Osmijeh dječaka koji voli život, pogled pun topline, dobri div koji među fudbalskim gladijatorima nije znao za strah, uvijek pozitivan, uvijek željan pobjeda, radosti...
To je Matija Šarkić. Onakav kakvog će Crna Gora pamtiti.
Godina koja je odbrojala svoje dane bila je tužna i bolna, ali nas je i naučila da je Matija zaslužio da se slavi njegov život. Baš onako kako bi i on volio.
A, život je lijep kao što je bio tog 5. juna u Briselu kada je Crna Gora slavila njegove čudesne odbrane, kada su svi naglas razmišljali da je naš fudbal dobio golmana za najmanje narednu deceniju. Život je ponekad i surov, kao deset dana kasnije kada je “uzeo” Matiju, kada je skamenio Crnu Goru, a suze Dejana Savićevića iz tih dana bile na neki način i suze cijele nacije...
Matija je otišao prerano, ali je svaki gest - od naše zemlje, preko Ostrva, do najveće evropske scene - pokazao da nikada neće biti zaboravljen, da će svi oni koji su ga voljeli i cijenili čuvati uspomenu na njega.
Uvijek lav, veliki zmajčeki...
Jednako kao Crnu Goru odlazak Matije Šarkića sledio je i njegov Milvol, ali i sve ostale klubove iz Engleske čije boje je branio.
“Lavovi” sa “Dena” nisu zaboravili svog golmana, ali ni njegovu porodicu koju su pozvali da bude gost kluba na prvom meču nove sezone - u danu kada su rekli da žele da slave Matijin život.
Posljednji pozdrav našem golmanu tada su poslali i gosti, navijači Votforda, a od Milvola je dobio mural na stadionu sa kojeg nasmijani Matija sve podsjeća na to kakav je bio. Ujedno, broj 20 koji je Šarkić nosio u tom klubu uvijek će biti samo njegov, pošto ga je Milvol u čast našeg golmana povukao iz upotrebe.
Tužne vijesti iz Budve desile su u trenutku kada je počinjalo Evropsko prvenstvo, a tamo su veličinu pokazali Slovenci predvođeni kapitenom Janom Oblakom i selektorom Matjažom Kekom - sa crnim florom oko ruke za Matiju osvojili su veliki bod protiv Danske, ali i srca svih u Crnoj Gori.
Stigle su tada poruke i iz vrha Uefe i Fife od Aleksandera Čeferina i Đanija Infantina.
Kišna noć koja je slomila sokole
A, onda je stigao septembar i prvi meč “sokola” u Crnoj Gori bez svog druga... Nebo iznad Nikšića tog dana je kao rijetko kada plakalo, a fudbaleri naše zemlje kao jedan u Matijinim dresovima sa brojem 13 izašli su na teren pred utakmicu sa Velsom u Ligi nacija.
Stevan Jovetić i drugovi pokazali su tada će Matija zauvijek biti njihov saigrač, njegovo ime skandirali su i navijači, a koliko je te noći kraj Bistrice malo kome bilo do fudbala pokazale su dvije lopte u mreži Crne Gore za manje od tri minuta nakon prvog sudijskog zvižduka.
Bio je fudbal tada u drugom planu, ali su navijači našeg rivala pokazali njegovu najljepšu stranu.
Navijači Velsa za tu utakmicu imali su spreman poseban transparent za Šarkića, a pored njegovog lika i zastave ove ostrvske zemlje na crnogorskom jeziku su napisali: Počivaj u miru, Matija. Kako su tada objasnili bio je to čin poštovanja i sjećanja, a zastavu su kasnije poklonili Matijinoj porodici.
Uspomenu na Matiju čuvaće i Fudbalski savez Crne Gore, koji je ovog decembra prvi put dodijelio nagradu koja nosi njegovo ime, a u planu je i turnir koji će se igrati u njegovu čast.
I nakon svega život nastavlja da se vrti kao lopta koja je Matiji bila sve - lopta koja će svaki put kada završi u mreži nekog od rivala Crne Gore biti posebna poruka od njegovih saigrača da i dalje sa njim proslavljaju pobjede.
Bonus video:
