Na zvaničnim internet stranama Fibinog Eurobasketa 2017. objavljeno je dirljivo pismo Miloša Teodosića - desetogodišnjem sebi.
"Ćao, Miloše. Sada imaš deset godina i niko te još uvijek ne zove Teo. Treniraš u Valjevu s bratom i sanjaš da otputuješ negdje. Možda da jednog dana odeš u Beograd i zaigraš za bilo koji tim, da budeš dio veće sportske organizacije."
"Ti si običan momak kao i svi tvoji drugovi - nisi zao, ali si pomalo inadžija i nestašan. Provodiš većinu vremena na ulici igrajući se s drugovima i srećan si zbog svog rasporeda: najmanje osam sati na ulici, osam sati u školi i dva sata u krevetu. Sada možeš samo da sanjaš o medaljama i gledaš utakmice reprezentacije Jugoslavije sa zvijezdama poput Bodiroge, Đorđevića, Divca, Danilovića ..."
"Siguran si da je nemoguće da ostvariš njihove uspjehe, čak i da razmišljaš o njima. Ti ciljevi djeluju predaleko i previsoko da bi ih dohvatio. Ali, ti si, Miloše, sada u Valjevu."
"Dozvoli mi da se predstavim. Ja sam Miloš Teodosić ili kako me saigrači zovu - Teo. Imam 29 godina i reći ću ti koliko će poseban i spektakularan tvoj život biti."
"Tvoja porodica biće ti najveća podrška u životu, slušaj savjete koje će ti dati i potpuno im vjeruj. I to ne samo ono što se tiče košarke, već i za sve drugo. Nikada nećeš postati ja bez porodice."
"Reci veliko hvala svom prvom treneru, jer te naučio kako voliš ovu igru. Nije te tjerao da prolaziš kroz naporne vježbe ili zapamtiš veliki broj kombinacija. Zapamti sve njegove priče, naučio te da voliš košarku. Ta ljubav je vječna. Nikada ne preskači školu, moraš da dobiješ dobre ocjene ili ti trener neće dozvoliti da dođeš na trening."
"Za devet godina bićeš apsolutno siguran da je košarka tvoj život. Naredne godine ćeš igrati u Grčkoj, biće to tvoj prvi veliki profesionalni iskorak - Olimpijakos. Godine 2010. FIBA će te proglasiti najboljim košarkašem Evrope. To će biti pomalo ludo, jer ćeš imati samo 23 godine, ali veruj mi da je zaista tako."
"Napustićes Grčku i preseliti se u Rusiju, gdje ćeš imati lične uspone i padove. Velike uspone i bolne padove. Borićeš se s brojnim konkurentima, ali najvažnije - borićeš se sa svojim karakterom. Biće teško, ali će ti pomoći da postaneš čvršći, biće ti potrebne četiri godine da razumiješ svaku grešku koju si napravio i uradićeš to u Moskvi."
"Ali, nagrada za tvoj naporan rad biće neprocjenjiva, bićeš zvijezda nacionalnog tima Srbije i predvoditi ekipu do istorijskog srebra na Svjetskom prvenstvu i zatim Olimpijskim igrama."
"Konačno ćeš osvojiti Evroligu sa CSKA. I svaka osoba u Valjevu će te smatrati legendom."
"Ako mi ne vjeruješ, u redu. Nastavi, radi naporno. Vidjećeš "
Bonus video:
