoj sezoni vodi čuveno rukometno ime Mirza Džomba.

Kroz skoro dva sata vrlo zanimljivog i inspirativnog razgovora, Kežman se prisjetio mnogo interesantnih detalja svoje prilično živopisne karijere, u kojoj je igrao u velikim klubovima, sarađivao sa velikim igračima, velikim trenerskim imenima...

Jedan od detalja vezan je za sadašnjeg predsjednika FSCG, a tadašnjeg selektora Srbije i Crne Gore Dejana Savićevića, sa kojim je Kežman, kako kaže, postao veliki prijatelj...

"Dejo je danas moj prijatelj veliki, o njemu imam najbolje moguće mišljenje. Glupo je i pričati o tome, mislim da je najbolji naš igrač svih vremena, ali u tom momentu mladost pravi neke relacije koje se tako namjeste", kazao je Kežman.

Sve se dešavalo tokom i nakon sada već čuvene utakmice SCG - Azerbejdžan, igrane u februaru 2003. godine na stadionu pod Goricom (2:2).

"Dešava se ta utakmica protiv Azerbejdžana, kao i svaka druga, gdje mi igramo u Podgorici ničim izazvani, pored Beograda i svega ostalog, gdje pada neka kiša tri dana, gdje teren ne postoji, a mi i pored svega vodimo 2:0. Dejo donese neke odluke da vadi mene i Peđu (Mijatovića), ne znam iz kog razloga, mi primimo dva gola, 2:2 se završi utakmica", priča Kežman, u to vrijeme velika zvijezda PSV-a, u koji je dvije godine ranije otišao iz Partizana za rekordni transfer u istoriji "filipsovaca" - preko 30 miliona...

"I onda nas par pravimo grešku i odlučujemo da mimo ekipe idemo kući privatnim avionom, nekom drugom linijom, mada se to uvijek radilo. I tu nastaje problem, mada da smo dobili vjerovatno ništa nije bilo. A pošto smo igrali 2:2 protiv Azerbejdžana, o tome se pravi fama. Nisam bio jedini, već nas 7-8. I počinje da se pravi toliki pritisak da već počinje da mi smeta. Tada je Piksi bio predsjednik Saveza i onda se dešavaju neke stvari sa Dejom koji nisu trebale da se dese, neki bezvezni i ružni razgovori i jako mi je žao zbog toga".

Kežman kaže da se izvinio, ne samo Savićeviću.

"Ja sam kada sam završio karijeru napravio listu ljudi kojima sam ostao dužan izvinjenje i oprost, jer mislim da sam pogriješio, ali ti gordost, mladost i sujeta u tom momentu to ne dozvoljavaju. I onda sam krenuo redom - od tih nekoliko ljudi za koje mislim tražio sam im oprost, da meni bude lakše, jer mislim da oni to zaslužuju i da nisu zaslužili te moje reakcije u tom momentu, ali je to život nosio i ta mladost u tim nekim trenucima."

Kežman je pričao o odlasku u Čelsi, gdje bio dio Murinjove "revolucije" 2004. Otkriva i zašto se mučio na "Stamord bridžu".

"Došao sam iz PSV-a u Čelsi i to je za mene bio novi svijet. Iz jednog mirnog mjesta, Nunena, sa 15 hiljada stanovnika, organizovanog kluba, bez stresa, bez tenzija, došao sam u svijet koji je totalno drugačiji, gdje je novac mnogo važan, publicitet, javnost... Trebalo mi je vremena da shvatim da više nisam u Ajndhovenu, sad sam ovdje gdje se svaki korak prati. U Holandiji nema tabloida, to tamo ne postoji, u Londonu biraš gdje ćeš na večeru, kako ćeš da se ponašaš, šta ćeš da radiš... Mijanjaj kola, moraš da voziš nešto bolje, inače te ne poštuju... Totalno nešto novo gdje ti treba vremena da se uklopiš".

Počelo je, međutim, jako dobro na pripremama.

"Poslije mene je doveden Drogba. Imali smo turneju u Americi na pripremama gdje sam ja davao golove Milanu, Romi... Onda smo se vratili kući gdje sam na još nekim pripremnim utakmica sjajno funkcionisao u tandemu sa njim. Onda dođe prva utakmica prvenstva, otvaramo Premijer ligu protiv Mančester junajteda na našem stadionu, gdje Murinjo naravno neće da rizikuje, želi da se zatvori, ipak je to Mančester junajted... I krene sa jednim, ne sa dva napadača i kaže da ćemo već od sljedeće utakmice da se vratimo na ono što smo igrali cijeli pripremni period. Mi dobijemo 1:0 i više nikada nismo igrali sa dva napadača", priča Kežman.

"Ja sam se i pored toga borio za svaki moj minut, ali je to poslije bilo jako teško, jer pričamo o špicu Drogbi koji je realno bolji igrač od mene, koji je zvijer - što se kasnije i pokazalo, momak sa kojim ja ne mogu da se poredim jedan na jedan, mogu da igram zajedno s njim, ali ne ispred njega".

Bonus video: