Više od dvije sedmice nakon što su mu čelnici kluba saopštili da sa njim neće produžiti ugovor, trener šampionske Budućnosti Miodrag Vukotić prekinuo je „zid ćutanja” i obratio se opširnim saopštenjem.
U njemu je analizirao svoj dvogodišnji rad na klupi, dotakao se odnosa sa igračima, navijačima, bivšom i sadašnjom upravom.
Na kraju je podvukao:
„Bez ikakve analize prethodnog perioda, naša saradnja nije nastavljena. Zbog čega, ni danas mi nije jasno, niti saopšteno. Valjda ću jednog dana dobiti odgovor”.
Čelnici Budućnosti su prije 15 dana umjesto Vukotića imenovali Dragana Kažića za novog trenera kluba.
„Stara poslovica kaže da je jutro pametnije od večeri. Rukovođen time, sačekao sam da se slegnu utisci i da na miru analiziram svoj, ali i učinak kluba gdje sam radio protekle dvije godine i sa kojim sam prije nepun mjesec osvojio titulu. Osjećanja i utisci su pomiješani - osjećam zadovoljstvo, ponos i optimizam, ali isto tako zbog određenih stvari i dozu gorčine”, kazao je Vukotić.
Preuzeo je Budućnost 1. jula 2015, kada je podgorički klub bio u rasulu - bez definisane uprave kluba, sa velikim igračkim problemima.
„Kao dijete i kapiten Budućnosti, imenovanjem za trenera ostvario sam dugogodišnji san. Međutim, vrlo brzo, po dolasku u klub shvatio sam da ću u svom radu imati dosta problema. Prije svega, igrački kadar je bio nedefinisan, status mladih igrača poražavajući, a vrata kluba bila su širom otvorena za menadžere koji su vršljali i odvodili najkvalitetnije igrače, i uz to imali veliki uticaj na politiku kluba”.
Prve sezone pod Vukotičem, Budućnost je završila 2. na tabeli, a igrala je i finale Kupa.
„Ogromnim angažmanom, kako mojim tako i kompletnog stručnog štaba, ta sezona je bila sezona potpune stabilizacije kluba. Formiran je respektabilan i perspektivan tim, osvojena vicešampionska titula i igrano finale Kupa, koje je nažalost izgubljeno nakon izvođenja penala. Dakle, tim je konsolidovan, rezultati su bili tu, nagovještaj novih i još boljih više nego izvjestan. Međutim, to tadašnju upravu kao da nije interesovalo, možda im je, kada sada razmislim, i smetao naš uspjeh. Kako komentarisati činjenicu da je klub u toj sezoni redovno sa po 3-4 mjeseca kasnio sa platama, da ih nagovještaj igračkog štrajka nije doticao i da su igrači jedinog partnera za saradnju, razgovor i dogovor, vidjeli u stručnom štabu”, navodi Vukotić, ističući da se „sabotaža” nastavila i tokom priprema za novu sezonu.
„Umjesto da se igrački pojačavamo, uprava dozvoljava da se tim još više rasipa. Odlaze najtalentovaniji, a oni standardni koji nemaju ugovore bili su pred izlaznim vratima. Kada sam osjetio opstrukciju, a kako naše najbolje igrače ne bi uzeli drugi klubovi, razgovarao sam i bukvalno ih molio da ostanu, uvjeravajući ih da je Budućnost najveći klub u Crnoj Gori i da se vrijedi za njega boriti. Poslušali su me i zbog toga sam im zahvalan”.
Ljeta 2016. Budućnost je pod Vukotićem ostvarila možda i najveće uspjehe - u kvalifikacijama za Ligu Evrope eliminisala je Rabotnički i umalo napravila čudo protiv Genka.
„U kratkom periodu smo uspjeli da napravimo kostur tima, da dovedemo većinom neafirmisane igrače. Nismo se predavali, iako nas je zbog sveobuhvatne situacije, kompletna fudbalska javnost otpisala pred utakmicu sa Rabotničkim. Međutim, u dvomeču sa makedonskom ekipom izašli smo kao pobjednici i prošli u 2. kolo gdje smo se sastali sa Genkom. U prvom meču u Belgiji i pored dobre igre i lošeg suđenja, rezultat je bio nepovoljan, ali me je naša igra ohrabrila pred revanš, u kojem smo pružili dobru igru, postigli dva gola i anulirali prednost Belgijanaca. Igrali smo i protiv sudija, koji nam nisu dosudili dva očigledna jedanaesterca. Nesrećno smo poraženi na penale, ali utisak poslije utakmice je bio veoma pozitivan, pogotovo imajući u vidu činjenicu opšteg stanja u klubu i uslova u kojima smo trenirali i pripremali se za evroscenu. Da li treba napominjati da niko osim mene i stručnog štaba, pa ni sama uprava, nije vjerovala u ovu i ovakvu Budućnost”, naveo je Vukotić.
Krenula je nova sezona u koju su „plavi” ušli furiozno i odmah napravili razliku na tabeli.
„Rezultati iz Evrope su nam dali motiv da radimo još više, da vjerujemo u model igre koji smo imali u Evropi. Naravno, pojačani sa kvalitetnim igračima na pozicijama na kojima je to bilo potrebno. Međutim, uprava se još jednom oglušila na moje predloge, bolje reći vapaje. Nijemo je i sa strane posmatrala napore igrača i stručnog štaba, tako da smo novo prvenstvo počeli bez pojačanja. Uprkos tome, krenuli smo u novu sezonu veoma dobro i jesenji dio završili ubjedljivo prvi sa 11 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog, a na ostale rivale sa 17 i više bodova”, ističe Vukotić.
U međuvremenu, Budućnost je konačno dobila novu upravu...
„Analizirali smo urađeno tokom jeseni i sugerisali upravi da treba da se pojačamo, posebno po boku, u veznoj liniji i na poziciji štopera, i to sa igračima koji posjeduju kvalitet i kreativnost u igri. Tu smo prije svega mislili na Marka Ćetkovića i Argentinca Maurisija Bajka iz Bokelja. Međutim, ugovor je potpisan samo sa štoperom Simovićem i napadačem Nikačem”.
Na polusezoni, Budućnost je blistala na pripremama u Antaliji, protiv jačih evropskih klubova.
„U proljećni dio prvenstva ušli smo potpuno spremni, što smo pokazali na dvije prvenstvene utakmice, protiv Zete i Sutjeske. Odigrali smo ofanzivno, ali ne toliko kompaktno kao u jesenjem dijelu. Tada počinju problemi koje niko, pa ni ja i moj stručni štab, nismo mogli da riješimo. Poslije utakmice sa Sutjeskom zbog povreda smo ostali bez pola prvog tima, čime smo izgubili kontinuitet, model i moć u igri koji nas je krasio od evropskih utakmica do meča sa ekipom iz Nikšića. Pokušavao sam sa stručnim štabom da nađem adekvatne zamjene i rješenja u toku krize, ali su se iz nedjelje u nedjelju zdravstveni problemi usložnjavali, a alternative nisu bile na potrebnom kvalitativnom nivou. Veći dio proljećnog dijela prvenstva zbog povreda su odsustvovali Radunović, Vukčević, Mitrović, Raičević i Hočko, zbog kartona su pauzirali Vujović, Đalović ili Mirković, uz lošu forma pojdinih igrača sve to učinilo je da se istopi jesenja prednost”.
Čak devet poraza doživjela je Budućnost u drugoj polusezoni, ali je uprkos tome prva prošla kroz cilj.
„Navijačima smo ipak donijeli titulu. Od prvog do posljednjeg kola smo bili prvi na tabeli, postigli smo najviše a primili najmanje golova. Na našem primjeru fudbal je pokazao koliko je nepredvidiv i uzbudljiv, da nema unaprijed dobijene utakmice ili titule”, dodao je Vukotić.
„U ove dvije godine, koliko sam bio šef stručnog štaba, davao sam cijelog sebe, što se može reći i za stručni štab koji su činili Tomić, Perišić, Živaljević, kasnije i Petrović i Vuksanović. Ostvarili smo cilj koji smo sami sebi postavili i u koji smo jedino mi vjerovali. Ovom prilikom bih se zahvalio svojim saradnicima i igračima sa kojima sam sarađivao dvije sezone i svi oni imaju veliki doprinos u ostvarenju velikog uspjeha - osvajanja šampionske titule”.
Vukotić se zahvalio i novoj upravi kluba.
„Osjećam potrebu da kažem i da je klub od momenta dolaska gospodina Žarka Burića sa svojim saradnicima u organizacionom smislu počeo mnogo bolje da funkcioniše. Klub je obezbijedio kvalitetne pripreme i redovne plate i saradnja je bila mnogo bolja u odnosu na prethodnu upravu. U trenucima krize imao sam podršku da završim ono što sam započeo i na tome sam im zahvalan. Njihova podrška im je uzvraćena titulom prvaka”.
Uprkos tituli, a po isteku dvogodišnjeg ugovora, Vukotić je - promijenjen.
„Bez ikakve analize prethodnog perioda naša saradnja nije nastavljena. Zbog čega, ni danas mi nije jasno, niti saopšteno. Valjda ću jednog dana dobiti odgovor. Mojoj Budućnosti želim da nastavi tamo gdje sam stao. Uvijek ću biti uz nju. Budućnost je moja druga kuća”.
Dio navijača me nije podržavao ni kada smo imali 11 bodova više
Miodrag Vukotić je često tokom dvogodišnjeg boravka na klupi Budućnosti, a posebno u posljednjoj polusezoni, bio na udaru navijača sa sjeverne tribine, koji su tražili njegov odlazak.
„Ne znam iz kojeg razloga nisam imao podršku jednog dijela navijača, pa čak i kada smo imali prednost od 11 bodova na tabeli nad najbližim rivalima, i kada smo igrali veoma atraktivno, da ne kažem neki drugi termin”, istakao je Vukotić.
Nisu, međutim, baš svi navijači bili protiv njega.
„Zahvalio bih se svim istinskim navijačima koji su prepoznali moj rad i davali mi veliku podršku koja mi je puno značila, na kraju i pomogla timu da osvojimo titulu", zaključio je Vukotić.
Bonus video:
