Na devet kilometara južno od Madrida nalazi se Valjekas, jedno od dvadesetak okruga ovog velikog evropskog grada. Za mnoge širom svijeta vjerovatno nepoznato predgrađe, ali za one koji prate fudbal dobro poznato mjesto u kojem se ne vole Real ili Atletiko, već se živi za Rajo Valjekano.
Maleni stadion sa južnom i sjevernom tribinom kakve su nekada bile pod Goricom, krije veliku ljubav - prema klubu, ali i onima koji su nosili prepoznatljivi bijeli dres sa crvenom linijom preko njega.
Da je tako znao je i naš Andrija Delibašić, i dok je igrao na "Estadio de Valjekasu", ali kada se posljednjih godina borio protiv teške bolesti... Ako nisu ranije sada to znaju i svi ostali, nakon što je gest malog-velikog Raja zaslužio dubok naklon.
Veliki čovjek Andrija od juče nije sa nama, teška bolest odvela ga je prerano - sa Crnom Gorom plakao je i Rajo, a kako bio odao poštu svom nekadašnjem napadaču odlučio da u klubu proglasi trodnevnu žalost.
Dok se tuguje za Andrijom zastave u klubu, ispred stadiona i svuda gdje je Rajo, spuštene su na pola koplja.
Gest za divljene, gest koji pokazuje da Rajo Valjekano možda nema titule kao Real i Atletiko, ali ima manire velikog kluba.
"Želimo da izrazimo najdublje saučešće i pošaljemo ljubav njegovoj porodici i prijateljima. Andriji u spomen klub je proglasio trodnevnu žalost sa zastavama na pola koplja", saopštio je klub iz Valjekasa.
Posljednji put Andrija je svoj Rajo Valjekano posjetio prije nešto manje od godinu, u maju kada ga klub nije zaboravio ni tokom proslave 100. godine od osnivanja.
"Teško je naći riječi za dobrodošlicu koju su mi klub i navijači još jednom priredili. Uvijek i zauvijek u mom srcu, hvala Rajo", napisao je Delibašić tada na društvenim mrežama.
Deli, Deli... Odjekivalo je tada kroz Valjekas, a čuće se i u narednim godinama jer Andrija i Rajo su jedno, ljubav za sva vremena.
Bonus video:
