Mijenja li Atletik istoriju? Da li je došao kraj “baskijskom fudbalskom carstvu”, pitaju se španski mediji, nakon što su pred očima skauta kultnog tima iz Bilbaoa svoje kvalitete pokazivala dvojica igrača koji nemaju baš nikakve veze za Baskijom.
Tradicija duga 105 godina, da u klubu ne mogu da igraju stranci, osim igrači iz Baskije i baskijskih teritorija (poput Biksenta Lizarazua, ili sada Ejmerika Laporta), mogla bi da bude prošlost, ako Senegalac Ibrahima Dieng, 19-godišnji napadač, i Jusuf Dijara, 17-godišnji vezista iz Malija, zadovolje ukuse trenera Atletika, a čelnici kluba odobre njihov potpis.
Sve je, dakle, još daleko od realizacije, mnogo je „ako“, jer se vjerovatno nešto pitaju i navijači, ali sama činjenica da se prvi put apsolutni stranci, koji nemaju ni kap baskijske krvi, nalaze u trening centru Atletika, dovoljno je interesantna za španske i svjetske medije.
Dieng igra fudbal u malom baskijskom klubu Amorebijeti, dok je Dijara član Ćantree iz Pamplone (pokrajina Navara), koja je filijala Atletika, i u kojoj su kao omladinci igrali San Hose, Iraizoz i Muniain, aktuelne zvijezde prvog tima.
Od 1912. godine, u Atletiku igraju samo fudbaleri baskijskog porijekla, mada je preciznije reći da su u pitanju igrači rođeni u tim oblastima, posebno nakon 2015. i debija Injakija Vilijamsa, koji je rođen u Bilbaou, ali mu je otac iz Gane, a majka iz Liberije.
Četiri godine ranije Jonas Ramaljo postao je prvi fudbaler, koji nije „čistokrvni“ Baskijac, koji je zaigrao u Atletiku - majka mu je Baskijka, otac iz Angole.
Dok se za Vilijamsa i Ramalja može naći objašnjenje kako su došli do Atletika, a da se tradicija ne prekine, dolazak Dienga ili Dijare definitivno bi promijenio tok baskijske fudbalske istorije.
Bonus video:
