Deset gostovanja u ABA ligi, 10 u Evroligi i praktično tri u ABA Superkupu, jer su rivali bili domaća Igokea, te Partizan i Crvena zvezda, koji imaju veliku podršku u Republici Srpskoj.
Samo sedam pobjeda na te 23 utakmice, uz poraze od znatno slabijih timova Krke i Cibone, pokazuju da košarkaše Budućnost Volija čeka pakao u borbi za odbranu šampionskog prstena u ABA ligi, jer je tri kola prije kraja jasno da će i u polufinalu i eventualnom finalu morati da jure brejk na strani.
Činjenica da su van „Morače” od jačih rivala savladali samo Partizan, i to nakon produžetka u polufinalu ABA Superkupa, kada je beogradski velikan bio znatno slabiji nego sada, nameće zaključak da ovi igrači nemaju karakter kada ne igraju pred svojima navijačima.
Kako drugačije objasniti činjenicu da je najskuplja ekipa u regionu izgubila od Cedevite iako je devet minuta prije kraja imala plus 14, da se raspala u finišu derbija protiv Crvene zvezde, da je u nedjelju protiv Partizana vodila samo 2:0, da je protiv Bajerna u Minhenu ispustila 17 razlike...
Kraj marta je sve bliže, do početka raspleta ABA lige i borbe za novo učešće u Evroligi je ostalo jako malo vremena i Jasmin Repeša pod hitno mora da nađe rješenje za nagomilane probleme.
Od (pre)skupo plaćenih pojačanja, karakteristike lidera je zasada pokazao samo Noris Kol, ali je problem što je potpuno neobuzdan. Čovjek koji je osvojio dva šampionska prstena u NBA ligi, a potom stigao u Makabi, sezonu je počeo u Avelinu, što govori ili da ima „bubice” ili očajnog menadžera, ili...
Nekadašnji plejmejker Majamija u doba Lebrona Džejmsa, kao i još nekoliko NBA timova, fenomenalno je počeo epizodu u Budućnosti, odmah se nametnuo kao glavni igrač, ali u posljednje vrijeme previše solira. Hoće da završi svaku akciju, prečesto nerezonski šutira, a primjetno je i da loptu voli da doda samo Edvinu Džeksonu.
Koti i Erl Klark, kao najskuplji igrači od početka sezone (kasnije im se po visini plate pridružio Kol), nikako da pokažu zašto su dovedeni. Povremeno zablistaju, ali košarkaši koji zajedno koštaju Budućnost oko milion eura bi morali da rješavaju utakmice, a ne da u odlučujućim trenucima nestaju.
Džekson je od dolaska Repeše nezamjenljiv (ne računajuči prve dvije utakmice, prosjek mu je 28 minuta), iako je bio na pragu otkaza u finišu mandata Aleksandra Džikića. Francuz igra solidno, ali i on prečesto „siluje” sa šutem (protiv Partizana trojke šutirao 9-2).
Šta reći o Džejmsu Belu? Čovjek koji je doveden kao šuter ima očajne procente, utakmica protiv Partizana mu je bila šesta od 16 na kojoj se nije upisao u listu strijelaca, a ukupno je iz igre šutirao mizernih 20 od 71. Jeste da sugrađanin Erla Klarka (obojica su rođena u Pjenfildu, Nju Džersi) igra odlično u odbrani, ali to ne može da sakrije očajna izdanja u napadu.
Goga Bitadze je na nekim utakmicama bio fenomenalan, na nekima tragičar, ali od momka koji ima tek 19 godina se i ne može očekivati da bude glavna opcija tima koji igra Evroligu i juriša na tron u ABA ligi.
Posebno poglavlje zaslužuju domaći igrači. I sa strane je vidljivo da momci koji su donijeli šampionski pehar u ABA ligi nemaju samopouzdanja kao lani, te da je odnos sa strancima mnogo gori nego sa Kajlom Lendrijem, Kajlom Gibsonom i Džastinom Dolmenom. Repeša im, očito, ne vjeruje, jer značajniju minutažu imaju samo Suad Šehović i Filip Barović, i to dok se ne nađe nova „petica”. Petar Popović prečesto ne odigra ni sekundu, iako iskoristi svaku šansu, Danilo Nikolić i Nemanja Gordić su skrajnuti, a Nikola Ivanović je povrijeđen.
Možda će se nešto promijeniti kada se 24-godišnji Podgoričanin oporavi, jer on možda i najbolje od svih igrača Budućnosti zna kako se rješavaju utakmice. Ako od stranaca bude mogao da dobije loptu u ruke, tj. ako mu Repeša i da šansu, jer kada se lome utakmice na teren šalje samo četiri Amerikanca, Francuza i Gruzijca...
Bonus video:
