Srijeda ujutru je trebalo da bude još jedan uobičajen dan za sve NBA fanove iz Evrope koji su tog jutra morali da porane, pa nisu mogli da priušte da pogledaju neku od utakmica u najjačem košarkaškom takmičenju. Telefon u ruke za provjeru rezultata, kad tamo glavna vijest –Chicago Bulls announce that Derrick Rose will have third knee surgery.
Vjerovatno su brojni, poput potpisnika ovih redova, protresli glavu, misleći da možda još uvijek sanjaju, da bi onda ostali nijemi na informaciju da će Rouz morati da operiše isto koljeno koje je operisao prošle godine. Od ledenog bola u grudima do potpunog osjećaja nepravde – i samo jedno pitanje koje se nameće – da li će se Rouz ikada vratiti u elitno društvo?
Nije fer. Nije fer za takvog igrača i čovjeka. Za generaciju koja je odrasla na Džordanovim Bulsima franšiza iz Čikaga je nešto što je simbol NBA skoro isto koliko Lejkersi ili Seltiksi, a najmlađi MVP u istoriji je bio taj mesija koji će „vjetrovitom gradu“ vratiti slavu.
Povrijedili su se ove sezone i Pol Džordž, i Kobe, i Djurent, i Vestbruk, ali ništa nije zadalo tako brutalan udarac svijetu košarke kao povreda Rouza. Možda niste fan ovog igrača, ali morate poštovati njegovu radnu etiku.
Kada je pokidao ligamente u plejof utakmici 2012. to ga nije oborilo, i svi su znali da će se vratiti. I kad je došao „Povratak“ koji je trajao 10 utakmica prošle sezone, nije bilo sumnje da će Rouz spreman dočekati narednu sezonu. I nije nikoga brinulo to što nije baš briljirao u dresu reprezentacija na ljeto.
I možda je i ovo samo još jedan korak za Rouza na putu povratka, Tim Hardavej je posle niza povreda ostvario Hall of fame karijeru, ali je mnoge strah da gledamo kako se ponavlja Brendon Roj... Tužno je i pomisliti da smo od Rouza već vidjeli najbolje.
I to je u ovom momentu i najveći izazov za Rouza. Kojoj proceduri će se podvrgnuti – onoj koja će mu produžiti karijeru, ali ga vjerovatno ograničiti fizički tako da neće moći da igra na način na koji je navikao, ili novi rizik i pokušaj da se vrati na staro po cijenu kraja karijere, ali i dugoročnih problema u svakodnevnom životu.
Ako se odluči da ukloni pokidani ligament, što su već uradili Dvejn Vejd i Erik Bledso, Rouz bi vjerovatno morao da se zadovolji statusom „vrlo dobrog“ igrača, koji i dalje može da pravi razliku, ali ne i da bude apsolutno siguran Hall of famer i neupitni vođa tima. Mogao bi da malo produži karijeru poput Grenta Hila ili Trejsi Mekgrejdija, i da tiho i bez pompe za desetak godina završi karijeru...
Rouz je već jednom rekao da mora da razmišlja i o životu van košarke, ali i ako bude odlučan da se vrati i radi neumorno kako bi se vratio u formu iz 2011. pitanje je koliko će njegovo tijelo moći to da isprati.
Tu ni njegov um ništa ne može. Ova sezona je bila očekivano puna uspona i padova, ali su se neke pravilnosti izdvojile.
Jako loš procenat šuta, rijetko probijanje u reket i još rjeđi dolazak na liniju za slobodna bacanja, zadovoljavanje šutem za tri poena sa procentom ispod 30 odsto.
Nije bio ni blizu All Star liste čak ni po glasovima fanova, mnogo bolje sezone imaju Brendon Najt, ili Majk Konli, jedva da je pravio i razliku kada je igrao što pokazuju napredne statistike o učinku Čikaga sa njim i bez njega na terenu. Ali, djelovalo je kao da, iako bojažljivo, počinje da kapira, što je najbolje dokazala utakmica protiv Klivlenda prije All star pauze kada su se posle dugo vremena čula i „MVP“ skandiranja.
Ova povreda je drugačija od prethodnih jer neće biti snimka koji će „jedinica“ Bullsa gledati iznova i iznova i razmišljati kako bi sve bilo drugačije da je stao na loptu, odlučio se na šut umjesto na ulaz... Samo kratki e-mail redakcijama i to dana kada Čikago nije imao zakazanu utakmicu. Praktično niotkuda, jer sve je hrabrio podatak da je propustio svega 4 utakmice od posljednih 45.
Šta se očekuje od Rouza? Svjedoci smo nevjerovatne mentalne snage kojom se vraćao uvjeren da će povratiti MVP formu i to sve fanove košarke donekle smiruje, ali se mora postaviti pitanje: Ako fanovi strijepe i grickaju nokte, kako li je tek Deriku po treći put...
Svjestan je da i ako se vrati, izgubio je tri godine i to kada su njegove fizikalije na vrhuncu, a pretrpio je samo ove sezone više nego dovoljno kritika posle svega što je prošao. Nije više pitanje samo košarke, nego i pitanje života.
Bonus video:
